Krleža u Dubrovniku 1930. godine

Piše Beli pismo na ekavici

Gospar Vlaho Bogišić je priredio Krležina pisma Beli (djevojci, pa dugogodišnjoj bračnoj družici) od  1919. do 1981. godine. Ta pisma imaju ne samo intimni karakter već su i zanimljiv povijesni i kulturni izvor. "Bela dijete drago", Naklada Ljevak, Zagreb, 2015., (pisano je ispočetka ekavicom, op., T.T.). Iznijet ću onaj dio koji se odnosi na Dubrovnik, grad koji velikom književniku nije glatko legao, što radi njegove averzije prema plavoj krvi (a dubrovačka je tu najfinija), što zbog njegova neslaganja s realpolitikom i tvrdim katolištvom raguzejskim, što valjda radi osobnih iskustava, tko će sve znat. Možda je i neko privatno licemjerstvo i farizejština tu igrala ulogu? (usp. "Brašančevo") travanj 1923. "Ovde govore da ima preko osamstotina Engleza i Francuza i tako je sve natrpano i ne može se dobiti stan. (eh, tek danas op., T.T.). To je uskršnja sezona i svi strahovito gule, tako da je talijanski "način" spram toga "gosparskoga" robljenja šala… Čeha imade hiljade i hiljada. I to onih najodurnijih. (kakvi su to najodurniji, ponizno prosim pane Krleža op., T.T.). I Beograd je ovde. (nismo ni sumnjali, op., T.T.) I mnogo soldata… Dubrovnik nije ono što se misli, govori i veruje. Daleko iza Italije. Ali ima lepih pojedinosti i svakako nešto najbolje u SHS. (jugokraljevini)… brodovi su neizrecivo skupi, tako da neću moći na sever. (zaboravio sam da je ledeno ovde i da hodam u kabanici)

novo pismo, također travanj 1923. (14. 4.)

"Sarajevo je K.und K. Festung (carsko kraljevska utvrda, op., T.T.), Mostar isto, a Ragusa, ta anša tzv. Atena je K.und K. Garnizona, niža od Krapine po svojoj razini… neki dobri i otmeni dubrovački literati – "Lukša s Orsana" – dr. Ernest Katić (1883. – 1955., u svoje doba popularan autor kazališnih romana. Povjerenik Meštrovićev, domaćin G. B. Shawa i H. G. Wellsa, suorganizator kongresa PEN-a 1933., sakristan crkve sv. Vlaha, predsjednik Matice hrvatske u Dubrovniku, član uprave "Blagog djela", član gradskoga Uresnoga povjerenstva, op., T.T.), prof. Haler (doktor Albert Haller je filolog, filozof, ravnatelj Gimnazije, estetičar kročeanskoga tipa (B. Croce). Ubijen na Križnom putu 1945.), večno mladi konte Voinovitsch (! sic), Kosta Strajnić sa dijapositivima o češkoj umetnosti, Svetislav Petrović sa sestrom Danom, Dragiša Vasić sa Natašom (bliski Krležin prijatelj nejasne sudbine 1945.?, bio u jako dobrim odnosima sa sovjetskim obavještajcem i teroristom crnorukašem M. Golubićem, op., T.T.), čuveni Bogdan Popović (akademik srbijanski, zanimljiv intelektualac ali bez trajne veličine, op., T.T., slikar Marko Murat, neki ničeanac degenerik i neuropat German Panwitz (Rudolf, op., T.T.) gomile levičara davidovićevaca (Ljuba Davidović, pošten i odmjeren srbijanski političar, op., T.T.) bezimenih beogradskih advokata sa gospojama, pesnik prof. Jakov Carić (politički Jugoslaven i osrednji pjesnik, pisao i u spomen ubijenome kralju Aleksandru; navodno su mu čakavske pjesme bolje, op., T.T.), neki osječki republikaci i ekstremiste (koji, op., T.T.), oh, i gospoja Szabo, da, još i kiša, eto to je sve! Stvarno mislim da su mnogi originali po crkvama kopije. Cene su idijotske. Večera za tri osobe: janjetina, salata, palačinke 146 dinara…

Krleža Beli iz Dubrovnika, lipanj 1930.

Stanujem na drugom konalu povrh Minčete, ako znaš što je Minčeta. Od kavane Dubravka do mog stana nije daleko, ali preko 168. mramornih stepenica. O podne to je sigurno sredstvo za mršavljenje. Soba je plaćena do 6. VII. (600 dinara) Hranim se kod "svjetskog kuhara Koste" po 16 din ručak, slabo boga mi. Inače sam češće kod  Petrovog (valda se odnosi na slikara Dobrovića a ne na glazbenika Konjovića koji je možda u rodu slikaru Milanu?, op., T.T.) hranitelja Koste Strajnića, kulturhistorikera i neurastenika. (iz teksta je jasno da Krleža živi u današnjoj ulici G. B. Shawa gdje je i Strajnićev dom, i da je do kavane Dubravka silazio ulicom Uz Posat. Je li stanovao i hranio se kod Koste Strajnića; po opisu bi se reklo da nije, ali valjda ne postoje u katoličkom gradu dvojica Kosta u tolikoj blizini, op., T.T.) Sve je enormno skupo. Sva ta masa marsjerera, oberkelnera, stevarda, sobarica, kapetana, konduktera, barkar(i)ola, šofera, pikola, trafikanata, sve to s nosačima, poslugom, dvorkinjama, fakinima i gosparima čeka da te orobi. Sve je lijepo, vrlo daleko. Do Trstena 20 din lađa, ulazak u park 5 din. Na Lopud 10 din lađa, 4 din ulaz u park. Na Lapad tramvaj 7 din. (tamo i natrag), kupanje na Lapadu 10 din = 17 din. Kave 6 dinara. (slijedi besmislena računica, op., T.T.) Znači dnevno kupanje  17 din, dvije kavane 12 din, jedan Lokrum 14 din = 43 din… = 1.290 dinara mjesečno.

Olga (žena Petra Dobrovića) neće do konca jula u Mline. Sutra idem u Mline da ih pregledam… Na Lapadu gdje je najhladnije ima nekoliko pansiona od 70 do 100 dinara… u samom Dubrovniku ostati preko jula bilo bi nesnosno. Adio Krleža

novo pismo, isto lipanj 1930.

…25 godina nisam tako jalovo i prazno jeo po nekakvim prljavim krčmama, spavao po skupim sobama i živio negdje u nekakvoj kulisi, gdje pada kiša i sparno je kao u veškuhinji. Ovdje je sve vrlo skupo. Sve što je lijepo to je privatno vlasništvo i za sve se plaća ulaznina, i sve je daleko od grada na kilometre. Neprekidno sam s ljudima, jedu me komarci, vruće je a ne mogu se kupati, bole me ishias i zubi, znojim se, uopće živim kao umišljeni bolesnik. (dobro je siroček poživio skoro 89 godina, i to bez športa i sa 30 kila viška, op., T.T.)

Zlovolja, nemoguća lica, glupost i skupoća i ne da mi se ni čitati… Švabice koje nose bijele podsuknje, piju kavu s pol cukora, a ostalo spremaju da bi grickale poslijepodne negdje gdje je lijep izgled, šah partija sa K. Strajnićem, stanodavcem g. Petra akad. Slikara (ipak Dobrović? ali zašto hladan ton, pa od Pečuha je prijatelj sa braćom Dobrovićima?, op., T.T.) Sonny boy, vrlo neugodno i sam fakat da imam potrebu sve to da ti javim je dokumenat, te mislim da neću moći dugo ovdje da izdržim. (a možda stari grintavac afektira ljubomornoj Beli?, op., T.T.) Mislim da bi na Hvaru bilo bolje. Kiša dnevno 7 puta .(ni da je Macondo, op., T.T.) Piši mi na Strajnićevu adresu: Dbk. Posat 300, za M.K

Još jedno pismo iz lipnja 1930.

Draga gospođo Belo, pišete mi da javim što radi Vaš prijatelj M.K? On je (piše o sebi u trećem licu, op., T.T.) pocrnio od ultraviolentnih zraka kao svjetli kapuciner. (i majmun i kava se tako zovu, op., T.T.) Ulovila ga dubrovačka fjaka, te ne može da ardi. Kaže da je pisati glupo… Kako znam da ste s njime intimni mogu da Vama iznimno priopćim (pouzdano) da je erotički potpuno zatajio, ukoliko se tiče njegove uznemirenosti spram žena, a to po svoj prilici uslijed toga što pije isključivo sodu, koja opet sa ugljikom djeluje kao šampanjac u varonovski negativnom smislu.

(M. T. Varon hvali artičoke kao afrodizijak, op., T.T.) Bio sam danas u Mlinima. Mjesto vrlo simpatično, s vodopadima, platanama i ruševinama, od prilike ako u engleskim romanima: grčko nebo (3 puta dnevno kiša) more, nema navodno komaraca… to ćemo mi (on i Bela) u Mline, ti ćeš odabrati jedan od tri pansiona (70 din dnevno) Na Lapadu je 100, a mnogo je ružnije. Dok se ne odlučimo stanovat ćemo u stanu P. D. (Petra Dobrovića?), 3 sobe. Prilažem ti izrezak iz dubrovačke Tribune. G. K. Str.(ajnić) vodi bijesnu polemiku protiv nekakvih švapskih arhitekata, a kako je u toj stvari blag, ja sam mu u nedjelju izdiktirao ovu otrovnicu. Večeras čitav Dbk čita Tribunu, koja je neka vrsta poluoficio Zetske banovine. Bura u loncu. Petar je namalovao (naslikao) 3 portraita M. K. Dobro. Brat Petrov Nikola (arhitekt) dobio je međunarodnu nagradu na međ. konkursu za uređaj Terazija 835.000 dinara) Kaže Strajnić da je Nikola luksuzno izdanje Petrovo. Dakle, ti sada nemaš druge brige nego da dođeš što prije u Raguzu i da uzmeš sa sobom što je više moguće NOVACA (!, op., T.T.) jer 30 x 80 x 2 = 4.800 dinara jul pansion + 1000 din ostalo + 1000 din povratak + 2400 dinara pola augusta = 9.200 dinara.

još jedno pismo, lipanj 1930.

Piše joj oko novca i g. Albinija (1500 dinara), neka posudi ili kupi badimantil, javi depešom svoj dolazak(?!), te da donese milijun dinara (sigurno šala, op., T.T.)

Teo Trostmann