Hrvatski Fokus
Feljtoni

Stonska jugotragedija (1)

Slučaj četnika i državnoga direktora solane Konstantina (Koje) Slavkoviće

 
 
Uspavani primorski gradić znamenit stoljećima sa svojih bazena soli i strateškoga položaja postao je u slučaju državnoga direktora solane Konstantina (Koja) Slavkovića središte tzv. monstre procesa, ali i slika u minijaturi odnosa u Kraljevini Jugoslaviji. Žalim što je Hrvatska Austro-Ugarsku zamijenila Balkanom, ali nije mi ovdje (ni inače) cilj demonizirati jedan narod, a uzdizati drugi; uostalom nimalo simpatično ne djeluje ni lakomislena i nemoralna provincijalka Kojova supruga nimfomanka Dubrovkinja Jelka (rođena S.) niti nesretni mladić Riza Alijević koji je po majci baštinio bosansku inerciju a po ocu albanski inat.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2020/10/solana-old-photo-5.jpg
Razdoblje nakon Prvoga svjetskoga rata spada u pomrčinu Europe i u gubitak bilo kakvog moralnoga kompasa; zlo djeluje otvoreno stvarajući u našem kamenjaru elemente za socijalni i nacionalni radikalizam. O kralju Aleksandru dosta govore i ljudi kojima se okružio, Kojo Slavković je u jednakoj mjeri pračovjek kao i zloglasni Puniša R., ubojica Stjepana Radića i zloglasni pljačkaš ubojica na Kosovu (ovdje je lijepo sjetiti se Josipa Kosora i "Požara strasti", ali i "Lisica" od Krste Papića koji je valjda čitao "Mariju Konavoku" biskupa Mata Vodopića. Napomenimo da je prema Aniću za vrijeme Drugoga svjetskoga rata Slavković bio četnik i radio kao njemački špijun, te se rado gostio s Nijemcima i suprugom Jelkom. Krenimo na temu.
 
Dana 22. svibnja 1934. splitsko Novo doba donosi osnove događaja u Stonu. Na Badnjak (24. 12., tada se tradicionalno puca iz pušaka pa je i to znak podmuklo promišljenoga čina, hitac je trebao biti neopažen u općoj buci, T.T.). U djelo je uvučeno 13 osoba(!) od kojih novina ističe "direktora" solane Konstantina (Kojo) Slavković i suprugu mu Jelku (list piše iz odlične dubrovačke obitelji S.), dnevničare Georga Suščinskoga i Đura Čolovića, te pekara Pava M. Kojo Slavković je kao srbijanski časnik došao u Dubrovnik, zaljubio se u Jelku i oženio je. "Ekscentrična" žena je sklopila brak iz hira, javno je izjavljivala da supruga nikada nije voljela. Česte su bile teške svađe u obitelji, a Slavković je vjerojatno rogonjstvo kompenzirao ružnim odnosom prema ljudima te je stekao podosta neprijatelja. (list piše o pakostima!) Umoreni Riza Alijević (valjda Aliu, ali je Kraljevina dodavala ić, kao Abazi – Abazović). Došao je 1931. u Ston kao pomoćnik zakupnika soli Mihajla Vukosavljevića. "Mlad i vrlo lijep, markantan orijentalni tip (što to znači, da izgleda kao Njegoš ili Omar Sharif?, T.T.) energičan do skrajnjih granica" privukao je Jelku.
Riza je upućen u nepošteno poslovanje solanom i to koristi da drsko opći sa Kojovom Jelkom, te Kojo sa "drugarima" uoči Božića odlučuje da ga umori.
 
Pokvarena Jelka po sluškinji (Kati J., navodi Jadranski dnevnik od 23. 5. 1934.!) šalje pismo Rizi da dođe jer da se Kojo želi s njim pomiriti. List navodi da nakon umorstva Rizinoga Jelka uzima njegovu fotografiju i hladnokrvno je sprema, a da zločinci odlaze na ponoćku, da bi nakon toga truplo odnijeli na staro zapušteno groblje i tajice ga pokopali. Jadranski dnevnik od 23. 5. 1934. piše da je pekar Pavo M. doveo Rizu u solanu Slavkoviću. "Suščinski Georg, Uzelac Nikola, i Nikola J. su se neposredno pred izvršenje djela hrvali sa umorenim nastojeći ga svezati." Suščinski je udarajući Rizu u leđa prelomio pušku. Mato J. i Mare G. držali su za to vrijeme stražu.
 
Dodatnih pet osoba iz Stona se tereta za prešućivanje zločina! Čolović Đuro je iz Rizine lisnice uzeo ispod 1.000 dinara. Iz iste lisnice Jelka je uzela češalj i fotografiju, a Marko K. 150 dinara. Slavković Konstantina, Suščinski Georga, Trifuna Vladisavljevića i Pava M. se tereti da su državi htjeli ukrasti drveni motor (valjda barku sa motorom) i naftu u vrijednosti od 50.000 kuna u svrhu bijega. Slavković je lažno prijavio dr. Antu Bernardi državnoga tužitelja u Stonu žandarmeriji i inspekciji, a dr Blajić Tomislava ministru generalu Petru Živkoviću (navodno homoseksualcu) u svrhu onemogućavanja istrage. Slavković,kapetan pješaštva bio je upravnik solane Ston od 1924. godine.
 
Na čuđenje općinstva naoružavao je sebe i djelatnike revolverima i puškama, osnovao ilegalno menzu u solani ne plaćajući trošarinu na hranu i vino; ljude koji rade za njega privatno vodi na državnoj  plaći u solani. Događa se lumpovanje, pjevanje, kartanje u menzi; Slavković ulazi u politiku!
Dana 25. 5. dr. Ivica Delač i Jakov Franušić prijavljuju makinacije u solani, te Riza koji je sve vidio i znao iz prve ruke postaje ortacima opasan. Jelka opisuje muža Koju kao "ambiciozna, pohlepna i tašta čovjeka, ali ujedno i kukavicom", za Rizu veli da je "bio lijep, divan u duši, plemenit, ali ujedno surov i nagle ćudi". Stajala je pod nekom vrstom "hipnotičkog utjecaja Rize".
Kojo je bio ljubomoran do ludila, tukao ju, užasno je vrijeđao, ali je bio i plemenit jer je jednom prigode skočio u obrani Rizi u jednoj tučnjavi, iako je znao za njegovu vezu sa njom (Jelkom). Blebeće o svojoj vezi sa trgovcem L., o njenom "demonu" Rizi i sl. gluposti od kojih je vrhunac pokušaj da lukavo opravda muža koji je očito isplanirao umorstvo za Badnjak bojeći se istrage. Opravdava muža da je htio nju osloboditi patnje,jer je užasno trpila od Rize i bojala se da je ne ubije. (Riza?!?)
 
Prvo sve priznaje, zatim sve povlači. Grozna žena. "Okrivljenicima je pošlo za rukom da se nakon uhićenja dogovaraju, dopisuju itd.", tako da su se iskazi svakoga časa mijenjali. Izgleda da je gnjusna baba nagovarala Pava M. da ubije Rizu, a kada to nije htio barem da ga dovede u solanu mužu i jaranima. Mato J. je zabranio ulaz u solanu djeci koja su htjela kolendavati (običaj u Dubrovniku i okolicu, djeca dobivaju sitne nagrade pjevajući od vrata do vrata božićne pjesme, T.T). Dr. Smolčić i dr. Krmpotić kao vještaci utvrdili su kod Jelke pomanjkanje svake iskrene ljubavi prema mužu, djetetu, kući (valjda kuća ne traži ljubav već rad i odgovornost, T.T.) Dodatno se optužuju Slavković i Čolović za utaju državnoga novca 445.742.94 dinara, Suščinskoga, Antuna Pogorilića i Konstantina Jovanovića da su kao magazinjer i dnevničari krivi omogućili prisvajanje državne soli 76.386 kg u vrijednosti od 190.965 dinara, i 976 vreća vrijednosti 11.712 dinara.
Slavković je prisvojio uplatu Pera Božovića iz Brijesta (815.85 d) i ribarske zadruge u Veloj Luci (277.95 d).
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Teo Trostmann

Povezani članci

Ekshumacije partizanskih žrtava (8)

HF

DRUG JOŽA – Manolić protiv lustracije pa proziva Karamarka (1)

HF

BOKA – Izbliza i svisoka (1)

HF

Nepostojeća konstitutivnost Srba u Hrvatskoj (4)

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...