Kad predsjednik Vlade dotakne okvire svojih naočala, znajte da će uslijediti laž. Sustavno laganje
- Prema uredbi koju je donijela (naredila) Hrvatska vlada (čitaj: Andrej Plenković) HEP je morao otkupljivati domaći plin 47 eura po megavatsatu. Kako su neki snalažljivi momci brzo uvidjeli da se na njemu može jako dobro zaraditi, HEP je taj isti plin prodavao po jedan cent, a ti novi kupci – koji kao i HEP – nemaju odgovarajuće skladište za skladištenje plina na daljinu su ga prodali drugima za razne iznose po MWh. I sada, a da nema Plenkovića, trebalo bi istražiti komu je sve taj novac išao. A mogao je završiti u džepovima samoga Plenkovića, ministra Filipovića, predsjednika Uprave HEP-a, čelnika HROTE-a, INA-e, Plinacra i slično. Dakle, kriminal je jasan. Trag novca je još jasniji. I kada Plenkovićev glasnogovornik Marko Milić kaže »Imamo obvezu da odgovorno radimo svoj posao, premijer to očekuje od svakog ministra i čelnika državne kompanije«, tu nije ni toliko bitno da je mali Marko sin velikog Gorana izgovorio srpsku konstrukciju rečenice, ali nije smiješno nego je jako opasno kada predsjednik Sabora Gordan Jandroković kaže da se nisu stvorili uvjeti za saborsku raspravu oko plina i kriminala. To je onda državni udar!
Oporba i dalje drži štangu Plenkoviću
- Najprije je Andrej Plenković sa svojim jatacima maznuo iz Ine preko milijardu kuna i rekao da nema pojma o tomu. Nakon toga su ga stojički branili oporbeni zastupnici. I to svi, od novoga bračnog para Selak-Raspudić, preko udatog Hajdaš-Dončića, pa sve do Grmoja-Petrovljeva Mosta, govoreći kako jedino znaju da Plenković nije lopov. Onda su se afere i pljačke državne imovine nastavljale, ali su se i dalje oporbene političarke Karolina Vidović Krišto, Sandra Benčić i Dalija Orešković natjecale u napadima na Plenkovićeve ministre a njega su i dalje amnestirale od otvorene pljačke. I sada je došla mega pljačka hrvatske države i to kroz sustav koji je zacrtao i naredio A. Plenković, a oporbeni političari – gotovo svi – i dalje njega amnestiraju. Posebice iz Mosta, Možemo i raznih komunističkih recidivističkih partija (SDP, ADP 2 (Socijaldemokrati), Građansko-liberalni savez, Pametno…). A čovjek omogućio neviđeno bogaćenje sebe i svojih partnera. Kupujući plin od Ine preko HEP-a za 47 eura, a prodajući ga sebi i svojima za 1 cent. Ljudi, jedan cent! Dakako, tada su ga preprodavali neki i do 300 eura, ali je daleko opasnije što je taj plin kupila državna njemačka plinska tvrtka e.o.n za 1 cent, što znači da su Plenković i njegovi jataci i rauberi od Nijemaca dobili enormne provizijske novce. I svi zadovoljni. I Plenković, i Nijemci. Samo ne hrvatski proračun i, dakako, HEP. Koji tone. I koji tobože Plenković dokapitalizira kako bi ga nekomu ispod stola prodao, također za provizijsku pinku. Kriminal epskih razmjera.
Plenkovićevo zatezanje kravate, diranje okvira naočala…
- Gledao sam Plenkovića na konferenciji za medije u Splitu. Zapazio sam tri načina ponašanja, a to su povlačenje kravate koja je uvijek krivo postavljena, na lijevo, dodirivanje okvira naočala i gledanje gore, u nebesa. U nebesa je gledao i u ponedjeljak na otvaranju Dubrovačkih ljetnih igara, što je bilo jako neprimjereno. Popravljanje i povlačenje kravate prema sredini – a uvijek je, ponavljam, lijevo postavljena, a ne simetrično – može se i oprostiti. To je znak nervoze, treme i ljudi se uglavnom tako ponašaju pred kamerama. Dodirivanje okvira naočala nije tako. To je znak da je iznimno nervozan. Jer to radi kada mu se postavljaju škakljiva pitanja na koja ne može iskreno odgovoriti. Stoga pogledajte ga kada bude dodirivao naočale i znat ćete da tada slijedi laganje. Sustavno laganje. I to se dogodilo i u Splitu gdje nije imao odgovor na optužbe da je maznuo velike novce pa je pokušao biti nonšalantan i počeo priču od stoljeća sedmog kako je on „jako dobar premijer“. I Plenkovićevo gledanje u nebesa u situacijama kada to nitko ne radi također nije bezazleno. To je poruka kako mu je dosadno u društvu novinara jer on – kako sâm sebe smatra – tu ne pripada, on je visoko iznad nas samih. Ni prvi ni zadnji političar koji smatra da je bogomdan i koji smatra da je narcisoidnost nešto normalno. I zato kada ponavlja da je „jako dobar premijer“, vjerujte da to ne samo i misli, nego da je u to uvjeren, što je daleko opasnije. I zato smo u velikoj opasnosti sve dotle dok je on na vlasti. Jer se pretvorio u monstruma koji laže i vjeruje da je laž istina.
Hrvate je protjerao, a uvezao muslimane iz Pakistana, Bangladeša i Indije
- Nakon svega treba zaključiti, da i nakon što Plenkovićev šegrt za prljave poslove, krajnje nesposobni aparatčik iz tridesetih godina sovjetskoga komunističkog totalitarizma, Branko Bačić, kaže »da se tu ne radi ni o kakvoj namjernoj šteti, ni o pogodovanju bilo komu kada je u pitanju postupanje s viškovima plina koji su preostali HEP-u«, i nakon što drugi posilni pajac, Gordan Jandroković, laže da se nisu stvorili uvjeti za saborsku raspravu o plinskoj mega aferi, moramo napokon svi biti svjesni da je Plenković najveći lažljivac u novijoj povijesti hrvatske političke scene i čovjek koji, sve što radi, radi protiv interesa hrvatskoga naroda. Tu više nije u pitanju nekakva kriminalna hobotnica, tu više nije u pitanju loš sustav koji je iznjedrio kriminalne radnje, u pitanju je prvi čovjek izvršne vlasti u državi koji stvara sustav pljačkanja, u pitanju je čovjek koji potpisuje odluke Vlade koje pak omogućuju neviđenu pljačku i koji nam se i dalje smije u licu smatrajući nas najobičnijim jadnicima i nesposobnjakovićima. I zato nikada ne smijemo zaboraviti da nam Plenković već godinama govori: Mogu što hoću! To je geslo njegova vladanja i iza toga gesla stoji državna kriminalna hobotnica koja tjera poštene i domoljubne Hrvate iz Hrvatske, a uvozi nesposobne ljude iz Bangladeša, Pakistana, Nepala i Indije.
Karolinini sumnjivi napadi
- Za Karolinu Vidović Krišto već sam pisao da ne znam kakvu ona politiku vodi. Političar mora imati stav, mora znati koga napada, što ona ne zna. Jer kada napada Plenkovića, u isto vrijeme napada i Milanovića, što je kontraproduktivno. Milanovića treba napadati pojedinačno kada hvali Sutjesku ili kada ne priznaje Dan državnosti 30. lipnja, ali nikada ne zajedno s Plenkovićem. I sada, kada je podnijela kaznenu prijavu DORH-u protiv predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, direktora PPD-a Pavla Vujnovca i predsjednika Uprave HEP-a Frane Barbarića zbog udruživanja sa ciljem počinjenja kaznenog djela, prijavu je podnijela i protiv zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića što mi nije najprije bilo najjasnije. Kasnije kada je u tužbi pojasnila da je Tomaševića tužila zbog ne pripadajuće imovinske koristi, nanošenja štete državnom proračunu i zagrebačkom proračunu te ugrožavanja financijske stabilnosti u slučaju trgovanja plinom između INA-e i HEP-a, napokon sam shvatio. I Karolina je u ovom slučaju dobro postupila. Sada dolazimo do drugoga problema, a to je komu tužiti kada su svi pod Plenkovićevom kapom. To je jako dobro objasnio komentator francisco franco na portalu Narod (https://narod.hr/hrvatska/vidovic-kristo-prijavila-plenkovica-vujnovca-barbarica-i-tomasevica-razaracka-korupcija-otrgla-se-kontroli): »Cijenjena zastupnica prijavljuje korumpirane članove HDZ-a, valjda jedinoj korumpiranijoj instituciji od HDZ-a u HR, a to je DORH. I čemu se nada? To je kao da si prijavio Medellinski narko kartel, narko kartelu iz Calija, da ih procesuiraju zbog trgovine kokainom.« Da, upravo tako! Nu, iako Plenković kontrolira i DORH, i USKOK, i Ustavni sud, i sve ostale sudove i suce, mora se tužiti, pa kada odbiju, a sigurno će odbiti, onda treba ići na druge instancije, ako treba i do Strasbourga. Sve dotle dok se ne riješimo korumpiranoga Plenkovića.
Sličnosti između Bidermanova izvješća i globalizacijskoga COVID-19
- Bidermanov izvještaj izradio je istraživački sociolog dr. Alfred D. Biderman (Paterson, New Jersey, 10. VII. 1923. – McLean, Sjeverna Virdžinija, 16. VI. 2003.). Puni naziv Bidermanova izvješća glasi “Komunističke metode prisile za izazivanje individualne usklađenosti”. Predstavljen je na kombiniranom sastanku Sekcije za neurologiju i psihijatriju s Newyorškim neurološkim društvom na Medicinskoj akademiji u New Yorku, 13. studenog 1956. u sklopu panel rasprave o komunističkim metodama ispitivanja i indoktrinacije. Ovo se izvješće temelji na radu u okviru ARDC projekta br. 7733, zadatak 77314, kao potpora programu istraživanja i razvoja Centra za istraživanje osoblja i obuke zračnih snaga iz Zračne baze Lackland istočno od San Antonija u Teksasu. Ovo je primarno izvješće o komunističkim tehnikama ispiranja mozga koje su komunisti Kinezi i komunisti Sjevernokorejci tada koristili nad zarobljenim američkim pilotima i drugim pripadnicima vojske kako bi dobili lažna priznanja i propagandne izjave koje podržavaju komuniste i protiv snaga UN-a koje se bore protiv njih. Bio je, i donekle još uvijek jest, temeljni izvor obuke otpora hvatanja za američko ratno zrakoplovstvo i donekle za druge službe i to od kasnih 1950-ih. Tehnike koje se koriste u Koreji djelovale su u različitoj mjeri.
- Ovo je alat na razini Journeymana (obrtnički pomoćnik na trogodišnjem putovanju u svrhu usavršavanja) za većinu namjena. Prije rada s ovim alatom na više od osnovnih razina treba postići razumijevanje drugih alata, posebno operantnog kondicioniranja. Zašto su se ljudi danas sjetili ovoga Bidermanova izvješća? Povod je COVID-19 i sve moguće mjere koje su proteklih godina sve vlade diljem svijeta provodile nad svojim podanicima. Uspoređuju li se metode kineskih i sjevernokorejskih komunista – a može se isto reći i za sovjetske, jugoslavenske, istočnonjemačke, kubanske ili vijetnamske komuniste – vidi se kako nema razlike iako su Kinezi i Sjevernokorejci te metode prisile provodili prije sedamdeset i više godina.
- Kod Bidermanove tablice prisile iz 1956. kod izolacije osobe su lišavane društvene potpore za pružanje otpora. Izazivala se čovjekova ovisnost o zarobljivaču i razvijale intenzivne zabrinutosti osobe za sebe. Kod COVID-19 izolacija je imala ove metode: socijalno distanciranje, odvajanja od voljenih, mnoštveni gubitak zaposlenja, poluizolacija u samoći, karantene i logori za obuzdavanje mogućeg otpora. Kod monopolizacije percepcije iz 1956. vršilo se usmjeravanje svekolike pozornosti na neposrednu nevolju, osujećivale su se sve radnje koje nisu u skladu s pokornošću, eliminirali su se podražaji koji se natječu s onima koje kontrolira zarobljivač, dok se kod COVID-19 ograničavalo kretanje, stvarala monotonija i dosada, sprječavalo okupljanja, sastanke, koncerte, športske priredbe i dominiralo nad svim medijima i cenzurirale informacije. Kod induciranja slabosti i iscrpljenosti 1956. radilo se na slabljenju psihičke i fizičke sposobnosti otpora i ljudi su postajali iscrpljeni od napetosti i straha, dok se kod COVID-19 prisiljavalo ljude na ostanak u kući, sve medije proglašavalo negativnima i zabranilo vježbanje ili druženje.
- Prijetnje 1956. izazivale su tjeskobu i očaj te su se postavljali zahtjevi i posljedice za nepokoravanje tim zahtjevima, dok se kod COVID-19 prijetilo zatvaranjem poduzeća, naplaćivanjem kazni, prijetilo produženjem karantena i prisilnim cijepljenjem te stvaranjem zatvorenih logora. Zanimljiva su povremena uživanja 1956., koja su se svodila na pružanje motivacije za pokornost, stvaranje nade za promjenom, držanje ljudi u nesigurnosti u svezi onoga što se događa, dok se kod COVID-19 dopuštalo ponovno otvaranje nekih trgovina i usluga, otvaranje restorana, ali samo do određenog broja gostiju, povećavanje broja ljudi koji se smiju okupljati i lagalo da će oni ljudi, koji se budu pridržavali tih strogih pravila, dobiti ustupke.
- Kod pokazivanja svemoći od strane zarobljivača 1956. pokazivano je koliko je otpor besmislen, pa su zarobljivači pokazivali tko je tu glavni i ujedno pružali su pozitivne motivacije za pokoravanje, dok je kod COVID-19 pokazivanje svemoći išlo kroz zabrane cijelih gospodarstava diljem svijeta, stvaranje novca niotkuda, stvaranje prisilne ovisnosti, uspostavljanje potpunog nadzora s nanočipovima i 5G. Pitanje degradacije pojedinaca i cijeloga svijeta 1956. svodilo se na stvaranje situacija u kojima otpor izgleda gorim od pokoravanja, stvaranje osjećaja bespomoćnosti i stvaranje straha od slobode i ovisnost o zarobljivačima, dok se kod COVID-19 prijašnja degradacija pretvorila u metode ponižavanja kroz posramljivanje ljudi koji odbijaju maske i ne žele održavati razmak, primoravanje ljudi da stoje vani i čekaju u redovima i kroz tzv. sanitarne distance u svakoj trgovini. I na kraju, 1956. nametanje beznačajnih zahtjeva svodilo se na razvijanje navike pokoravanja, postavljanje nelogičnih i kontradiktornih zahtjeva, širenje mogućnosti promjene pravila pokoravanja i osnaživanje onoga tko ima nadzor, dok se kod COVID-19 sedam i pol desetljeća kasnije nametanje beznačajnih zahtjeva proširilo tako da su članovi obitelji morali biti odvojeni, maske su se morale nositi i kod kuće, pa čak i tijekom spolnog odnošaja, uvodila nasumična ograničenja ljudi koji smiju biti zajedno, a nakon svega koristila su se sredstva za dezinfekciju više puta tijekom dana.
- Iz ovoga kratkog popisa i usporedbe iz Bidermanova izvješća iz 1956., kao i totalitarizma u vrijeme globalizacijskog fašizma, vidi se kako su sredstva prisile vladajućih evoluirala na gore. Ako je Biderman tada mislio na sredstva prisile komunista u Kini i Sjevernoj Koreji, onda moramo priznati da su ta sredstva prisile bila daleko „humanija“ od sredstava prisile koje Biderman srećom nije doživio od strane svojih američkih tzv. demokrata. Ova sredstva prisile, koja su Kinezi i Sjevernokorejci provodili nad američkim zarobljenim vojnicima kako bi ih učinili psihički, ali i fizičkim zarobljenicima, Alfred D. Biderman predstavio je 13. studenoga 1956. u New Yorku na tamošnjoj Medicinskoj akademiji. Bilo bi zanimljivo vidjeti neko novo Bidermanovo izvješće koje ne će ići na čast zapadnim demokratima čije smo sulude zamisli i mi, najobičniji smrtnici, tri godine osjećali na svojoj koži. Ostale su nam i fizičke i psihičke posljedice od kojih se nikada ne ćemo oporaviti. A i generacije nakon nas zbog njih će ispaštati.
Djecom do bošnjačke Džamahirije
- Djecom do bošnjačke Džamahirije. Tako se može okarakterizirati bošnjački portal Stav u kojem se raspreda kako već sada Bošnjaci-muslimani imaju pravo na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Unitarnu (stav.ba/vijest/bosnjaka-ce-u-federaciji-bih-uskoro-biti-80-posto/17785?fbclid=IwAR3Hy5A9o8b0dYg4qI0xUbBbkOiqWDJ8KXgcq-FN4rUtrLzICwms49WMKqc). Evo što pišu: “Prema popisu stanovništva 2013. dine u Federaciji BiH živjelo je 70,4 posto Bošnjaka, 22,44 posto Hrvata, 2,55 posto Srba i 4,61 posto ostalih. Najnoviji statistički podaci govore da se ti odnosi dramatično mijenjaju. Federalni zavod za statistiku objavio je ovog tjedna Statistički bilten za 2022. godinu koji pokazuju trend pada broja stanovnika Federacije, a donosi i podatke o tomu kako se negativni trendovi odražavaju na različite etničke skupine. Prošle godine u Federaciji BiH rodilo se 16.538 djece u bračnim zajednicama i 1.327 djece u izvanbračnim zajednicama. Među majkama koje su djecu rodile u braku, njih 12.898 izjasnilo se kao Bošnjakinje, 2.579 kao Hrvatice, 104 kao Srpkinje dok ih 957 pripada različitim kategorijama ostalih. Za djecu rođenu u izvanbračnim zajednicama podaci nisu objavljeni. Drugim riječima, među novorođenom djecom Bošnjaka je približno 78 posto, Hrvata 15,6 posto, Srba 0,6 posto te ostalih 5,8 posto. Da bismo znali šta ti podaci otkrivaju, potrebno ih usporediti s posljednjim popisom stanovništva. Prema popisu stanovništva obavljenom 2013. godine u Federaciji BiH živjelo je 70,4 posto Bošnjaka, 22,44 posto Hrvata, 2,55 posto Srba i 4,61 posto ostalih.
- Znatno je drukčija etnička struktura umrlih u odnosu na novorođene. U prošloj godini u Federaciji BiH umrlo je 23.187 osoba: Bošnjaka 16.000, Hrvata 5.559, Srba 975 i ostalih 653. Postotno gledano među umrlima je 69 posto Bošnjaka, 24 posto Hrvata, 4,2 posto Srba i 2,82 posto ostalih. Među 11.038 zaključenih brakova 2022. godine Bošnjaci sudjeluju za 78,5 posto, Hrvati sa 14,2 posto, Srbi sa 0,9 posto te ostali sa 6,4 posto. Treba kazati da su slične demografske promjene već godinama prisutne. Međutim, negativni prirodni priraštaj očigledno nije jednakomjerno raširen u Federaciji BiH. Premda je sve manje stanovnika svih etničkih grupa, vidljivo je da su u najtežoj situaciji Srbi, čiji je broj od posljednjeg popisa stanovništva drastično smanjen u Federaciji BiH. Procjenjuje se da je prirodnim putem, dakle bez iseljavanja, broj Srba sa 56.550, koliko ih je popisano 2013. godine, smanjen za približno 20 posto. Usporede li se postoci rođenih i umrlih s popisom stanovništva iz 2013. godine, očito je da je kod Bošnjaka i u kategoriji ostalih došlo do znatnog postotnog rasta među novorođenim, a kod Srba i Hrvata evidentan je postotni pad među novorođenim i postotni rast broja umrlih.” Posebno u oči udara nadnaslov “Dramatične demografske promjene”, što asocira na traženje većih prava za Bošnjake u odnosu na Hrvate u Federaciji BiH, a naslov je otvoren unitarni napad na Hrvate u Federaciji u skladu s politikom koja se već 23 godine provodi u rušenju daytonskih odluka. Naslov glasi “Bošnjaka će u Federaciji BiH uskoro biti 80 posto” i tu se nema što mudrovati. Tu je sve rečeno i zato nije čudo što i smrću prijete Visokom predstavniku međunarodne zajednice u BiH Christianu Schmidtu.
Imati četiri žene nije pedofilija. To je šerijat!
- Tarik Haverić (Sarajevo, 1955.), bošnjački politolog i publicist pišući za sarajevski portal Depo postavio je ovakvo retoričko pitanje i odmah na njega odgovorio: »Što je razvrat? Je li to kada muškarac spava sa četiri žene birajući svaki puta koju će? Ne, razvrat je ako bi žena spavala s četvoricom muškaraca, a ovo prvo je šerijat. Šerijat je, a ne pedofilija, i kada se muškarac oženi djevojčicom od devet godina koja još nije dobila ni prvu menstruaciju, ne pitajući je za pristanak«, što je izazvalo obilje komentara (depo.ba/clanak/246012/haveric-je-li-razvrat-kada-muskarac-spava-sa-cetiri-zene-ne-razvrat-je-ako-bi-to-uradila-zena-a-ovo-prvo-je-serijat). Ovakve dvojbe su nam jako daleke, iako su Haverić i njegovo Sarajevo tako blizu.
