Bunjevački kolokviji o Bunjevcima

Bezbroj manipulacija, plagijata, prijevara…

Taman smo zaboravili nezaboravni značaj (za sve Hrvate na svijetu) osnutka Bunjevačko-šokačke stranke 1920. godine u Subotici (koja je imala vijek trajanja od cijelih šest godina) i oduševljene slušatelje znanstvenog kolokvija o tom značajnom događaju koji je održan (kolokvij) negdje u kutu zgrade ZKVH (Zavoda za kulturu bunjevačkih Hrvata), koja je (zgrada) inače u kutu države u kojoj živimo, a već je znanstveni karavan sa istim slušateljima preselio u Đurđin.

Promijenjen je samo predavač, neki rezervni gledatelji i tema koja otprilike glasi: Značaj najznačajnije, najveće i najstarije crkve u Hrvata u Srbiji, a u Đurđinu. Najveća je zato što su je gradili „bunjevački Hrvati“ (nepostojeća odrednica pri nacionalnom izjašnjavanju u državi u kojoj živimo), najznačajnija je jer su je gradili znameniti „bunjevački Hrvati“ (oni isti za koje Bunjevci kažu da su Bunjevci, odnosno da nisu Hrvati), a najstarija je zato što je to bilo prije samo 85 godina, ali u Đurđinu!

Budući da je to bio šezdeset i šesti znanstveni kolokvij takve sorte već smo se pomirili sa time da ih više neće biti, bar ne ove godine, ali ne lezi vraže! Za samo dva dana posle đurđinskog znanstvenog kolokvija spektakularno je najavljen donjotavankutski znanstveni kolokvij sa otprilike temom: Društveni i politički značaj bunjevačkih Hrvata iz Donjeg Tavankuta između dva rata (prije sto godina). Očekivali smo svečano ukrašenu salu renoviranog Doma kulture u Donjem Tavankutu, čije renoviranje je izvedeno upravo zaslugom „bunjevačkih Hrvata“ iz tog sela na čelu s Tomislavom Žigmanovim, ali iznenađenje je bilo šokantno, jer je ovaj znanstveni kolokvij održan u još većem kutu od prethodna dva kuta i sa manje slušatelja! No, prisjetili smo se da su vlast (i školu na hrvatskom jeziku) u tom selu od „bunjevačkih Hrvata“ nedavno preuzeli Bunjevci (koji tu imaju i jaču kulturnu udrugu od „bunjevačkih Hrvata“) i vjerojatno (Bunjevci) nisu dozvolili da se u tek renoviranom Domu govori o „bunjevačkim Hrvatima“, a kao dobrodšli revanš za podvalu oko spomenika Ivanu Antunoviću u Subotici! Onda smo shvatili da sve to skupa uopće nije važno jer su važni jedino honorari za organizatore, predavače i, po svemu sudeći, slušatelje koji „profesionalno“ prate sve te znanstvene kolegije u donjotavankutskom trokutu, a izuzetno su bliski (neki i rođaci) i odani Tomislavu Žigmanovu. Mogu im se svima nabrojati imena i služe da Tomislav Žigmanov u svoj pregalački rad „u korist svih Hrvata u Republici Srbiji“ upiše sve te djelatnosi i dobro ih naplati od poreznika Republike Srbije i Republike Hrvatske te traži još novca za rad svog Zavoda za kulturu bunjevačkih Hrvata! Tako i takozvana „Hrvatska riječ“ ima o čemu pisati i takozvani „Dnevnik na hrvatskom jeziku“ što snimati i o čemu pričati te tražiti još novca za svoj rad.

Zbog ovakvog rada i još bezbroj drugih manipulacija, plagijata i prijevara Tomislav Žigmanov mora dati ostavku na sve svoje funkcije, a Hrvati u Republici Srbiji moraju osnovati Zavod za kulturu svih (57.900) ovdašnjih Hrvata! Da im se konačno, poslije sto godina, sa grbače (i materijalno) skinu jedni, drugi i treći Bunjevci!

Branimir Miroslav Tomlekin