MUDROSITNICE – I riječi liječe

Voliš li svoju Domovinu više od svega, ne zaželi nikada iz nje bijega!

 

 

I snaga  riječi ponekad tugu liječi, a tko ju u pripremi nema, neka ju za sretne dane sprema.

 

Nije svako vrijeme dobro došlo pa mislimo i na ono – prošlo.

 

Ako ti se ruke u  nevolji pruže, ima nade da će prijateljstvo potrajati duže.

 

Drago nam je kada nezvani gost prispije, a milije kad ode što prije.

Prije jela operemo ruke, al' tragovi ostaju – od muke.

 

Da nam daju i sve blago svijeta, hvala Bogu, nadomjestit ne mogu rođenje djeteta!

 

Domoljubu u tuđini još će teže biti, ako san o Domovini on prestane sniti.

 

Makar bio i loše volje, misli  na dane bolje!

 

Ni u osami ljudi nisu nikada sami, jer što je dulja i veća, na mnoge ljude podsjeća.

 

Pas je čovjeku prijatelj pravi, ali se ipak desi-da ga i zadavi!

 

Dobre navike treba prakticirati, a one loše – eliminirati!

 

Zaslužena za rad priznanja nisu ništa manja od ozbiljenih sanja, ali se zaborave kad-tad!

 

Nisu baš sve zime za ljude ledene, jer i onih ima, koje su nekima – medene!

 

Gdje caruju običaji loši, nisu dobro došle ni- kokoši"

 

Gdje god da ljubav obitava, tamo ni mržnja – ne spava!

 

U narodu se s pravom kaže da vage pravde za sve ljude jednako ne važe!

 

Voliš li svoju Domovinu više od svega, ne zaželi nikada iz nje bijega!

 

Djeca iskreno vole svoje roditelje, a najviše kad im ispune i želje!

 

Knjige su kao i zrele jabuke grana koja treba biti i – obrana!

 

Bilo teško ili lako, dobro djelo neka se cijeni jednako!

 

Malkica Dugeč, 21. 1. 2020.