Nikolina majka Vlasta bila je kći Ivana Lorkovića i sestra Mladena Lorkovića
Debelić, Nikola, hrvatski dirigent, diplomat i domoljub (Zagreb, 24. XI. 1934. – Zagreb, 28. VI. 2020.), umro je u nedjelju poslijepodne 28. lipnja 2020. u 86. godini života. Dirigiranje diplomirao 1958. na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, gdje je i magistrirao 1966. Usavršavao se u Austriji (Mozarteum, kod L. Matačića) i SAD-u (New York, kod J. Parlea). Djelovao u Sarajevu (korepetitor i dirigent Opere), a od 1970-ih kao dirigent pretežito u Hrvatskoj (Gradski orkestar u Dubrovniku, dirigent Opere HNK u Zagrebu). Utemeljitelj (1987.) i umjetnički ravnatelj Istarskoga simfonijskoga orkestra te Istarskoga glazbenog ljeta (1991.) u Puli. Istodobno je bio profesor dirigiranja (od 1987.) i dekan (od 1991.) na Pedagoškom fakultetu u Puli. Godine 1992. imenovan veleposlanikom RH u Rumunjskoj, a potom generalni konzul RH u Perthu u Australiji. Gostovao je u Belgiji, Nizozemskoj, Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj, Švicarskoj, Mađarskoj, Poljskoj i SSSR-u. Osobite je uspjehe postignuo na višemjesečnim turnejama s dubrovačkim Gradskim orkestrom po SAD i Kanadi (1975. i 1978.), gdje je na gotovo 100 koncerata izvodio i djela hrvatskih skladatelja. Repertoar mu uključuje standardna djela operne i orkestralne literature.
Rođen je u Zagrebu. Sin je veterinarskog stručnjaka, mikrobiologa iz Prkovaca Šime Debelića i pijanistice Vlaste rođ. Lorković. Nećak je hrvatskoga političara i publiciste Mladena Lorkovića (Zagreb, 1. III. 1909. – Lepoglava, 30. IV. 1945.). Godinu ranije rodio mu se brat Mladen, poslije poznati hrvatsko-njemački liječnik pulmolog i alergolog. Kad se Nikola rodio, otac Šima onda je još bio docent, a poslije je postao redovni profesor na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, autor mnogih znanstvenih članaka. Poslije je otac bio voditelj Odsjeka za veterinarstvo pri vladi Banovine Hrvatske, a u Vladi NDH na gospodarskim poslovima. Pred dolazak Titovih partizana u Zagreb 8. svibnja, nije pobjegao kao ostali članovi ustaške Vlade, nego je ostao u gradu raditi svoj svakodnevni posao. Nove jugokomunističke vlasti uhitile su ga 17. svibnja 1945. u Zagrebu i ubile na Savskoj cesti u Zagrebu, krajem svibnja 1945. Mati Vlasta, bila je kći Ivana Lorkovića i sestra Mladena Lorkovića.
Nikola Debelić oženio se Katarinom rođ. Smoje, profesoricom kemije. Otac je dvojice sinova, Berislava Šimuna i Ivana Stanislava.
Dirigentski rad
Dirigiranje studirao u Beogradu, Sarajevu, Salzburgu, New Yorku (Fulbright) i Londonu (British Council), magisterij znanosti. Dvostruki počasni doktorat. Dobitnik II. nagrade na Međunarodnom dirigentskom natjecanju u Besançonu (Fr.) 1961.
Dirigent Opere u Sarajevu (1958. – 1971.).
Ravnatelj i dirigent Simfonijskog orkestra Dubrovnik (1971. – 1979.).
Dirigent Opere HNK u Zagrebu (1979. – 1987.).
Profesor i dekan Pedagoškog fakulteta u Puli, osnivač i umjetnički ravnatelj Istarskog glazbenog ljeta i Istarskog simfonijskog orkestra (1986. – 1992.).
Kao gost dirigirao u većini europskih zemalja i SAD-a.
Sa Simfonijskim orkestrom Dubrovnik ostvario opsežne turneje: 1974. Švicarska, Njemačka, Belgija, Nizozemska.
Godine 1975. i 1978., u suradnji s Agencijom Columbia Artists Man. iz New Yorka, organizirao dvo- i tromjesečnu turneju po SAD-u i Kanadi (preko 120 koncerata, solisti Vladimir Krpan, Ivo Pogorelić, Valter Dešpalj…) što su vjerojatno najopsežnije turneje jednog hrvatskog, tada i jugoslavenskog, orkestra u SAD-u.
Dobitnik plakete Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika 1998. godine, povodom 40. godišnjice rada.
Javna djelatnost
Prvi veleposlanik RH u Rumunjskoj (1992. – 1996.).
Generalni konzul RH u Perthu u Zapadnoj Australiji (1997. – 2000.).
Prvi počasni doktor Muzičke Akademije u Bukureštu.
Počasni doktor Muzičke Akademije u Cluj – Napoci.
Počasni građanin grada Cluj – Napoca i hrvatskih općina Karašova i Lupac.
Za svoje zasluge u razvijanju gospodarskih veza primio od ministra vanjskih poslova Rumunjske 'Kristalni Globus'.
Predsjednik Nadzornog odbora Hrvatskog diplomatskog kluba od osnutka 2001. do 2010. godine.
Redoviti član Viteškog reda Sv. Lazara Jeruzalemskog, Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja", Hrvatske Paneuropske unije i dr.
Nositelj odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Reda hrvatskog trolista i Spomenice domovinske zahvalnosti.
Posljednji ispraćaj bit će na Krematoriju na Mirogoju u četvrtak, 2. srpnja 2020. u 12 sati.
