Dvaput duša boli

Ravnicom se protegla tišina

 

 

Stara kuća sve je oronulo,

Ka i čovik kad ga stigne vrime

Agonije nikad ne pristaju

Pritišće te od života brime

Štorija je svaka osobita,

I ako su baš sve podjednake

Sve te priče tužnog epiloga,

Pouka se izvede iz svaka…

 

Prazna polja, šume i salaši

Nima dite tko napravit snaši

Sve otišlo radit za eure

Servisirat tko će naše cure???

 

Čak ni trešnja ne nudi nam ploda

I njoj su se osušile grane

Nerada je rađati za one,

Što na silu stigli su sa strane

 

Samo Šarko obilazi Salaš

Nima ruke da zapali sviću

Ravnicom se protegla tišina

Samonikli kukuruzi niću…

 

Tek s vrimena koji šolja priđe

Tužno gleda cili svit mu staje

Ne razumi, odgovora nima

Što Biserka manje mlika daje

 

Još samo mu krunica ostala

Ni nju nema više tko da moli

Ošla dica, Maru ispratio

Pa ga duplo sada duša boli…

 

Vladimir Živaljić, Vukovar