Hrvatski Fokus
Iseljeništvo

Hrvatski dom u Rumi

Zagreb nasjeo na najnoviju prijevaru Bunjevaca

 
 
Novo rukovodstvo Hrvatskog nacionalnog vijeća na izbornoj skupštini održanoj 4. studenoga 2018. godine obećalo je da će kontinuirano i transparentno podnositi izvješće o svom radu. Kako to izgleda dovoljno govore i samo dvije stvari:
– prvo, spektakularno izrežirana 23. sjednica HNV-a s elektorima održana 19. prosinca 2019. godine u Velikoj dvorani HKC “Bunjevačko kolo”, o kojoj nas hvalospjevno izvještava “Hrvatska riječ” (br. 871 od 27.prosinca 2019. godine) uz pohvalne izjave četiri elektora i još pohvalnijim intervjuom predsjednice HNV-a i
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2020/01/phoca_thumb_l_dom-jna.jpg
Hrvatski dom u Rumi
 
– drugo, važne podatke, prije svega oko novca, s te sjednice nismo mogli nigdje niti pročitati niti čuti.
 
Da je sve šarena laža i spektakl uz trošenje ogromnog novca poreskih obveznika Republike Srbije i Republike Hrvatske (i druge oblike financiranja) i da od toga 57.900 Hrvata u Republici Srbiji nemaju nikakve koristi vidi se i iz još samo par podataka:
– HNV je u ovom sazivu jedva formiran u zadnji čas od 82 elektora, od kojih su 78 s liste “HRvati ZAjedno” (!), odnosno pripadnici političke stranke “hrvatskog Bunjevca” g. Tomislava! Zašto su od 22 nacionalne manjime u Srbiji, uz Makedonce, Ruse i Crnogorce, još samo tako brojna nacionalna manjina, Hrvati, birali svoje nacionalno vijeće putem elektora i to iz jedne jedine minorne političke stranke, je također manipulacija (prijevara) g. Tomislava i njegovih “bunjevačkih Hrvata” iz Subotice (o čemu sam detaljno pisao);
– na spomenutoj spektakularnoj sjednici HNV-a u “Bunjevačkom kolu” 19. prosinca bilo je nazočno samo 19 od 29 članova HNV-a te od pozvanih 82 elektora manje od polovice. Njima je, uz hvalospjevne govore čelnika, rečeno “da će u siječnju biti usvojeno veliko i sveobuhvatno godišnje izvješće” i na kraju im je podjeljeno godišnje izvjeće o radu HNV-a u “skraćenoj verziji u kratkoj formi u knjižici” (tako piše u “Hrvatskoj riječi”);
– HNV je u 2019. godini održao 19 sjednica od kojih 14 “telefonskih”(!?);
– Izvršni odbor HNV-a je održao 28 sjednica od kojih 21 “telefonsku”(!?).
 
Ovo je dokaz da se većina stvari odvija ispod žita (telefonski) u uskom krugu provjerenih istomišljenika g. Tomislava, uglavnom “bunjevačkih Hrvata” iz Subotice i okolice te o bilo kakvoj transparentnosti nema govora. No, u iščekivanju velikog i sveobuhvatnog godišnjeg izvješća o radu HNV-a u 2019. godini, ovog puta pišem o najnovijem projektu ovih “telefondžija”, gradnji “hrvatske kuće” u Subotici, još jedne, najnovije velike prijevare “bunjevačkih Hrvata”! Čelnici DSHV-a, HNV-a i drugi te “Hrvatska riječ” i tzv. “Dnevnik na hrvatskom jeziku” tjekom 2019. godine puni su hvale o izgradnji “hrvatske kuće” u Subotici i hitno su poduzete konkretne radnje: kupljen je plac i u izradi je projektna dokumentacija za ovu “kuću”. A prava pitanja su: zašto je to opet u Subotici, zašto je tolika žurba i zašto se to zove “kuća”?
 
Odgovor je jedan: “hrvatska kuća” se gradi u Subotici iz svih onih razloga o kojima pišem u svojim otvorenim pismima – manipulacijama i prijevarama “bunjevačkih Hrvata” nad Hrvatima u Srbiji, Hrvatima u Hrvatskoj i svim Hrvatima u svijetu. Hrvati su svojim sredstvima još u vrijeme Austro-Ugarske i kasnije, u mnogim mjestima gdje ih je bilo, gradili HRVATSKE DOMOVE, koji su bili kulturni (i mnogo više od toga) centri djelovanja i okupljana Hrvata. HRVATSKI DOM u Rumi je, primjerice, jedna od najljepših i najreprezentativnijih građevina takve vrste i u tom gradu odavno jedan od njegovih simbola. Pod zaštitom je Zavoda za zaštitu spomenika kulture i od velikog je kulturnog i povijesnog značaja za Rumu i cijeli Srijem. Izgradnju je inicirao Hrvatski sokol i na to je Kraljevski sudbeni stol u Osijeku 1909. donio zaključak da nasljednici grofova Pejačević prodaju nekretnine skupini kupaca Hrvata iz Rume. U veljači 1910. godine preneseno je vlasništvo na katastarskoj čestici 161/5 na Društvo za tjelovježbe “Hrvatski sokol” u Rumi. Zgrada je dovršena 1914.godine. Nakon Prvog svjetskog rata gruntovni vlasnici HRVATSKOG DOMA u Rumi postali su: Hrvatski sokol, Hrvatska čitaonica, Hrvatska ratarska čitaonica, Hrvatska seljačka zadrugai HPD “Jedinstvo”. Nakon Drugoga svjetskog rata garnizon JNA u Rumi zahtijeva da mu se ova zgrada ustupi za njihove potrebe i 1957. godine HRVATSKI DOM postaje “DOM JNA”, iako ga svi Rumljani još u vrijeme kada sam tamo pohađao Gimnaziju  (1958.- 1962.) zovu jedino i samo HRVATSKI DOM. Malo je poznato da je čuveni arhitekta iz Zagreba Aleksandar Freudenreich projektirao HRVATSKI DOM u Hrtkovcima, no taj DOM nije realiziran (na slici je perspektiva objekta iz projektne dokumentacije).
 
Za vrijeme socijalističke Jugoslavije skoro svako mjesto je imalo DOM KULTURE i uopće riječ DOM je uvriježena među slavenskim narodima i ima uzvišenije značenje od riječi KUĆA. Ali “bunjevački Hrvati” (nepostojeća odrednica pri nacionalnom izjašnjavanju) sada grade “hrvatske kuće” jer se boje da bi naziv HRVATSKI DOM bio suviše hrvatski, a oni nisu Hrvati i nema potrebe da se izlažu ni ovakvoj potencijalnoj opasnosti, posebice što su tako lijepo izbjegli sudbinu srijemskih Hrvata kada je grmilo! Zato “bunjevački Hrvati” hrvatskim novcem grade “hrvatsku vikendicu”, pardon, “kuću”, tamo daleko kraj mađarske granice. Valjda “etno kuću”, na prijedlog etnobiznismena g. Tomislava, koji tako “HRabro” zastupa interese svih Hrvata u Republici Srbiji! Republika Hrvatska nasjela je i na ovu najnoviju prijevaru Bunjevaca i zdušno daje ogroman novac svojih poreskih obveznika za ekspresnu realizaciju “hrvatske kuće” u Subotici, od koje ovdašnji hrvatski puk nema nikakve koristi, ali će se, s visokim plaćama, zaposliti još mnogi “bunjevački Hrvati” iz donjotavankutskog trokuta!
A rodna kuća bana Jelačića u Petrovardinu, koja bi mogla biti HRVATSKI DOM za sve Hrvate u Srbiji, još uvijek zvrji prazna, hrvatske kulturne udruge uz desetak tisuća Hrvata u Beogradu, oko šest tisuća Hrvata u Novom Sadu i mnoge druge diljem Srbije nemaju svoje prostorije, opremu i novac za rad.
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Povezani članci

»Hrvatska riječ« i njezina novinarka

HF

Hrvatska knjižnica u Karlsruheu

HF

Folklor kot točka identifikacije (11)

HF

Hrvati nikad ne zaboravljaju Hrvatsku

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...