HRVATI! AKO SE DO PONOĆI NE ISELITE BIĆETE SVI POKLANI! SRPSKI ČETNIČKI POKRET I CRNA RUKA
Pod naslovom PLAĆENI „HRVATI“ SKRIVAJU DOGAĐANJA U HRTKOVCIMA napisao sam tekst koji je Tjednik za kulturu, znanost i društvena pitanja „Hrvatski fokus“ iz Zagreba objavio u broju 520. od 22. svibnja 2020. godine u rubrici “Gledišta” pod naslovom “Da se ne zamjere koalicijskim partnerima”: https://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/gledsita/27803-da-se-ne-zamjere-koalicijskim-partnerima Između ostalog u tom tekstu stoji: “Tako “Hrvatska riječ” i ovog puta naknadno reagira povodom 6. svibnja i tek u broju 891 od 15. svibnja 2020. donosi članke pod naslovom “Prešućene žrtve iz devedesetih“ i “I dalje šutnja s obije strane”. Oba članka su pisana pro forme i njeni autori očigledno niti ne žele da se išta izmjeni oko šutnje o zločinima nad srijemskim Hrvatima. O tome najbolje govore dva detalja.
Mato Jurić
U prvom članku s potpisom J.D. svu šutnju “pokriva i opravdava” jedna prozirna laž koju sve ove silne godine plasiraju Žigmanovljevi poltroni: O stradanjima Hrvata devedesetih godina teško da se išta može čuti, osobito ne iz kuta onih koji su tada stradali i morali napustiti svoj zavičaj. (perfidno i bezobrazno!) Budući je šutnja o stradanjima Hrtkovčana bila stravična ja već duže od pet godina unazad pišem i govorim samo o Hrtkovcima i jedini sam direktni svjedok tih događaja koji je o tom napisao knjigu (svi su o Hrtkovcima pisali sa neke distance), ali nisam Žigmanovljev brat baš po ničemu (čime se izuzetno ponosim).
Drugi članak s potpisom S.D. čak citira pasus iz moje knjige “Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela” (str. 175.):
U srijedu, šesnaesti lipnja tisuću devetsto devedeset i druge godine, na drvenom električnom stupu ispred crkve u Hrtkovcima, na visini od oko dva i pol metra, tako da ga nitko ne bi mogao dohvatiti, osvanuo je plakat. Na papiru bijele boje, veličine uobičajene za pisaći stroj, crvenim je flomasterom, i dosta urednim rukopisom, latiničnim velikim slovima bilo ispisano: HRVATI! AKO SE DO PONOĆI NE ISELITE BIĆETE SVI POKLANI! SRPSKI ČETNIČKI POKRET I CRNA RUKA
Ali S.D. ne smije od Žigmanova ni da spomene ime autora kojeg citira jer bi dobila otkaz kao dopisnica „Hrvatske riječi“ iz Srijema!
Treba li komentar?
I što onda danas, poslije skoro trideset godina, da očekuje 30.000 Hrvata koji više nisu u svojim kućama u Srijemu, kada se za njihovu sudbinu pitaju ovakvi likovi.“
Dakle, „Hrvatska riječ“ u broju 891 od 15. svibnja 2020. godine pod naslovom „I dalje šutnja na obe strane“ navodi pasus na 175. str. iz moje knjige „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“, tiskanoj prije pet godina (Tkanica, Zagreb), s potpisom autorice članka S. D.
A upravoda plaćeni “hrvati” rade sve samo pro forme (za novac) i očigledno ne žele da se išta izmjeni oko šutnje o zločinima nad srijemskim Hrvatima dokazuje novi članak S. D., u broju 892 “Hrvatske riječi” od 22. svibnja 2020. godine (u kojem se potpisuje punim imenom i prezimenom) pod naslovom “I u buduće ćemo ukazivati na zločine nad Hrvatima”.
Radi se o intervjuu plaćene dopisnice „Hrvatske riječi“ za Srijem Suzane Darabašić s predsjednikom Zajednice protjeranih Hrvata Srijema, Bačke i Banata Matom Jurićem.
Uz licemjernu izjavu Mate Jurića da će poslije 28 godina „i u buduće ukazivati“ na zločine nad Hrvatima i da bi trebalo biti više projekata ka što je „Nepodobni građani“ Vojvođanskog građanskog centra iz Novog Sada, Mato Jurić na pitanje:
Ove godine se navršava 28 godina od kada je u Hrtkovcima održan miting na kojem je Vojislav Šešelj u svom govoru pozivao na protjerivanje Hrvata s tog područja, nakon čega su mnogi stanovnici Hrtkovaca hrvatske nacionalnosti odlučili napustiti svoje mjesto. Kakvo je stajalište Vaše Zajednice u povodu tog događaja, te Vaše viđenje poslije 28 godina od progona vojvođanskih Hrvata, prvenstveno onih iz Srijema? – odgovara tako što opisuje miting i događaje poslije njega (što svi znamo), ali između ostalog kaže:
U srijedu, šesnaesti lipnja tisuću devetsto devedeset i druge godine, na drvenom električnom stupu ispred crkve u Hrtkovcima, na visini od oko dva i pol metra, tako da ga nitko ne bi mogao dohvatiti, osvanuo je plakat. Na papiru bijele boje, veličine uobičajene za pisaći stroj, crvenim je flomasterom, i dosta urednim rukopisom, latiničnim velikim slovima bilo ispisano: HRVATI! AKO SE DO PONOĆI NE ISELITE BIĆETE SVI POKLANI! SRPSKI ČETNIČKI POKRET I CRNA RUKA!
Ovo bi trebalo značiti da je Mate Jurić pročitao moju knjigu „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“, koja se u krugovima ovdašnjih plaćenih „hrvata“ ne smije ni spomenuti (o autoru da ne govorimo) i da ima tako dobru memoriju da od riječi do riječi točno izrekne cijeli jedan pasus iz nje!!!
Suzana je davno pročitala moju knjigu, ali ne smije to reći jer bi dobila otkaz u „Hrvatskoj riječi“, no bez skrupula prepisuje pasus iz nje, bez navoda naslova knjige i njenog autora! Sramota, neprofesionalnost i kukavičluk!
Mato Jurić, međutim, nije pročitao moju knjigu „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“ ali „javlja mu se“ od riječi do riječi isti pasus iz nje, a sve ustvari govori o čistoj farsi onih koji su plaćeni voditi brigu o Hrvatima u Srbiji!
Jedan od njih je upravo i nezamjenjivi predsjednik Zajednice protjeranih Hrvata Srijema, Bačke i Banata, Mato Jurić. Ova Zajednica je dovedena u težak položaj, Mato je posebno „zabrinut“ za prognane Hrvate iz Srijema, a još više za Hrvate koji su ostali u Srijemu. Što je s rodnom kućom bana Jelačića u Petrovaradinu i zašto je prvi tom „Biografskog leksikona Hrvata istočnog Srijema“ zapeo na slovu „K“ nije njegova briga, ali kada Zagreb daje novac za „legalne i legitimne institucije Hrvata“ u Subotici, tu je nezamenjiva „kopča“, iako dobro zna da su te „institucije“ Tomislav Žigmanov i nekoliko njegovih trabanata „bunjevačkih Hrvata“ iz Subotice, kao i da je upitno čak i to koliko su legalne, ali nikako nisu legitimne i nikako ne predstavljaju 57.900 Hrvata u Republici Srbiji. Naprotiv!
Miroslav Cakić, Novi Sad
