Nakon Stazića, evo nam i Beljaka

Suosjećam sa stanovnicima ljupkoga grada Samobora, odavna poznatoga po uzornoj duhovnoj i kulturnoj baštini

"Više od 100? Očito ne dovoljno. Vidjeli smo tko je napravio s*anja i pokrenuo sve ratove od 1991. do 1999. godine. To su bili fašisti na području bivše Jugoslavije i ostalim zemljama koji su uspjeli pobjeći od UDBA-e"

K. Beljak na twitteru

Krešimiru Beljaku, zastupniku u Hrvatskom saboru

Ne pamtim da je itko, osim Nenada Stazića i Krešimira Beljaka, onečistio hrvatski javni prostor izjavama punim mržnje upućenima svojim ideološkim protivnicima, a da je to prošlo ispod radara u medijima koji inače broje krvna zrnca svakome tko je zbog bilo čega imao problema sa zakonom ili je ne daj Bože istomišljenik ili pripadnik omražene (kako joj oni tepaju "ustaške" i "fašističke") desnice.

Katie Pavlich

Da sramota bude još veća, riječ je o ljudima koji bi po svome habitusu trebali biti primjerom slobode savjesti i uzornog demokratskog ponašanja i poštivanja prava svakoga na vlastiti svjetonazor. Kao građanka koja je svoju djecu odgajala na principima tolerancije i poštivanja svakoga čovjeka, u duhu kršćanske ljubavi prema bližnjemu i opraštanja i najvećih zločina (što je i moja kao i tisuće hrvatskih obitelji itekako osjetili na vlastitim leđima) i kao osoba koja se posljednjih 30 godina bavi tragičnom sudbinom tisuća iseljenika i njihovih najbližih rođaka, progonima i ubojstvima nedužnih ljudi i njihove djece, razaranjima i zlom koje im je nanosila UDBA i jugokomunistička "pravda", za što nikad nitko nije odgovarao, zgrožena sam, kako nad onima koji su tako ponizili te žrtve i njihove obitelji, tako i šutnjom sviju onih struktura – nevladinih organizacija i "boraca" za otvoreno društvo, za dostojanstvo i prava čovjeka koji prelaze preko takvog zagađivanja javnog prostora kao da se ništa nije dogodilo.

Suosjećam i sa stanovnicima ljupkoga grada Samobora, odavna poznatoga po uzornoj duhovnoj i kulturnoj baštini, kojima ne služi na čast imati Beljaka za gradonačelinka. Nikako ne mogu zamisliti ni to da u Hrvatskom saboru, najvišem predstavničkom tijelu građana i nositelju zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj sjede ljudi koji s toliko mržnje, prijezira i gađenja govore o drugima i drugačijima i da za to primaju plaću koju otkidaju od usta potencijalnih (i bivših) žrtava mržnje njihove i njihovih istomišljenika.

Krešimir Beljak očito se smatra vrhovnim autoritetom u prosuđivanju prava na život onih koji nisu pristaše njegova svjetonazora pa smatra da njegova isprika može saprati s njegova govora blato s kojim se nabacio na one koji se ne mogu braniti. Ne, gospodine Beljak, niste Vi promijenili ćud, a Vaša olinjala dlaka još bolje otkriva vučju narav ispod kože. Došlo je vrijeme kad nas ni takvi kao Vi ne mogu prevariti niti nam mogu činiti ono što nam svojim govorom mržnje priželjkuju.

Jednom riječnju – sramota!, sramota za Hrvatsku koja takvim ljudima daje vlast.

Tuga Tarle, slobodnomisleća građanka Republike Hrvatske