Današnji HDZ ne da nam glasovati i teži velikoj koaliciji
Mnogi se od nas koji živimo s Hrvatskom a izvan Hrvatske već dugo pitamo zašto je današnjoj hrvatskoj vladi toliko stalo do toga da Hrvati izvan Hrvatske budu što udaljeniji, što nezainteresiraniji za situaciju u Hrvatskoj, jednom riječju što izoliraniji od hrvatskog javnog života. Sasvim smo uvjereni da to nije želja hrvatskog naroda nego samo i sadašnje vlade i svih prošlih vlada, nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. A zašto? Zašto je postavljanje pitanja o toj izoliranosti Hrvata koji žive izvan Hrvatske “krivo pitanje”. Dobiva se žalostan dojam kao da je sadašnjoj hrvatskoj vadi stalo do toga da što više Hrvata iseli i da se tako brojke o (ne)zaposlenim Hrvatima uljepšavaju. Kažemo, to sigurno nije ni želja ni namjera hrvatskog naroda, a ipak… TO SE DOGAĐA. Zašto?
Vinko Grubišić
Tako npr. izvan Hrvatske sve se radi da što manje hrvatskih državljana iziđe na izbore. Koliko znamo, svi državljani Hrvatske – ma gdje oni živjeli – imaju pravo glasa. Ali što znači Hrvatima u Vancouveru “pravo glasa” ako im je najbliže mjesto glasovanja više od pet tisuća kilometara udaljeno! U isto vrijeme Hrvati u Vancouveru znaju da drugi pripadnici narodȃEuropske unije u svojim domovinama, u crkvenim i u drugim prostorijama, u suradnji s predstavništvima svojih zemalja mogu izići na birališta. Ujedno valja naglasiti da danas nije ni najmanji problem organizirati glasovanje dopisnim putem. Mnogi od nas se sjećamo dok je dr. Franjo Tuđman bio predsjednik Republike Hrvatske sve je bilo u najboljem redu. Mogli smo glasovati u hrvatskim crkvenim dvoranama, a glasovanje je bilo kontrolirano od hrvatskog izaslanstva ili veleposlanstva, točno onako kako to organiziraju drugi demokratski narodi za svoje sunarodnjake. Onda je stigla velika podvala da tobože kanadska vlada ne dozvoljava glasovanje izvan Hrvatskog veleposlanstva u Ottawi i konzulata u Mississaugi. Takva podvala i laž nekako je bila prihvatljiva u vrijeme Mesića, Milanovića, Josipovića, koji su znali da hrvatski državljani izvan Hrvatske ne će glasovati za one stranke i one strukture koje oni zastupaju. Ogromna većina hrvatskih državljana tradicionalno glasuje za HDZ pa i onaj “posttuđmanovski” HDZ. Zašto, dakle, hrvatska vlada nastoji čim prije otpiliti granu na kojoj sjedi? Ili se radi o nečemu drugomu?! Šire se glasovi da je današnjoj hrvatskoj vladi stalo do što većeg izjednačenja glasova za HDZ i za SDP što bi vodilo “velikoj koaliciji”, odnosno ne samo velikoj nego KONAČNOJ HRVATSKOJ PROPASTI. Eto tako se najčešće objašnjava pitanje zašto sadašnja hrvatska vlast nastoji što drastičnije smanjiti broj glasova za svoju vlastitu stranku.
Da se Hrvatska primiče svojem političkom dnu sasvim se jasno vidi, usprkos debelom talogu blata koje se nakupilo na tom dnu. Dati stranci koja jedva nadilazi postotak izborne pogrješke najglavnija ministarstva, imati u Saboru ljude koji su se borili protiv Hrvatske u najtežim trenutcima njene povijesti, imati kao potpredsjednika vlade osobu koja je u najtežim hrvatskim trenutcima izmišljala ono o masovnom pokrštavanje srpske djece u gradu heroju Vukovaru e da bi svijetu pokazao sličnost Tuđmanove i Pavelićeve Hrvatske… milijunima kuna pomagati glasilo koje stalno izmišlja laži o Hrvatskoj, takva Hrvatska i ne može ništa drugo nego naglo tonuti prema dnu. A sve se to radi da bi se “sačuvala vlada”, da bi se okupila većina zastupnika pa makar to bili i oni koji su radili i još uvijek rade protiv svoje države, protiv Hrvatske… Uzaludna su tumačenja iseljavanja Hrvata kao, eto, “slobodu kretanja”. Nažalost, čini nam se da je dobar dio tih “kretanja” jednosmjeran, a ne vidimo baš Nijemce, Francuze, Šveđane… da su nagrnuli raditi u Hrvatskoj. Uzaludno je spominjanje nekakav napredak koji se zaista ne vidi (ili su Hrvati jedini narod na svijetu koji zaista dobro živi, samo što to ne vidi?!!!). No sve se jasnije pokazuje da hrvatski narod želi vladu koja će braniti hrvatske interese, a ne koja će biti izvršitelj nečijih naloga.
Da Hrvati koji žive izvan Hrvatske vole svoju zemlju koju su u ogromnoj većini slučajeva bili prisiljeni napustiti, bez obzira radilo se o političkim ili gospodarskim razlozima, to su pokazali u njenim najtežim danima. Oni koji su upili demokratske oblike života teško mogu prihvatiti odgovor da je pitanje o izoliranosti Hrvata izvan Hrvatske “krivo pitanje”. Hrvatski državljani izvan Hrvatske, pa i oni koji iz bilo kojih razloga nisu formalno državljani, a smatraju se Hrvatima ili potomcima Hrvata imaju pravo znati sve o odnosima hrvatske vlade prema njima. Zato tražimo da se već sada intenzivno poradi na tomu da hrvatski državljani izvan Hrvatske mogu glasovati ne samo u hrvatskim predstavništvima na iste načine kao što to rade i drugi narodi Europske unije, bilo to, uz hrvatska predstavništva u prikladnim mjestima gdje se u dogovoru s hrvatskim predstavništvima organizira glasovanje ili dopisnim putem.
