Hrvatski Fokus
Kultura

Uvijek aktualni Veselko Tenžera

"Odnos prema smrti je uvijek i dio globalnoga odnosa prema životu"

 
 
Čitajući "Slobodu u rezervatu" (spisi nastali u razdoblju od 1972. do 1975.) zapitah se dvije stvari. Je li se išta u Hrvatskoj promijenilo i je li Johan B. Štulić čitao hrvatskoga književnog kritičara, esejista i feljtonistu Veselka Tenžeru (Prozor, 10. II. 1942. – Zagreb, 20. II. 1985.)? Neovisno o odgovoru osjećam želju podijeliti bisere Tenžerine mudrosti, "vox clamantis in deserto".
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/11/Tenzera1.jpg
"Odnos prema smrti je uvijek i dio globalnoga odnosa prema životu…".
"Industrija i svakovrsni maheri upravo fantastično dobro prate tipove sna i tipove trauma suvremenoga mladoga čovjeka. Oni mu taj san odmah patentiraju i prodaju koristeći se moći publiciteta da ga uvjere kako je to baš to… Stoga se nije čuditi što mnogi mladi ljudi u anketama ponavljaju reklamne klišeje koji su im ponuđeni. (svi ljudi, op., T.T.) A ruku na srce, ponuđeni su im gotovo samo disko – klubovi, i to od onih kojima su mladi izvor zarade i ništa više. Oni će ga popeti na drvo, vratiti u pećine ili bilo gdje samo ako im se to isplati. Dobar trgovac zna da se pubertetski mrakovi lako pretvaraju u bijelu lovu. A takvi su uglavnom arhitekti društvenosti mladih."
"Zar idoli našega vremena nisu tipovi koji se probijaju, osobe oklopljenih laktova, poluidioti koji se bogate prodajući nam naše potisnute želje za veličinom u malim kesicama diletantizma, kao drogu?".
"I dalje previše pozornosti poklanjamo ubojicama i ugrađujemo ih u sustav odgoja da bismo mogli pretpostaviti kako ćemo od sutra živjeti u skladu s idejama koje o životu propovijedamo."
 
Ovaj dio o festivalima mi je legendaran. (T.T.)
"Sudbinu dinosaura simbolično ponavljaju najveće (kulturne) institucije našega doba – festivalosauri. Besmislena velika tjelesa, u koja pojedine kulture trpaju besmisleno puno "hrane", do granice samoubojstva… pothranjeni s jedne strane provincijskom koncepcijom "nedjeljne kulture", svetkovinaške, ritualski periodične, a s druge shvaćanjem iste te kulture kao svakodnevne, demokratske, antireprezentativne, sudbinske djelatnosti… Stjecajem pomalo neshvatljivih okolnosti naša zemlja ostala je posljednjom oazom festivalosaura, brojeći nešto više od tri stotine tih proždrljivih amfibija."
"Svi ti bajni i skupi festivali gotovo po pravilu imaju bujnu propagandu i loše kritike na koje se ama baš nitko ne osvrće. Posjećujući prije neke od tih izloga praznine nisam vidio gotovo ništa doli uvijek iste ljude, hrpe  iznerviranih kritičara i buljuke neurotika koji su nadljudskim naporima održavali taj besmisleni pogon."
"U samoj ideji festivala nazočan je pojam selekcije… fenomen festivala… ubraja shvaćanje o neobično bogatim gibanjima u kulturi, koja se onda prema nekim dogovorenim kriterijima antologiziraju i predstavljaju javnosti. Kad je o našim festivalima riječ, onda ništa slično tome nema." (dalje Tenžera rabi slikovit izraz vukojebina)
"U svakom slučaju, htio sam reći da je festival jedna od omiljenih forma birokratske koncepcije kulture jer daje koncentriran propagandni učinak i ističe reprezentativnost… birokrat se osim toga voli slikati u pozi prosvjetitelja koji festivalom razgara kulturu – regije… poneki su festivali stekli čak laskava metaforička priznanja kao "izlog naše kulture" i "prozor u svijet", premda je već i površnim usputnicima naše kulture jasno da mi jedva da išta vidimo kroz taj prozor."
"Kad bi danas čovjek pogledao npr. sve nagrade za film i kazalište u posljednjih desetak godina, užasnuo bi se od površnosti, od gubitka svih kriterija… kazališna festivalska predstava koja se ne bi mogli ni u Piškorevcima održati… donese nagrada i intervjua više od bilo koje izvrsne repertoarne predstave… koliko smo samo filmova zatrpali nagradama, koliko smo redatelja okrunili zlatnim palmama, da bismo danas, ne bez tuge tražili po globusu zemlju u kojoj se (možda?) rade lošiji filmovi od naših".
"On, ENTUZIJAST, neokrunjeni kralj naše kulture, intelektualna prdimahovina, tako apsolutno vlada i u finalu XX. stoljeća, kad nekakvu šansu imaju samo znanje, golema moć elektronskih medija, stvaralaštvo,istraživanje, rad… umjesto svega toga caruje čovjek sa vezama, drpipara… dezorganizator(om) kulture."
 
Preskočimo sada Tenžerine "profesionalne cinike, tutleke, festivalsko djelo kao dijabolični izdanak degradiranoga stvaralaštva" i "prisjetimo… se da još mnogi općinski centri nemaju biblioteke, da nam škripi distribucija kulturnih dobara, da nam savjest opterećuje očajno stanje najvećih djela baštine, u kakvim uvjetima rade kapitalne kulturne institucije, postat će nam posve iracionalnom ova isprazna i luksuzna festivalomanija. Dok pokušavamo održati na životu pretpotopne kolose, zamire nam kultura svakidašnjeg života, svakidašnjeg kulturnoga rada, ugrožene su bitne funkcije kulture. Dopustili smo onome spretnom organizatoru, potpomognutom birokratom, da pedeset i jedan tjedan u godini pretvori u pustinju, da bi u jednom tjednu priredio feštu za onu malu grupu blaziranih profesionalnih posjetitelja festivala,kojima se takve stvari ionako već gade."
"Život reduciran na simbole i apstraktno znakovlje … dočekuje se ondje gdje umire kao funkcija i podvrgava autoritarnoj vlasti… ja bih to u našem prostoru nazvao balkanskom borbom za bolju prošlost. Ne shvaćajući svijet kao dinamičnu cjelinu,sukobljavajući se sa njim na razini psihomagli oni ga prihvaćaju kao dovršenost, kao otpadak, kao mrtvi simbol. (kao Obersnel i petokraka, T.T.)
"Između dviju stipendija za inozemstvo, on (mladi karijerist, op. T.T.) se malo angažira na domaćem bunjištu… svjestan je da na Zapadu ne prolaze u javnosti desničarske ideje, da je "lijeva misao" planetarno atraktivna, i on je dakako ljevičar, i to ortodoksan… istina on nikad ne traži stipendiju za Kinu, Kampučiju ili naše istočne susjede, nego za kapitalistička legla: London, Pariz ili New York."
Zanimljivo je kako Tenžera (Slušalica umjesto biblijskog rebra!) futuristički promatra odnos čovjeka i medija, osobito telefona, orvellijanski, naime doba feminizacije, masovne kontrole, mobitela i manipulacije!
 

Teo Trostmann

Povezane objave

Čudesna plavila mora ili neba daju posebni pečat

hrvatski-fokus

Cijeli život radim mediteranske pejzaže

HF

Što je više duše

HF

Snažan prodor slikara Alfreda Krupe u inozemstvu

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više