Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Hoće li “kineska gripa” vratiti Građanski?

Uprava je svojom netaktičnošću "gospodski klub" pretvorila u balkanski

 
 
U vrijeme kineske gripe s raznim krivim jezičnim izvedenicama pucaju prijateljstva i ljubavi. Posebice u svijetu novca. A kako je šport prava tvornica novca, tu se događaji lomovi. I u svijetu i kod nas. Najveća gužva izbila je – i još uvijek traje – u maksimirskom prvoligašu koji nosi boljševičko ime kluba preneseno k nama kobne 1945. godine iz tadašnjega Sovjetskoga Saveza. Bez da su i upitali ili podsjetili igrače, trenera i preostalo klupsko osoblje kako će se morati smanjivati plaće, u Maksimiru su na svoju ruku smanjili plaće za dvije trećine. Igrači i treneri na to diktatorsko ponašanje Mirka Barišića i njegovih suradnika nisu pristali i tada se pokazala prava nakana klupske uprave, a to je tjeranje iz kluba popularnoga trenera Nenada Bjelice.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2020/04/Gradjanski_zagreb.gifhttp://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2020/04/KiWGA9s.jpg
Ako su u prvom mahu postupili netaktično, kada igrače i trenera nisu niti upoznali sa svojim restrikcijama plaća, sada su bili puno jasniji, taktičniji i nadasve lukaviji. Nisu otjerali trenera i kapetana Arijana Ademija, nego su, za početak, otjerali Bjeličine pomoćnike, svih njih šest. Time je Dinamo kao klub izgubio, jer je uvijek kotirao kao "gospodski klub". Ovim potezom uprava ga je vratila na – Balkan! Kao što sam već i napomenuo smanjivanje plaća je nužno u vrijeme kada se ne igra. Plaće su smanjili i veći svjetski klubovi od Dinama. Neki u većem, a neki u manjem postotku. Rijetki su klubovi svojim igračima i trenerima smanjili plaće 66,66 posto kao što su tako postupili u Dinamu. U Hajduku su najavili smanjivanje od 30 posto, u madridskom Realu od 10 do 20 posto.
 
I zašto ova priča oko Dinama i smanjivanja plaća? Iz više razloga. Prije svega da se još jednom potvrdi da u vrijeme kriza, a sada živimo u sveopćoj krizi, nije novac najvažniji. Zasigurno ne bi se pobunili Dinamovi igrači i treneri da su ih ipak, reda radi, upoznali s namjerom smanjivanja koja je neminovna. Pobunili su se prije svega zato što ih nisu pitali, a posebice zato što su s trenerom Bjelicom uspostavili ne samo profesionalni, nego i ljudski odnos. I zato su stali na stranu trenera, jer tjeranje iz kluba njegovih pomoćnika ustvari je tjeranje Bjelice, ali na drugi, bahatiji i primitivniji način. Rekao sam kako ova kriza u Dinamu i dobru stranu, a to je mogućnost da će – nakon sigurnih tužbi trenera i igrača – klub doživjeti financijski krah i morat će nestati kao Dinamo. I to je ta dobra strana cijele priče. Dakako, većina navijača današnjega Dinama, a ja sam jedan od njih, zbog 45-godišnje protuhrvatske indoktrinacije prihvatila je ime kluba kao svoje i nasjela ne udbaške spinove od godine 2000. kada je SDP-ova i HNS-ova vlast ukinula poželjni naziv kluba Croatia i ponovno vratila današnje boljševičko ime kluba iz Maksimira. A ako ipak nestane Dinama iz financijskih razloga, 75 godina kasnije može se vratiti – Građanski, najuspješniji hrvatski nogometni klub od osnutka 1991. do nasilnog gašenja kobne 1945. godine.
 

Pavao Blažević

Povezani članci

Hrvoje Klasić – (ne)znanstvenik koji laže

HF

Tim contra Slavonije. Dolje s njim!

HF

Antifašizam ne može biti kišobran bez pokrića komunističkih zločina

HF

Kako do hrvatske povijesne istine

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...