Hrvatski Fokus
Kultura

Nikola Pavić – pjesnik Međimurja

Riječ međimurska Nikole Pavića je mehka, blaga, topla i koloritna

 

Nikola Pavić rođen je u Zagrebu 1898., umro u Zagrebu 1976. Otac Nikola također učitelj i pjesnik./u Požegi/. Studirao na Višem gospodarskom učilištu u Križevcima, te na Filozofskom fakultetu u Zagreb.

Radio je kao učitelj u Međimurju, Podavini i Zagrebu, ali boravio i u mađarskim gradovima Pečuhu, Szekesfehervaryju, Bonyhadu. Prvu zbirku na književnom jeziku tiskao 1922. u Čakovcu, u Zlataru 1923. objavio prvu svoju kajkavsku zbirku “Pozableno cvetje”. Najboljim zbirkama mu se smatraju “Međimurska zemlja” iz 1951. i “Prsten zvenknul” 1968.

Objavljivao je i pjesme za djecu, antologiju hrvatske kajkavske lirike, prijevode. Od 1951. tajnik Matice hrvatske.

Hrvatska kajkavština je raznovrsna, od najjužnije nadomak mora goranske , preko podravske, međimurske, zagorske do purgerske i purgersko krležijanske koja je imala samo jednog izvornog govornika (akoprem i njega) Miroslava Krležu. Dijalekti su jezik unutar jezika, oni obogaćuju leksik ali i predstavljaju zahvalan i slikovit materijal, osobito za poeziju.

Riječ međimurska Nikole Pavića je mehka, blaga, topla i koloritna – tu se ne radi o nekoj goetheovskoj filozofiji niti o Krležinim bombastičnim frazama – ona je domaća, intimna i decentna ali zato duboko iskrena i zvučna.

Ovaj pjesnik nije razvikano ime naše bogate hrvatske lirike, bez obzira što se snašao u Matici i nije živio na periferiji. Dodajem da mu je blago zamjeriti ironiju prema svećeničkom staležu, ali to ne umanjuje kakvoću pjesničke slike. Na primjer kada stari fratar u pjesmi prenosi curu do sobe, jer ženska noga tu ne smije kročiti.

Rabio je dosta Pavić i formu međimurske popijevke; prevodio je 

mađarske pjesnike na hrvatski. Ima sjajno uspjelih detalja poput ovoga u pjesmi “Žalosno srce”:

Kak lice hmrle dekle 

to staro je cvetje, 

povehnulo, posehlo

(Kao lice umrle djevojke to staro cvijeće povenulu, usahlo)

           SREBRENE ROŽE

Kam plava ova staza mefka (meka) 

i ž njom jablani črni ?

Kam plavaš, stara steza (staza) žota?

Daj v selo se navrni.

Po tebi žot bu mesec sejal (sijao) 

srebreno svoje seme,

a ja bum ofčas zmolil njega   

naj v selo mene zeme.

Ž njim bum pred tvoju hižu došel,

tu malič se pritajil,

čez (kroz) oblok onda stiha prešel, 

pri tebi malo hajil (spavao).

A srebrn mesec pačalata (rubac) 

na vanjkoš (jastuk) prestrl bu ti, 

kak da bi rekel dobre reči:

niš, niš, ja vre bum šutil.

 

“Zemlica naša”  je matoševska jadikovka nad domovinom.

Lijepi su stihovi:

Kruto si t(v)rda, škrta, ti jadna   

zemlica gola, voska(uska) i gladna.   

Z leta vu leto neseš nam gosta   

vu naše hiže: brigu i posta; 

žul(j)e nam jedeš, kupleš (kupaš) nas v potu (znoju)

v roke nam devaš (dabaš) bogečku botu (prosjački štap)

Je li smo temu sami baš krivi 

da su nam dani kmični (tamni) tak sivi, 

il je prekletstvo hudo nad nami…

 

U pjesmi “Mrklina” “mrak je polegnul an beli pot:

črna je kokoš sela na jajca, danu ne videt robače skrajca… (kraj košulje) 

U pjesmi “Zvonelo nebo”

“svoju je pesen začela jesen 

vu grmlju, listju i cvetju 

kak jeje znala diku je dala 

zlatnom bogatušu letu.

Svoju popevku, veselu lefku 

mali popeval je ftiček…”

Tu je Pavić “čuo” Galović, a njega pak u pjesmi “Kos” čuje Cesarić.

 

          MEĐIMURSKA

Da je z čistog vina morje(more)   

Pak da je kak Međimorje

lefko(lahko) bi ga spil, 

al bi za njom išče plakal,

sivim sozam brk namakal, žalosten bi bil.

Da z orsagov (država, mađ. orszag) celog sveta

zbereju se dekle (skupe se djevojke) cvetja

najlepšeg na kup, 

itak bu mi ona lepša, neg med njimi i najlepša,

neg se lepe skup.   

Gda (Kad) bi imel črne konje

Vozil bi se ofčas do nje, pred hižom joj stal,

hintov (kočija) bi zastavil z mukom, 

brk potegnul gori z rukom,

jabuku joj dal. 

Je, al toga s(v)ega nema.

Gleč birtaš mi stola sprema, vu noč moram it(ići):

zlemal (premlatio) bum joj gavalera (kavalira)

spoleg kog me otec tera –

pak pem (pođem, tj pojdem) drugam pit. (h.f.)

Povezane objave

Smireni krajobrazi Damira Medvešeka

hrvatski-fokus

O fenomenu gastarbajterstva

HF

Vrata srca

hrvatski-fokus

Boja i linija su odraz moga temperamenta

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više