Nije i ne će biti izvršeno nijedno predizborno obećanja

Analiza očekivanih posljedica saborskih izbora

 

 

Rezultati parlamentarnih izbora za novi, 10. saziv Hrvatskoga državnog sabora, općepoznati su, a za koji dan će biti vjerojatno poznat i novi sastav Vlade RH. Pa same rezultate izbora je bespredmetno „analizirati“ budući da su takvi kakvi su, i možda bi prije trebala biti predmetom nekih sociološko, psihološko, psihijatrijskih istraživanja, obzirom na ponovnoj niskoj izlaznosti na glasanje, i obzirom na same rezultate glasanje, no ova analiza ima drugu namjeru, a to je pozabaviti se vjerojatno mogućim i očekivanim posljedicama završenih parlamentarnih izbora. To mi se čini potrebnim, budući da se mediji općenito bave komentiranjem rezultata izbora, predizbornim obećanjima, razlozima „potopa“ pojedinih 'lista' i nabrajanjem potrebnih reformi, a čini se nitko se ne bavi  sagledavanjem mogućih realnih posljedica ovakvih rezultata parlamentarnih izbora.

A pitanje koje bi se trebalo svakako postaviti je, koje se posljedice mogu očekivati od Sabora, buduće „plenkovićeve“ Vlade i od samog Plenkovića, kada nije praktično izvršeno ni jedno predizborno obećanja Plenkovića iz prošle izborne kampanje, kada ne da nije izvršena, već nije ni započeta niti jedna ozbiljnija strukturna reforme u državi. Jer Hrvatska se za prošli četverogodišnji mandat Vlade Andreja Plenkovića nije pomakla s dna liste triju najneuspješnijih država EU-a, a posebno po pitanju zauzdavanja korupcije i reformi u sektoru državne uprave, posebno u pravosuđu i hipertrofiranom obujmu broja i troškova državnog i javnog sektora. A o tome da se i po pitanjima BDP-a, nezaposlenosti, iseljavanju kao u vrijeme Juge, i stanja realnog gospodarstva, nalazimo na dnu liste 27 država EU-a da i ne govorimo!

 

A. Što očekivati u radu hrvatskog državnog Sabora u novom mandatu?

1. Obzirom na činjenicu da je Plenković dobio mandat za sastavljanja nove Vlade  'oslanjajući se ' na tanušnu većinu od jedne(1) „ruke“, koju čine 66 HDZ-ovskih ruku stranačkih „zombi vojnika“, 8 ruku predstavnika nacionalnih manjina, te ruke Čačića i Štromara, čije su stranke Reformisti i HNS osvojili po 1 mandat na izborima, odnosno ukupno 35.785 ili 1 posto glasova biračkog tijela RH, rad u novom sazivu Sabora ne će se razlikovati od načina rada u dosadanjem Saboru, ili bolje rečeno dosadanjim Saborima, jer se odluke obzirom na „relativnu“ većinu HDZ-a na izborima, opet budu donosili sa 66 HDZ-ovskih zombi-ruku, uz asistiranje do 76 potrebnih ruku, onih koje je Plenković već „kupio“ da glasaju za sve one prijedloge koje „njegova“ Vlada bude podnosila Saboru na izglasavanje, odnosno protiv svih amandmana koje podnosi oporba, bez obzira jesu li prijedlozi oporbe dobri ili nisu dobri. Budući da 'klub' nacionalnih manjina, koje čine okosnicu Plenkovićeve  saborske većine, nije stranka koja ima neki program ili svjetonazor, već je skup „etnobiznismena“, jasno je da će se opet raditi o tomu da će se 'trgovati' sa zastupničkim „žetončićima“, što je jasno od početka, budući da će se, vjerojatno ne bez 'ucjenjivanja', dogoditi da SDSS-ovac Boris Milošević postane potpredsjednik Vlade, što je u Beogradu već oduševljeno prokomentirano sa „Ustaše će poludjeti!“, i velikim uspjehom Milorada Pupovca!

 

2. Obzirom na ovako 'sklepanu' saborsku većinu s klubom manjinaca i još nekoliko 'kupljenih' ruku, nije za očekivati da će se predizborna obećanja HDZ-a glede provođenja strukturnih reformi u društvu i gospodarstvu, početi ostvarivati. A svi oni zahtjevi i prijedlozi iz oporbe da se krene sa reformama bit će odbijeni ili ne će biti uvršteni u dnevni red rasprava u Saboru.

 

3. Nije za očekivati da će Sabor donijeti bilo kakve odluke u svezi konkretne strategije u borbi protiv korupcije, dapače to se pitanje ne će moći raspraviti u Saboru, jer nikada ne će biti uvršteno u dnevni red saborskih rasprava.

 

4. Nije za očekivati da će se u Saboru  uopće raspravljati o obećanju Plenkovića da se izvrši temeljita revizija sadanjih koeficijenata plaća u državnoj i javnoj upravi, na osnovi kojih se 'vrjednuju' pojedini poslovi, a radi kojih je nastao najdulji štrajk u povijesti Hrvatske, zaposlenika u sustavu javnog obrazovanja.

 

5. Nije za očekivati da će u Saboru biti uvršten u dnevni red, promjena izbornog zakona, budući da HDZ-u za sada odgovara i postojeći, budući da se sada može postati „relativnim pobjednikom“ i sa svega 17 posto osvojenih glasova biračkog tijela RH.

 

6. Sa sigurnošću se može očekivati da će biti nastavljeno trgovanje zastupničkim „žetončićima“, da bi se 'podebljala' saborska većina od 76 ruku, na način viđen u prošlom mandatu Sabora.

 

7. Nije za očekivati da će Sabor donijeti bilo kakvu konkretnu odluku o strategijama razvoja hrvatskog gospodarstva, veće zaposlenosti, manjeg „bježanja“ iz Hrvatske i katastrofalnog demografskog stanja u Hrvatskoj.

 

8. I što očekivati od Sabora u komu će se donositi samo one odluke koje će dopustiti zastupnici manjina? Biti će to prvi Sabor u povijesti Hrvatske u kojem će o sudbinama Hrvata odlučivati nehrvati, pa čak i mrzitelji Hrvata!

 

9. Od ovakvog Sabora iluzorno je očekivati da će staviti na dnevni red i donositi neke odluke u svezi zataškavanja svake odgovornosti za to što je INA izgubljena za Hrvatsku, što je postupak nabave borbenih zrakoplova vođen diletantski, što su svezi afere Agrokor, grupa Borg i vanjski konzultanti bili nerealno visoko nagrađeni, što je Uljanik namjerno uništavan, što se Jakovčićevo u Istri svima općepoznato korupcionaško- klijentelističko-polukriminalno djelovanje nikada nije došlo na dnevni red i razmatalo u Saboru, što se afera vjetroelektrane svela na „pedra“ u osobi Josipe Rimac, i što će se suđenja Sanaderu, Vidoševiću i ostalim „velikim ribama“ voditi još godinama do zastare i vjerojatne odštete istih za „pretrpljene duševne boli“, uz Plenkovićev izgovor da institucije trebaju raditi svoj posao bez uplitanja Vlade ili Sabora, prešućujući da iste te institucije počinju djelovati tek kada od njega dobiju za to 'zeleno' svjetlo!

 

10. Za očekivati je da će Plenković nastaviti 'docirati' Sabor o „postignućima“ politike “njegove“ Vlade i njega osobno o tomu da je za Hrvatsku najbolje da bude što manje hrvatska, a što više 'euroslavija', bez suvereniteta u svim važnijim sektorima funkcioniranja države i društva.

 

B. Što očekivati u mandatu buduće Plenkovićeve Vlade?

1. Obzirom na dosadanja iskustva, kada Plenković sa svojom Vladom nije ispunio niti jedno obećanje dano u svojoj predizbornoj kampanji, i obzirom na činjenicu da je Plenković tijekom prošlog mandata promijenio 14 od 20 ministara u svojoj Vladi, što ukazuje na neumješnost u izboru osoba podobnih za ministarske funkcije, nema niti jednog razumnog razloga, da se očekuje da će mu novi izbor ministara biti puno kvalitetniji. Biti će to osobe odabrane ne po sposobnosti obnašanja funkcije, već po kriteriju bespogovorne odanosti i poslušnosti Plenkoviću.

 

2. Kako god Plenković bude u Saboru obrazlagao svoj izbor ministara, ostaje činjenica da u novoj Plenkovićevoj Vladi ne će biti niti jedne jedine osobe koja se u svome životopisu može pohvaliti nekim konkretnim uspjesima u svom dosadanjem radu. No, očito Plenkoviću to odgovara, jer je on takav tip 'menadžera', koji oko sebe ne trpi sposobnije od sebe, koji imaju neki svoj osobni i stručni integritet, već okuplja samo one koji su od njega, po njegovoj prosudbi, manje sposobni, i sa kojima može lagano manipulirati.

 

3. Što očekivati od nove Vlade Andreja Plenkovića, u kojoj će notorni SDSS-ovac biti potpredsjednik za društvena pitanja i ljudska prava? U kojoj će Radovan Fuchs biti ministar znanosti i obrazovanja. U kojoj će Tomislav Ćorić biti ministar gospodarstva, energetike i okoliša. U kojoj Nina Obuljen Koržinek ostaje ministrica kulture. U kojoj će Darko Horvat biti ministar graditeljstva i državne imovine. I u kojoj je Zdravko Marić, financijski strateg Ivice Todorića, i dalje ministar financija. Od ovakve Vlade može se očekivati samo zabrana i kazna za uporabu ZDS u bilo kojoj prigodi, anatemiziranje Domovinskog rata kao izraza „mržnje“ prema Srbima, dalje urušavanje našeg sustava obrazovanja, nove afere u gospodarstvu, energetici i zaštiti okoliša (pod uvjetom da Božinović ne „stisne“ medije da ne smiju biti istraživački novinari), izdašno financiranje svega što je protuhrvatsko u kulturi, kaos u raspolaganju državnom imovinom, i gubljenje svakog ozbiljnog državnog suvereniteta na područjima bankarstva, porezne politike, i vanjske politike, te još brže raslojavanje hrvatskog društva na puno onih koji nemaju, i malo onih koji imaju i previše, pa time dovoditi do što bržeg i što većeg iseljavanja iz Hrvatske.

 

4. Može se očekivati da nova Vlada Andreja Plenkovića ne bude ništa različita od njegove prošle Vlade, bit će to Vlada na čijim će sjednicama ministri biti 'vrtni patuljci' zaduženi da na Plenkovićevo pitanje tko se slaže automatski dižu ruke i ne usuđujući se da nešto pitaju ili predlože. I bit će to Vlada koja dostavlja Saboru uvijek mišljenje da se nijedan amandman na bilo koji prijedlog Plenkovića odnosno „njegove“ Vlade, od strane bilo koga ne prihvati, ako to Plenković  nije dopustio.

 

5. Bit će to Vlada u kojoj će se članovi Vlade morati odreći svoje savjesti, budući da Plenković ne podnosi one koji govore i čine ono što im savjest nalažem budući da je on to već jednom javno "komunicirao" u prošlom mandatu, da u Saboru njegova većina ne smije glasati prema svojoj savjesti, već prema zaključcima rukovodstva stranke.

 

C. Što očekivati od samoga Plenkovića nakon izbora?

1. Na osnovi dosadanjih iskustva s Plenkovićem kao osobom čiji je temeljni svjetonazor EU poslušništvo, koji je ekstremni birokrat i formalist sa hipertrofiranim egom, koji je u osnovi EU-ov poslušnik komu smeta svaka, makar i  natruha o državnoj suverenosti i domoljublju, od Plenkovića se može očekivati daljnji „razvoj“ tih svojih osobnih karakteristika i pojačano, a do sada prikriveno iskazivanje ambicija za jačanje svoga kulta ličnosti, na tragu bolesnih ambicija da bude „državnik“ poput Tite i Tuđmana, bez temeljnih uvjeta da to bude.

 

2. Prethodno opisani profil Plenković prikriva neprekidnom retorikom, zapravo lažima o tomu da je demokrat, da radi sve u općem interesu i u interesu većine građana, te da je štovatelj hrvatskih žrtava Domovinskoga rata, i „čuvar“ hrvatske suverenosti. Međutim, to što je protivnik promjene izbornog zakona i demokracijom smatra „pobijediti“ na parlamentarnim izborima uz 621,008 dobivena glasa od 3.667.904 birača s pravom glasanja, što čini 17 % od broja građana s pravom glasanja ili 36 % od broja građana izišlih na izbore, i što je protivnik svih referendumskih izjašnjavanja građana, pa i po cijeni da se rezultati referenduma institucionalno falsificiraju, najbolji su pokazatelji njegovog poimanja demokracije.

 

3. Na osnovi onoga što je rečeno u prethodnim točkama, za očekivati je da:

3.1. Plenković hitno i rafiniranim sredstvima učini sve da „kupi“ još koji saborski „žetončić“ kako bi „podebljao“ svoju saborsku većinu.

3.2. Plenković će nastaviti i još više pojačavati napore da iz HDZ-a, i iz javnosti „ukloni“ iskazivanje svih natruha o takvim vrijednostima kao što su domoljublje, suverenitet i hrvatske tradicionalne kulturološke vrijednosti.

3.3. Plenković će kao svoj prioritet u svom novom mandatu, nastaviti javnost „uvjeravati“ odnosno lagati javnost, što je jasno dokazao i predstavljanjem svoga „programa“ za iduće četiri godine mandata, koji je galimatijas svih mogućih želja radi „mazanja oči“ građana, i od čega će malo što biti ostvareno, jer zapravo ne želi reforme, jer da ih je želio uradio bi to u prošle četiri svoga mandata, ali će djelatno sprječavati sve vladine resore da rade na izradi dokumenata strateškog razvoja pojedinih sektora gospodarstva i društva i definiranju prioriteta u provođenju tih reformi. To je potvrdio u prošlom mandatu, kada je utrošeno puno novaca i vremena na lošu reformu obrazovanja, bez analize stanja i sustavnog pristupa tome poslu. A to je rezultiralo s najvećim štrajkom djelatnika u obrazovanju u Hrvatskoj, i javno ispregovaranim floskulama o „zemlji znanja, školom za život, obrazovanjem za zanimanja koja još i ne postoje, i potrebom cjeloživotnog obrazovanja“.

3.4. Plenković će se kao i do sada hvaliti s „postignućima“ u povlačenju novca iz EU-ovih fondova, ali će nastaviti s trošenjem tih novaca na infrastrukturne projekte, projekte u turizmu i na potpore u poljoprivredi na način da je i EU bio primoran da nam uputi opomenu da se EU novac troši netransparentno i nenamjenski, a ne za jačanje realnog proizvodnog sektora i konkurentnosti. Dapače, trošenje novaca iz EU-ovih fondova postalo je jedno od značajnih uzroka razvoja korupcije.

3.5. Plenković ne će ništa poduzeti u svezi izrade konkretne strategije borbe protiv korupcije, već će to pravdati tezom o beskompromisnoj borbi protiv korupcije i tezom preuzetom od Milana Bandića i Stipe Mesića „Neka institucije rade svoj posao!“, pri čemu će institucijama biti u tajnosti 'naloženo' da se ne diraju u kao medvjedi „zaštićene“ poduzetnike i „velike igrače“, koji ostvaruju profite putem sudipništva u javnim nabavama za državni i javni sektor. Pri tome će se na „bojanjima tunele“, suvišnim savjetničkim uslugama, uvozom roba kojom se koja uništava domaća proizvodnja, prije svega u poljoprivredi, odvijati i dalje korupcionaški biznisi, bez da se ijedna naša institucija osjeća odgovornim za to, i pozabavi time, a sam Plenković najmanje.

3.6. Plenković ne će pokrenuti realizaciju obećanja da će se pristupiti reviziji koeficijenata za poslove u državnom u javnom sektoru, jer bi time bilo „pogođen“ veliki broj uhljeba koji čine HDZ-ovu glasačku „vojsku“ na izborima.

3.7. Plenković ne želi i ne će pokrenuti nikakve  reforme organizacijskog i teritorijalnog ustroja hrvatske državno-javne uprave, budući da bi i to pogodilo puno HDZ-ovskih uhljeba u državnim, gradskim, općinskim i županijskim organima vlasti, institucijama i službama. Dokaz tomu je njegov lukavi potez smanjivanja broja ministarstava, bez ikakve namjere smanjivanja broja djelatnika i troškova po ministarstvima, što će biti razvidno pri izradi državnog proračuna za 2021. godinu.

3.8. Plenković će putem raznih poluga svoje moći, utjecati na to da mediji i dalje „hrane“ javnost s lažnim podacima o tomu da se povećava zaposlenost u Hrvatskoj, da „milostinju“ od desetak kuna povećanja prihoda hrvatske sirotinje proglase njegovom „brigom“ za hrvatsku sirotinju, dok istovremeno, kako to narod govori i dalje bude „obilato hranio debele guske“ hrvatskog društva.

3.9. Plenković će na prethodno opisani način „hraniti“ našu javnost lažima o potrebi veće poduzetničke inicijative i bolje poduzetničke „klime“, dok istovremeno ne čini ništa konkretno da radi korupcijske „hobotnice“ u Hrvatsku ne dolaze ozbiljni strani investitori, dapače neki i odlaze iz nje, a mogući domaći poduzetnici u svom poslovanju upravo korupciju smatraju najvećom smetnjom u svome poslovanju, te u dostupnosti bankarsko-investicijskim sredstvima.

3.10. Plenković će i dalje za sve probleme i za sve što je loše optuživati okolnosti, oporbu, i nerazumni, lijeni i nerazumnu protupoduzetničku klimu u hrvatskom narodu, pripisujući sebi zasluge za „postignuća“ i ne smatrajući se odgovornim ni za što, pa ni za očito lažno obećanje za povrat INA-e u hrvatsko vlasništvo, za takav izbor ministara u prošlom mandatu od kojih je od njih 20 morao mijenjati njih 14, za sramotu u postupku propale nabave borbenih zrakoplova od Izraela, za neriješene granične i ine sporove sa susjedima, ili za tavorenje Hrvatske na dnu liste država EU-a po BDP-u, po borbi protiv korupcije, i po odlasku naših građana iz Hrvatske.

 

Rezime onoga što Hrvatsku i najveći broj hrvatskih građana čeka u novom mandatu Plenkovićeve Vlade i Sabora, moglo bi se opisati kao:

-Konačno gubljenje i posljednjih ostataka onih prava, koja neku zemlju čini suverenom u gospodarskom i društvenom smislu, i u svemu podložnom direktivama iz EU-a.

-Netransparentno trošenje proračunskih sredstava i sredstva iz EU-ovih fondova, uz lažiranje podataka o načinu njihovog trošenja.

-Pojačane korupcionaške radnje, obzirom na značajan priliv sredstava iz EU-a.

-Daljnje „ukotvljenje“ Hrvatske na dnu liste država EU-a prema uspješnosti, prema najrelevantnijim pokazateljima uspješnosti neke države, uz preuzimanje posljednjeg mjesta od Bugarske po neuspješnosti.

-Pojačan uvoz i smanjenje izvoza u svim sektorima hrvatskog gospodarstva.

-Povećanje nezaposlenosti.

-Institucionalno sprječavanje referendumskih izjašnjavanja.

-Problemi u isplati mirovina, radi zloporaba sredstava mirovinskih fondova.

-Povećana proračunska izdvajanja za potrebe funkcioniranja organizacija nacionalnih manjina u Hrvatskoj.

-Odbijanje vladajuće većine i Plenkovića, da se krene u ozbiljno reformiranje sustava pravosuđa, izbornog zakonodavstva, i reforme teritorijalnog ustroja Hrvatske, te revizije sustava koeficijenata plaća u državnom i javnom sektoru.

-Zaustavljanje pokušaja ozbiljnih zahvata u borbi protiv korupcije i kriminala u sustavu javne nabave, a i općenito.

-Zaustavljanje ili prekid svih sudskih postupaka i istražnih postupaka, u aferama Todorić, Vidošević, Rimac, Jakovčić, Vrdoljak, Bandić…, uz vjerojatnu obvezu da se oni „obeštete za duševne boli“.

 

Dao Bog da nemam pravo, ali mi se čini da će stvarna događanja u idućih četiri godine, uveliko potvrdite ovdje iznijete pretpostavke, na osnovi kojih većinu hrvatskih građana ne očekuje ništa dobro, ali imat će ono za što su odlučili time glasujući za one za koje su glasali da vladaju njima, i time što nisu izašli na glasanje, i omogućili da njima vlada HDZ sa 17 posto dobivenih glasova od ukupnog broja građana s pravom glasa. Pa ako je to demokracija za koju se navodno borilo u domovinskom ratu, onda neka nas Bog sačuva od nje!

 

Laslo Torma, dipl. ing.