Tko je stvorio Bujanca i instalirao Plenkovića?

Kolika je snaga hrvatskih gremija u kreiranju političke scene?

U analizi desnog političkog spektra u Hrvatskoj i općenito desne, tradicionalne i domoljubne političke scene ma što god to bilo i značilo; posebna tema i sama po sebi mora biti televizijska emisija „Bujica“. Uloga, programska shema, pristup i metode njezina autora, urednika i voditelja Velimira Bujaneca u javnom predstavljanju te suptilnom, prikrivenom i u pravilu neizravnom ozloglašavanju općenito desne političke opcije kao ekstremističke, primitivne, sirove, agresivne, nasilne, nehumane i necivilizirane. Kao „fasada“ da se to prikrije od gledatelja i da ih se zavara služi emocionalno naglašeno i eurofično domoljublje, busanje u domoljubna prsa, eskapade i patetični izljevi rodoljublja i nacionalizma i tomu slični trikovi i obmane za naivne i lakovjerne domoljube, odnosno ukratko trivijalno i banalno glumatanje domoljublja, rodoljublja i nacionalizma!

Višestruko potkapacitiran, skromne izobrazbe i znanja te oskudnog vokabulara punog srbizama zbog anacionalnog odgoja i nedostatka ljubavi za hrvatski jezik, Velimir Bujanec i njegovi pomno odabrani i javnosti znani gosti od kojih su neki i prikriveni suradnici antihrvatske „duboke“ države, imaju primarni zadatak i cilj desnu politički opciju i kulturu, tradiciju, domoljublje kao i konzervativna politička i društvena stajališta i sustav vrijednosti  i prioriteta; krivotvoriti, stigmatizirati i kompromitirati u javnosti kao nazadne, primitivne, brahijalne, rušilačke, nečovječne, fašističke i nacističke!

Crna obleka

Velimir Bujanec kao voditelj emisije „Bujica“ čini to već na pojavnoj odnosno vizualnoj razini oblačeći stalno sivu ili crnu košulju i crni sako, kao sinonime fašizma i nacizma te tobože obvezne znakove identiteta i suvremene desne političke misli, ideologije i politike! Bujanec programirano sustavno i kontinuirano podcjenjuje i niječe demokraciju kao politički sustav te institucije demokratske države i društva, a zaziva i glorificira autoritarne lidere odnosno vođu, „čvrstu ruku“ i pater familiasa odnosno općenito autoritarizam. U emisiji se idealiziraju, propagiraju i slave političari iz nekih susjednih država, a od gledatelja se pri tome krije da oni imaju prikrivene ili i otvorene iredentističke ambicije, opcije, planove i programe presizanja prema dijelovima teritorija Republike Hrvatske!

Velimir Bujanec rođen je 1974. u Varaždinu, a domicilno je iz Varaždinskih Toplica gdje je i završio osnovnu školu. Kao mladi student obreo se u novinarstvu te se istodobno priklonio desnim političkim strankama među pravašima što je počelo još dok je boravio u Varaždinu gdje se instant „preko noći“ obratio u hrvatskog domoljuba, nacionalistu, desničara i vjernika! Ostalo je sve dobro poznato i već viđeno među pravašima (ili točnije „pravašima“), da oni između kruha svagdanjeg tj. egzistencije s jedne i pravaštva s druge strane, često radije biraju – izdaju pravaštva i kolaboraciju s „dubokom“ antihrvatskom državom!

Lažni medijski prorok i mesija hrvatskog nacionalizma

I tako se i u tim i takvim osobnim i društvenim okolnostima Velimir Bujanec našao u egzistencijalnoj i kruhoboračkoj ulozi lažnog medijskog proroka i mesije hrvatskog nacionalizma, domoljublja, tradicije, konzervativizma te i desnice! S jasnom ulogom,  programom, ciljem i obvezom da ih obezvrijedi, kompromitira i ozloglasi; za što su mu njegovi nalogodavci, poslodavci i mentori iz struktura „duboke“ antihrvatske države dali moćan i utjecajan propagandni medij a to je televizijska emisija koja je po izvedenici iz njegova prezimena nazvana – „Bujica“! Čija je medijska uloga i propagandna moć još više potencirana time što su planski i ciljano iz elektronskih i ostalih medija uklonjeni svi sadržaji, projekti i autori istinskog desnog političkog spektra i nacionalnog usmjerenja! Tako su kadrovici „duboke“ antihrvatske države stvorili lažnu medijski zvijezdu, gurua i sliku desnog i nacional(ističkog)nog političkog spektra; s najboljom mogućom pozicijom da ga Velimir Bujanec  „iznutra“ prikriveno ili otvoreno neizravno ili izravno izruguje, obezvrjeđuje, ozloglašava, razara i uništava; a njegove poklonike i što je posebno važno i birače zbunjuje i dezorijentira te što je posebno važno u vremenu izbora i izbornih kampanja i manipulira. Što se moglo vidjeti te čega smo bili svjedoci i proteklih tjedana kampanje za predsjedničke izbore u projektu „duboke“ države i „Ruskog lobija“ (na)zvanom – „Škorom do promjena“!

Škoro nije ni Bujančev, ni Radeljićev projekt

Jeftino je, prozirno i smiješno obmanjivanje javnosti tvrdnjom da je Škoro politički projekt Velimira Bujaneca i Mate Radeljića. Pa to se kao laž može identificirati već i ako ostanemo samo na prizemnoj i konkretnoj financijskoj razini pitanjem, pa odakle Velimiru Bujanecu i Mati Radeljiću četiri milijuna kuna koliko su najmanje iznosili izravni i neizravni troškovi izborne kampanje Miroslava Škore? U dirigiranim se medijima ističe da je Škoro na izborima postigao veliki uspeh unatoč tome što „nije imao stranačku infrastrukturu i financijsku potporu“. Ali kad već nije imao infrastrukturnu i financijsku potporu stranke, netko je morao dati taj novac i u vremenu od samo četiri-pet mjeseci okupiti, organizirati i staviti u funkciju tako kadrovski, organizacijski i logistički složen i skup projekt kao što je to bio izborni stožer Miroslava Škore! Pa takvo nešto se nikako i nipošto ne može organizirati i provesti spontano, slučajno i bez moćne institucionalne potpore pa zvala se ona „duboka“ država, „Ruski lobi“ ili plinski i naftni konzorcij. Financiranje i trag novca nepogrješivo otkrivaju tko i što stoji iza kandidata: interesna grupa, lobi, multinacionalne kompanije, od naroda otuđeni „centri moći“, „duboka“ država, „službe“ stranih država i tako dalje.

Ima li Bujica ulogu gušenja pluralizma?

No, nakon svega toga može se a i mora postaviti logično pitanje zašto davati toliko pozornosti jednom autoru i TV emisiji, kao da postoje pisano pravilo i obveza da TV gledatelji moraju birati i gledati baš tu i takvu emisiju odnosno „Bujicu“. Pa svatko na svom televizoru bira po svom ukusu i afinitetima, te zašto u pluralnom društvu ne bi mogla postojati i emisija poput „Bujice“ i njezina autora i što u tom i takvom surječju uopće u tome može biti politički, društveno i medijski loše i neprihvatljivo? Pa doista i nema ništa loše i neprihvatljivo u tomu da postoji ta i takva emisija kao što je to „Bujica“, ali je po demokratskim standardima neprihvatljivo da ne postoje pluralizam i sloboda medija i barem još jedna ili i više emisija desnog političkog spektra, pa da gledatelji imaju demokraciji inherentnu medijsku slobodu a to je mogućnost izbora između više emisija, a ne da su „osuđeni“ samo na tu i takvu emisiju kao što je to „Bujica“ i njezin autor, urednik i voditelj Velimir Bujanec!

U Italiji se od 1945. što redovito što prijevremeno promijenilo možda i oko 59 vladâ, ali se uvijek na javnoj televiziji poštuje i provodi demokratsko načelo i obvezni standard o pluralizmu i slobodi medija. Pa prvi program RAI-ja uvijek pripada vladi i njezinim novinarima i urednicima, a drugi program oporbi i njezinim novinarima i urednicima. Pa kako se mijenjaju vlade tako se „rotiraju“ i novinari i urednici RAI-ja, pa je prvi program uvijek vladin a drugi oporbeni medij, a gledatelji imaju demokratsko pravo i mogućnost slobode odnosno izbora TV programa na javnoj televiziji prema svojim političkim željama, afinitetima i prioritetima! I što je jednako važno, mogu konzumirati još starorimsko načelo i uvjet spoznaje istine sadržano u izreci Audiatur et altera pars, što znači Neka se čuje i druga strana!

A kada će u Hrvatskoj biti uveden taj elementarni medijski demokratski standard o pluralizmu, slobodi i nezavisnim elektronskim i tiskanim medijima javnog priopćavanja? Pa osnovana može biti pesimistička ali realna je prognoza da toga ne će biti za života Franje Gregurića, Vladimira Šeksa, Budimira Lončara, Stjepana Mesića, Josipa Manolića, Luke Bebića, Nikice Valentića, Zlatka Mateše, Mate Granića, Borislava Škegre, Davora Božinovića, Radimira Čačića, Branka Roglića i drugih; tj. gremija kako ga je točno ali bez te namjere javnosti otkrio Vladimir Šeks! Jer ta neformalna grupa odnosno „centar moći“ iz duboke „sjene“ nelegitimno i neizravno preko pravosuđa, financijskih institucija, represivnog aparata, obavještajnih službi i paraobavještajnog podzemlja odnosno općenito „duboke“ drave, izbornog sustava, dirigiranih medija i na druge načine neizravno i izravno; dominantno utječe na sve glavne političke, ekonomske, društvene, kadrovske, kulturne i ine tijekove, procese i projekte u Hrvatskoj, i tako i na taj način stvarno upravlja i vlada Hrvatskom!

Čisti je fake news u nizu sustavnih obmanjivanja javnosti tvrdnja da je tzv. briselskog ćatu na mjesto predsjednika HDZ-a i Vlade RH instalirao Bruxelles, jer Europska unija jest birokratski mastodont ali još uvijek nije i totalitarna naddržava. Jest da je Andrej Plenković i bruxelleski kadar, ali u njegovom nelegitimnom (bez odgovarajuće demokratskim standardima primjerene i obvezne izborne potpore odnosno glasova birača) instaliranju na politički vrh primarni su bili i presudni moć, potpora i odluka „gremija“ a ne Bruxellesa!

Erih Lesjak