Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

Plenković je previdio da je ljudima svega dosta i, naravno, krivac je uvijek onaj koji vlada

Kada je prije tri godine Andrej Plenković smijenio MOST-ove ministre i ušao u koaliciju s HNS-om zapravo je svjesno ili nesvjesno spasio SDP koji je tada s Davorom Bernardićem bio na rubu rasula. Da je nakon razlaza s MOST-om Plenković krenuo u prijevremene izbore, SDP bi bio potučen do nogu. Ali naravno, to bi napravio odvažan i mudar političar desnog centra, što Plenković nije.

No, to je stara priča, kad je bio oktroiran na čelo HDZ-a, o njemu sam na HKV portalu pisao da je ispao iz Soroševa šinjela. U međuvremenu, SDP je ojačao, čisto po političkoj inerciji, Bero je imao sreće kao Forrest Gump, ni sam ne zna kako je došao u priliku postati neki politički faktor. Uz asistenciju Plenkovića, Zoran Milanović se dokopao Pantovčaka, a aktualni premijer se preračunao u tajmingu izbora. Zašto se baš odlučio za početak srpnja 2020. godine? Reći ću vam jedan od razloga: nakon izbora u srpnju, tek počinje pravi dužnički pakao za građane ove zemlje, povezan s nezaposlenošću i ekonomskim post-covid kolapsom. Čim istekne moratorij na ovrhe, krenut će hijene. Sve će to biti netom nakon izbora. (Prije tri mjeseca pisao sam o tomu da će građanima najprije prisjesti moratorij banaka na kredite, jer će im naplatiti velike kamate za mjesece trajanje moratorija. To se upravo događa.) Plenković je računao da bi do jeseni frustracija nacije već bila na vrhuncu. Ovako misli da smo impresionirani njegovom politikom suzbijanja Covida. Međutim, problemi su u ovoj zemlji strukturalni, i od Covida je gora korupcija u samim institucijama vlasti, izvršne i zakonodavne. A na lokalnim razinama je još gora, surovija, primitivnija. Na vrhu je u rukavicama, a čim idemo na niže razine piramide, dolazimo do lokalnih predatora, piraña i bijelih morskih psina.

Plenković je vjerojatno mislio da ne će biti dovoljno vremena ni za jačanje alternative Miroslava Škore. Da će nekako skupusati novi mandat ali ne kuži da su post-covid frustracije već prisutne, da je ljudima svega dosta i naravno, krivac je uvijek onaj koji vlada, čak i da je vlast kakvu bi većina nas željela. Rekao sam da ne ću komentirati pojedine opcije niti za ikoga agitiram. Glasovat ću, ako budem, za osobu, pojedinca, dat ću preferencijalni glas. Ima ljudi na domoljubnim listama koji zavrjeđuju ući u Sabor. Neki su me pitali za savjet. Rekoh, ne mogu nikomu davati savjete. Da sam član neke stranke, da sam angažiran u političkom smislu, onda bi bilo legitimno da zagovaram stranačku opciju u koju potpuno vjerujem. Jedino što mogu savjetovati, iziđite na izbore i glasujte razumno, prema vlastitim procjenama i uvjerenjima. Ne želim agitirati ni za ni protiv bilo čije političke savjesti. Mislim da je to s moje strane pošteno.

Kako sam naglasio u jednom od prethodnih komentara, problem ove države nije u ovom ili onom pojedincu, problem je – strukturalan. A o detaljima nema smisla na Facebooku drviti jer da bi se nešto bitno mijenjalo, treba sjekiru položiti do samog korijena. Mijenjati se mogu neki loši zakoni, ali ako nema onoga koji bi bio spreman uhvatiti se u koštac s hrvatskom "dubokom državom", što znači riskirati i vlastiti život, onda uzalud smo krečili.

Zoran Vukman