"Mi smo – Hrvati u Srbiji – moguće i apsolutni pobjednici ovih izbora!"
Jedinom živom velikanu ispod đerma u Đurđinu, “bunjevačkom Hrvatu” g. Tomislavu, suspendiran je twitter nalog pa je prepolovljen izvor inspiracija za žalosno-smiješne prikaze djelovanja “bunjevačkih Hrvata” iz donjotavankutskog trokuta (Subotica i okolica) u vođenju hrvatske zajednice u Republici Srbiji. No, prikaza ne će nedostajati jer je ovaj izvor nepresušan. Posebice iz njega neprestano kulja bujica samohvalospjeva i neviđenih “uspijeha” pojedinaca i raznih tijela i institucija na čelu kojih se nalaze ovi “bunjevački Hrvati”. Ovog puta produžena ruka g. Tomislava, psihologinja u osnovnoj školi, u čiji životopis čuvanje djece (babysitterka) u engleskim obiteljima spada u “usavršavanje u Velikoj Britaniji”, a koju je g. Tomislav ustoličio za predsjednicu Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji, objašnjava (preko svog portala HNV-a) svim Hrvatima svijeta kako je jedan fijasko ustvari povijesni uspjeh!
Tekst pod nazivom “Navala na dvoja vrata” (od 21. siječnja 2020. godine) Jasna počinje rečenicom kao da su svi Hrvati još u vrtiću:
Crni puzzle može biti dio suncobrana na slici prekrasnog zalaska Sunca. Pitanje je vidimo li cijelu sliku ili samo boje pojedinih puzzlea. A riječ je o drugom krugu glasovanja Hrvata u Srbiji za izbor predsjenika/ce Republike Hrvatske održanom 5. siječnja 2020. godine. Naime, ovdje je glasovalo ukupno 860 birača, od čega na biračkom mjestu u Generalnom konzulatu u Subotici 555 birača. To su jedna vrata, kako piše Jasna, na kojima je bila “prava navala”, a druga vrata su u Veleposlanstvu Hrvatske u Beogradu, na koja je bila samo “navala”! Na konto toga Jasna kaže: Na ovim izborima je naša zajednica pokazala kako se može planski, organizirano i zajedno djelovati i tako ostvariti rezultat iznad svih očekivanja! – i dodaje: Mi smo – Hrvati u Srbiji – moguće i apsolutni pobjednici ovih izbora!
Točno tako piše! Znači, Hrvati u Hrvatskoj, Hrvati u BiH i Hrvati u svim zemljama u kojima su glasovali su gubitnici ovih izbora! A “Neočekivani rezultat” se zasniva na izlasku 168 birača prošle godine u Generalnom konzulatu u Subotici (Jasnin obor) u odnosu na 555 ovogodišnjih, a cijelokupni uspjeh na tome što su Hrvati u Srbiji imali samo dvoja vrata za glasovanje. Jasna ne kaže da je i 168 i 555 birača katastrofa, jer je oko 30.000 glasača s pravom glasa, i ne kaže kako za godinu dana planskog, organiziranog i zajedničkog djelovanja hrvatska zajednica ovdje nije mogla na bilo koji način organizirati još koja vrata za glasovanje!? Naprotiv, Jasna se žali na to što taj “uspjeh” nitko ne vidi, jer nitko od tolikih Hrvata u svijetu ne vidi “prekrasni zalazak Sunca”, već samo, kao i ja, jednu “crnu puzlicu na suncobranu”.
Zato “bunjevački Hrvati” preko svojih medija moraju sami sebe hvaliti da bi opravadli silan novac koji dobijaju iz budžeta Repunlike Srbije i Republike Hrvatske te drugih izvora, pri čemu Jasna, primerice, ima veću plaću od svake školske psihologinje u Hrvatskoj! U tom grmu leži zec.
I to samohvalisanje bismo još mogli i progutati, iako je već bljutavo, ali da šačica dobro plaćenih “bunjevačkih Hrvata” ispire mozak 57.900 Hrvata u Republici Srbiji i svim Hrvatima u cijelom svijetu ovakvim pričicama za predškolsku djecu je vrijeđanje i prosječne inteligencije.
U “Navali na dvoja vrata” Jasna nam malo i filozofira (psihologizira): Kada bi, samo mašte radi, u Srbiji otvorili 44 vrata teoretski bi moglo glasati (valjda, glasovati?) 18.930 glasača, a gledajući proporcionalno da bi nas hvalili kao uspjeh u BiH, nama je potrebno samo 3.602 glasača! Dakle, samo još petora vrata! S još samo pet otvorenih glasačkih mjesta naša snaga bi bila jednako vidljiva kao i ona u BiH. A da, pri tomu, ne spominjemo koliko naših ljudi još nije dobilo državljanstvo, odnosno drugih jeste – pa i onih Hrvata koji sebe smatraju samo Bunjevcima (tosu neki novi “Hrvati”?!) i danas javno djeluju s tih pozicija, da predizbornih aktivnosti nikakvih nije bilo (što je sa jedinom relevantnom hrvatskom političkom partijom g. Tomislava, otišla u Čankodžiće?), da osiguranih sredstava za prijevoz do birališta nema i to da je u Njemačkoj bilo 17 glasačkih mjesta, a u Srbiji jednak broj kao u Afganistanu i Turskoj, gdje Hrvata, osim u vojnim misijama NATO saveza, gotovo i nema.
Pritom Jasna ne kaže da su “bunjevački Hrvati” u Subotici planski, organizirano i zajedno fulali i na ovo dvoje vrata propagirajući da Hrvati ovdje glasuju za predsjednicu, jer im u suprotnom izmiče novac od njihovog velikog mecene iz Zagreba (kojem će očito uskoro trebati nositi kolače). I dok je nama srijemskim Hrvatima odavno odzvonilo, Jasna na kraju kaže: Polako, strpljivo, imamo sve vrijeme ovoga svijeta (?!) – i zida “hrvatsku vikendicu”, pardon, “hrvatsku kućicu” u Subotici pa će svi “bunjevački Hrvati” biti “ukućeni” (suviše je opasno da kažem “udomljeni”) i ne će morati trbuhom za kruhom po bijelom svijetu i kada Hrvata ovdje više ne bude.
Na koncu konca ovakav tekst (pismeni sastav kao školski domaći zadatak) ne ide na službeni portal HNV-a, posebice ga ne smije napisati predsjednica HNV-a!
Branimir Miroslav Tomlekin
