Hrvatski Fokus
Gospodarstvo

Distribucija imovine kućanstava u Hrvatskoj

Čak 98 posto kućanstava posjeduje neku vrstu imovine

 
 
Institut za javne financije (IJF) u novom broju Odabranih prijevoda objavio je znanstveni članak Marine Kunovac Distribucija imovine kućanstava u Hrvatskoj. Analiza se temelji na podacima prikupljenim u sklopu Ankete o financijama i potrošnji kućanstava, koju je HNB 2017. prvi put proveo na uzorku kućanstava u Hrvatskoj i tako omogućio detaljne podatke o realnoj i financijskoj imovini, obvezama, dohocima, potrošnji i različitim sociodemografskim karakteristikama kućanstva. Prethodno je nejednakost među kućanstvima u Hrvatskoj analizirana korištenjem isključivo podataka o dohocima, stoga rad predstavlja prvi pokušaj procjene nejednakosti imovine u Hrvatskoj i čimbenika koji na nju utječu.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/11/femme-de-menage-249x300.jpg
Rezultati analize pokazuju da 98 % kućanstava posjeduje neku vrstu imovine (realne ili financijske), medijalne vrijednosti 67 tisuća eura. Od ukupne vrijednosti imovine 97 % je realna, a 3 % financijska. Kada se suma svih vrsta imovine umanji za ukupne obveze kućanstava, dobije se ukupna neto imovina kućanstava. Prema rezultatima ankete, medijalna vrijednost neto imovine kućanstava iznosi 61 tisuću, a prosječna 107 tisuća eura. Izrazite su nejednakosti u posjedovanju financijske imovine – samo neka kućanstva posjeduju značajne iznose financijske imovine, dok je medijalna vrijednost financijske imovine kućanstava samo 500 eura. Najsiromašnijih 5 % kućanstava gotovo nema imovine, dok 6 % najbogatijih istovremeno posjeduje nekoliko vrsta imovine, poput glavne i dodatne stambene jedinice te oročenih depozita.
 
Realna imovina relativno je široko rasprostranjena među kućanstvima i zamjetno više zastupljena nego u ostalim zemljama EU-a, s obzirom na to da 85% kućanstava posjeduje glavnu stambenu jedinicu. No, dok medijalna vrijednost glavne stambene jedinice u Hrvatskoj iznosi 66 tisuća eura, u EU-u iznosi 165 tisuća eura. Dodatnu nekretninu u Hrvatskoj posjeduje 23 % kućanstava, čija medijalna vrijednost iznosi 20 tisuća eura.
Načini stjecanja vlasništva nad glavnom stambenom jedinicom zamjetno variraju: 36 % kućanstava ju je sagradilo, 34 % naslijedilo ili dobilo na dar, 28% ju je kupilo, a preostalih 2 % je steklo vlasništvo kombinacijom prethodnih opcija. Analiza ukazuje i na značaj lokacije glavne stambene jedinice – u Primorju i u Gradu Zagrebu više od 50 % kućanstava može se svrstati u 40 % najimućnijih, dok je u Istočnoj Hrvatskoj taj udio manji od 20 %. Najsiromašnije su općine u Istočnoj Hrvatskoj gdje više od 60 % stanovništva živi u kućanstvima koja su na razini Hrvatske klasificirana među 40% kućanstava s najnižom vrijednosti neto imovine.
 
Značajan utjecaj na položaj kućanstva u distribuciji neto imovine imaju i obrazovanje, status na tržištu rada i dob. Kućanstva s obrazovanijim i starijim referentnim osobama, te kućanstva gdje je referentna osoba samozaposlena imaju veću vjerojatnost da se nalaze među imućnijim kućanstvima. Nadalje, istraživanje je pokazalo da imovina od samozapošljavanja (poduzetništva) znatno pridonosi ukupnoj nejednakosti – posjeduje je 5% kućanstava, medijalnog iznosa 25 tisuća eura, dok prosječni iznos te vrste imovine iznosi čak 209 tisuća eura.
 
M. KUNOVAC: DISTRIBUCIJAIMOVINEKUĆANSTVAUHRVATSKOJ}INSTITUT ZA JAVNE FINANCIJE
 
UVOD
 
Eventualnnejednakosti u distribuciji različitih vrsta imovine među kućanstvima trebale bi biti uvažene pri dizajniranju javnih politika, poput monetarne i makroprudencijalne politike, ali i ostalih javnih politika (porezne, demografske, socijalne ili regionalne politike). Tako na primjer monetarna politika može imati redistributivni utjecaj na kućanstva u ovisnosti o inicijalnoj raspodjeli dohotka, imovine i obveza među kućanstvima, kao i o njihovoj izloženosti kanalu kamatnih stopa (Auclert, 2017.; Tzamourani, 2019.). I makroprudencijalna politika koja doprinosi očuvanju stabilnosti financijskog sustava u isto vrijeme može imati utjecaj na raspodjelu imovine među kućanstvima (Carpantier i sur. 2017.). Stoga je iznimno važno provođenje monetarne politike i dizajniranje makroprudencijalnih mjera namijenjenih očuvanju financijske stabilnosti nadopuniti analizom nejednakosti u raspodjeli imovine među kućanstvima. Prethodno je nejednakost među kućanstvima u Hrvatskoj analizirana korištenjem isključivo podataka o dohocima (npr. Nestić 2005.; Rubil 2013.; Rubil i sur. 2018.). Ovaj rad nadovezuje se na postojeću literaturu o nejednakosti u raspodjeli dohotka među kućanstvima, te donosi analizu distribucije imovine za kućanstva u Hrvatskoj. Analiza se temelji na podacima prikupljenim u sklopu Ankete o financijama i potrošnji kućanstava – AFPK (engl. HouseholdFinancialandConsumptionSurvey ‐HFCS), koju je Hrvatska narodna banka (HNB) sredinom 2017. godine po prvi puta provela na uzorku kućanstava u Hrvatskoj, a koja sadržava detaljne podatke o realnoj i financijskoj imovini kućanstava, njihovim obvezama, dohocima, potrošnji kao i različite sociodemografske karakteristike kućanstva.1Ovaj rad donosi nove spoznaje o distribuciji različitih komponenti neto imovine među kućanstvima u Hrvatskoj, kao i glavne determinante koje određuju relativnu poziciju kućanstva u distribuciji neto imovine. Prije implementacije ankete, imovina kućanstava u Hrvatskoj mogla se analizirati isključivo iz agregatnih izvora podataka, poput financijskih računa koji sadržavaju podatke o ukupnoj financijskoj imovini i obvezama, no koji ne sadržavaju informacije o distribuciji imovine i obveza, te nejednakosti među kućanstvima. Uz to, nije postojao prikladan izvor podataka za analizu realne imovine kućanstava. Osim detaljne analize distribucije imovine među kućanstvima, ovaj rad istražuje i koje su glavne determinante koje određuju poziciju kućanstva u distribuciji neto imovine, uz pomoć generaliziranog probit modela s utvrđenim redoslijedom alternativa (engl. generalizedorderedprobitmodel).
 
Prema saznanjima autorice, analiza determinanti koje utječu na poziciju kućanstva u distribuciji neto imovine nije do sada provedena za kućanstva u Hrvatskoj, dok za zemlje europodručja postoji ekstenzivna literatura (npr. Du Caju 2013.; Sierminska i Medgyesi 2013.; Kontbay-Busun i Peichl 2015.; Leitner 2015.; Fessler i Schürz 2015.; Arrondel i sur. 2014.), bazirana na podacima HFCS-a iz prethodna dva vala ankete. Anketa o financijama i potrošnji kućanstava provedena je u koordinaciji s Europskom središnjom bankom. Europska središnja banka već je koordinirala prethodna dva vala AFPK ankete, prvi u razdoblju od 2008.-2010. i drugi tijekom 2013. S obzirom da je Hrvatska pristupila EU u srpnju 2013. HNB se priključila provođenju ankete u trećem valu.
 
Rezultati analize pokazuju da postoji nejednakost u raspodjeli pojedinih vrsta neto imovine među kućanstvima u Hrvatskoj. Realna imovina relativno je široko rasprostranjena među kućanstvima i zamjetno više zastupljena nego u ostalim zemljama EU, s obzirom na to da 85 % kućanstava posjeduje glavnu stambenu jedinicu.2 Medijalna vrijednost glavne stambene jedinice kućanstava je 66 tisuća eura, te ona predstavlja najveći dio vrijednosti ukupne neto imovine kućanstava. S druge strane, zabilježena je izražena nejednakost u posjedovanju financijske imovine, s obzirom na to da samo neka kućanstva posjeduju značajne iznose financijske imovine, dok je medijalna vrijednost financijske imovine kućanstava u Hrvatskoj 500 eura. Rezultati deskriptivne analize pokazuju da distribucija ukupne neto imovine varira među kućanstvima, u ovisnosti o njihovim sociodemografskim karakteristikama, dohotku, vlasništvu nad nekretninom i geografskoj lokaciji unutar koje unutar koje kućanstvo prebiva. Kada je riječ o determinantama koje određuju poziciju kućanstva u distribuciji neto imovine rezultati generaliziranog probit modela s utvrđenim redoslijedom alternativa pokazuju da postoji povezanost između pozicije kućanstva u distribuciji dohotka i imovine, no njezina statistička signifikantnost i intenzitet varira u ovisnosti o poziciji kućanstva unutar distribucije dohotka. Ovaj rezultat robustan je za različite specifikacije dohotka kućanstava. Način stjecanja glavne stambene jedinice važan je u objašnjavanju vjerojatnosti da kućanstvo pripada određenoj kvintilnoj skupini imovine, za niže razine imovine, dok postaje nesignifikantan za određivanje vjerojatnosti da se kućanstvo nalazi u imućnijim kvintilnim skupinama po vrijednosti neto imovine. Analiza je pokazala i važnost geografske lokacije glavne stambene jedinice, pri čemu uz sve ostale faktore nepromijenjene, kućanstva s glavnom stambenom jedinicom u Gradu Zagrebu ili u Primorju imaju zamjetno veću vjerojatnost da se nalaze u višim kvintilnim skupinama neto imovine u usporedbi s kućanstvima čija je glavna stambena jedinica locirana u Istočnoj Hrvatskoj. Nadalje, obrazovanje, status na tržištu rada i godine starosti također imaju signifikantan utjecaj na poziciju kućanstva u distribuciji neto imovine, pri čemu kućanstva s obrazovanijim i starijim referentnim osobama, te kućanstva gdje je referentna osoba samozaposlena imaju veću vjerojatnost da se nalaze među imućnijim kućanstvima. Rad je strukturiran na sljedeći način: osnovne informacije o tehničkoj provedbi ankete i dizajnu uzorka dane su u drugom poglavlju. Treće poglavlje donosi detaljne informacije o glavnim komponentama neto imovine: realnoj i financijskoj imovini i obvezama, njihovoj rasprostranjenosti među kućanstvima i vrijednosti.
 
U četvrtom se poglavlju analizira nejednakost u raspodjeli neto imovine među kućanstvima, uzimajući u obzir različite socio demografske karakteristike kućanstva. U petom se poglavlju koristi ekonometrijski model da bi se utvrdilo koje su karakteristike kućanstva povezane s vjerojatnošću da se kućanstvo nalazi u određenoj kvintilnoj skupini po vrijednosti neto imovine. Šesto poglavlje daje pregled glavnih zaključaka provedene analize. Usporedba s podacima prikupljenim u EU-u tijekom drugog vala ankete 2013. pokazala je da je posjedovanje glavne stambene jedinice zamjetno rasprostranjenije u Hrvatskoj u usporedbi s EU gdje stambenu jedinicu posjeduje u prosjeku 62 % kućanstava, medijalne vrijednosti 165 tisuća eura (HFCN 2016.).
 
Anketu o financijama i potrošnji kućanstava u Hrvatskoj naručila je HNB, a provela ju je agencija za istraživanje tržišta Ipsos u suradnji s Državnim zavodom za statistiku (DZS). Anketni upitnik izrađen je u sklopu istraživačke mreže Europske središnje banke (ESB) te je harmoniziran među zemljama EU-a. Anketa je u Hrvatskoj provedena u razdoblju od ožujka do lipnja 2017., a odnosila se na 2016. godinu. Stratifikacija privatnih kućanstava iz populacije u bruto uzorak provedena je u dvije etape. U prvoj etapi stratificirani su segmenti prema nastanjenim stanovima u prostornim jedinicama Republike Hrvatske (koji pripadaju istoj općini (gradu) ili gradskoj četvrti za Zagreb, prema popisnim krugovima iz Popisa 2011.). Segmenti su podijeljeni u dvije skupine prema kvadraturi stambenog prostora (do 120m2 i više od 120m2). U drugoj etapi stratifikacije uzorka segmenti su podijeljeni prema geografskoj lokaciji na Primorje, Istočnu Hrvatsku i Središnju Hrvatsku te prema tipovima administrativnih jedinica (grad ili općina), dok zasebne stratume čine Grad Zagreb, te gradovi Split i Rijeka. Ovakvom je stratifikacijom dobiveno ukupno 16 različitih stratuma. Nakon određivanja stratuma, unutar svakog stratuma odabran je broj segmenata proporcionalan njihovoj veličini. Na ovaj način je osigurano da kućanstva imaju jednaku vjerojatnost izbora, neovisno o tome u kojem se stratumu nalaze. Sveukupno se u 16 stratuma nalazi 800 segmenata iz 552 naselja. Naposljetku je unutar svakog segmenta nasumično odabrano 5 nastanjenih stanova, što ukupno odgovara uzorku od 4000 nastanjenih stanova u kojima prema Popisu 2011. živi 4070 kućanstava koja su odabrana u bruto uzorak ove ankete. Vermeulen (2014. i 2016.) pokazuje da ukoliko je izostanak odgovora ispitanika povezan s imovinskim statusom to može dovesti do podcjenjivanja ukupne imovine procijenjene anketom. Kao jednu od strategija za ublažavanje problema izostanka odgovora imućnijih kućanstava Vermulen (2016.) predlaže dodatnu zastupljenost bogatijih kućanstava u uzorku, pri čemu se kao kriterij za odabir kućanstva u uzorak predlaže neka mjera imovine kućanstva. Tijekom provedbe AFPK ankete za Hrvatsku, kao mjera imovine kućanstva koja služi kao kriterij za odabir kućanstva u uzorak odabrana je kvadratura stambenog prostora kućanstva. Stoga su tijekom uzorkovanja dodatno zastupljena kućanstva koja imaju kvadraturu stambenog prostora veću od 120m2, te takva kućanstva čine 25% bruto uzorka, dok je njihov udio u populaciji 10 %. U bruto uzorku su dodatno zastupljena i kućanstva koja se nalaze u Gradu Zagrebu, te u Splitu i Rijeci (35 % bruto uzorka naspram 25 % populacije), jer ovi gradovi tradicionalno bilježe niske stope odaziva prema rezultatima prethodnih anketa. Na ovaj način pokušalo se umanjiti problem podzastupljenosti imućnijih kućanstava u uzorku.
 
Istraživanje je provedeno osobnim intervjuima uz podršku prijenosnog računala (engl. ComputerAssistedPersonalInterview ‐CAPI). Od kućanstava odabranih u bruto uzorak na anketu je odgovorilo ukupno 1357 kućanstva, što znači da je stopa odgovora iznosila 33 %. S obzirom na to da relativno visok broj izostavljenih odgovora (engl. unitnonresposnse) i heterogenost stope odgovora u različitim dijelovima populacije realizirani uzorak je ponderiran, a izračun pondera uzima u obzir vjerojatnost izbora kućanstva u uzorak i heterogenost odgovora među različitim dijelovima populacije. Nadalje, svi ponderi su dodatno kalibrirani da odražavaju dobnu i spolnu distribuciju stanovništva prema Popisu iz 2011. S obzirom na to da se unutar realiziranog uzorka kućanstava mogu nedostajati podaci za pojedina pitanja (engl. itemnonresponse), isti su nadomješteni stohastičkom višestrukom imputacijom. Prema preporukama ESB-a nedostajući podaci za pojedina pitanja unutar realiziranog uzorka imputirani su €MIR metodologijom, koja podrazumijeva da je izostanak odgovora na pojedina pitanja slučajan (engl. missingatrandom), te se nedostajući podaci zamjenjuju s nekoliko različitih vrijednosti koje su dobivene procjenama stohastičkog modela. Na ovaj se način dobije nekoliko različitih finalnih verzija ankete, koje se razlikuju samo prema imputiranim vrijednostima nedostajućih podataka. Gore opisane procese odabira uzorka, ponderiranja i imputacije je prema naputcima AFPK mreže ESB-a proveo DZS, te je HNB-u isporučeno 5 imputiranih verzija ankete, s pripadajućim ponderima. Detaljni podaci o izboru uzorka, provedbi ankete na terenu, sadržaju upitnika, te imputaciji i ponderiranju rezultata, mogu se pronaći u Jemrić i Vrbanc (u pripremi). Pri prikazu svih rezultata u ovom radu korištena je statistička procedura opisana u Boes (2006.) koja je dizajnirana za obradu višestruko imputiranih podataka u Stati. Također, u deskriptivnoj analizi su korišteni i procijenjeni ponderi, no oni nisu primijenjeni u procjeni ekonometrijskog modela. (Institut za financije)

Povezane objave

Hrvatska rješenja za male hidroelektrane

HF

Kako je to voziti električni bicikl?

HF

Mike Dunleavy: Naša nafta je čišća od ruske, možemo opskrbiti sebe i saveznike, ‘Ako nam to dopusti’ Biden

hrvatski-fokus

Naftna industrija povećala izvoz

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više