Hrvatski Fokus
Gospodarstvo

Svaka stranica koštala 230.000 kuna

Brojne primjedbe na dokument Nacionalne razvojne strategije Hrvatske do 2030. godine

 

Nacionalna razvojna strategija Hrvatske do 2030. godine najvažniji je politički dokument u zemlji. U njemu se definira razvojni smjer u narednom desetljeću, ali i podloga za povlačenje 22 milijarde eura koje je EU rezervirala za Hrvatsku za oporavak od posljedica krize uzrokovane pandemijom covida-19.

Rad na strategiji započela je već zaboravljena bivša ministrica europskih fondova Gabrijela Žalac koja je široko zapasala u njegovoj pripremi, ali malo učinila. Dovršen je u novome mandatu Vlade Andreja Plenkovića, te pušten u javnu raspravu koja je nedavno završila. U njemu piše da bismo za deset godina trebali postati zemlja sa zelenom ekonomijom, bitno konkurentniji nego što smo sada, zdraviji, s više djece, manje siromašni, obrazovaniji i više zaposleni.

Tijekom rasprave sa zainteresiranom javnošću pristiglo je mnoštvo primjedbi i komentara, no prava politička reakcija za sada je stigla samo iz Ureda predsjednika Zorana Milanovića.

Uvodna pitanja koja je Milanović, potkovan stručnim primjedbama svoga savjeta za ekonomiju koji vodi dr. Velibor Mačkić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu postavio odnose se na tri godine kašnjenja sa Strategijom, kao i njenim troškom. Naglašava da je izrada Nacionalne razvojne strategije stvar od javnog interesa i kao takva zahtijeva transparentnost po pitanju autorstva, a i po pitanju troškovnika koji iznosi vrtoglavih 32 milijuna kuna.

– Moramo spomenuti trogodišnje kašnjenje u njezinom obznanjivanju javnosti te otvoriti pitanje ekonomskih troškova koje zbog toga Hrvatska ima i imat će, kao i odgovornost onih u čijoj je nadležnosti bio cijeli taj proces. Ona je krovni akt strateškog planiranja, što znači da će strategije nižeg reda kao i operativni planovi koji su temelj za povlačenje sredstava EU, trebati biti usklađeni s njom. A ako ona kasni, a činjenično kasni, kasnit će se i s operativnim planovima, a time i s povlačenjem novca iz fondova EU.

Novac iz nove sedmogodišnje omotnice nam je na raspolaganju od siječnja 2021. godine, a kako bismo ga ugovorili i trošili, moramo imati na vrijeme dobro razrađene operativne planove. Danas smo u prosincu 2020., što je 18 mjeseci kasnije, a Strategija još nije usvojena – primjedba je s Pantovčaka uz koju se napominje da ima još puno posla oko ovog dokumenta, a to je razrada, usvajanje akcijskog plana i operativne smjernice koje mogu biti gotove najranije do konce iduće, a realnije tek 2022. godine.

U nacrtu vladine razvojne strategije Hrvatske napisanom na 142 stranice kaže se da bi do 2030. godine BDP po stanovniku prema paritetu kupovne noći porastao za 10 posto u odnosu na prosjek EU i trebao bi iznositi 75 posto.

Po indeksu globalne konkurentnosti za deset godina bi se sa 63 mjesta popeli na 45, ukupni izdaci za istraživanje bi porasli s 0,97 posto BDP-a na 3 posto, a vrijednost izvezenih roba i usluga bi s 52,3 posto BDP-a narasla na 70 posto.

Nadalje, postali bismo bitno obrazovanija nacija, zaposlenost bi se povećala sa 66,7 na 75 posto, postali bismo bitno konkurentniji, produljili bismo godine zdravog života, smanjili rizik od siromaštva i socijalne isključenosti sa sadašnjih 23,3 posto na manje od 15 posto, podigli stopu fertiliteta s 1,47 djece na 1,8 djece.

Bitni pomaci odnosili bi se i na ekologiju, a u deset godina doživjeli bismo zelenu i digitalnu tranziciju. Smanjili bi, tako, emisiju stakleničkih plinova, povećali stopu recikliranja komunalnog otpada s 25,3 posto na 55 posto, povećali produktivnost u poljoprivredi, a indeks digitalizacije doveli do razine EU. Uz sve to, razvojna strategija predviđa ravnomjerniji regionalni razvoj Hrvatske.

Primjedbe na 37 stranica

Predsjednik Milanović poručuje da je sve to lijepo, ali… Na 37 stranica natipkane su primjedbe među kojima je posebno poražavajuća da se u najvažnijem dokumentu za budućnost Hrvatske ne vlada osnovnim ekonomskim pojmovima, nego ih autori pogrešno primjenjuju.

– Dokument koji apsolutno sve ističe važnim i prioritetnim, ne rješava gotovo ništa. Potrebno je odrediti koja su to 4 ključna strateška cilja unutar Nacionalne razvojne strategije i vremenski rok u kojem se mogu provjeriti kontrolne i ciljne vrijednosti njihove realizacije – primjedba je predsjednika države koja kaže: kada je previše prioriteta, onda prioriteta nema.

Ozbiljan prigovor odnosi se na to da Strategija ne adresira ključne političko ekonomske probleme s kojim je suočena država i javni sektor (netransparentnost, korupciju, klijentelizam i ortački kapitalizam), a koji se vjerojatno nalaze pri vrhu liste uzroka niske produktivnosti hrvatske ekonomije.

– Budući da se Nacionalna razvojna strategija oslanja upravo na državu i javni sektor ostaje bojazan da se zanemaruje “slon u sobi” iz nejasnih razloga. Temeljna ideja bi trebala biti dokidanje s javnim politikama koje evidentno nisu uspjele osigurati konvergenciju hrvatske ekonomije, a ona neće biti moguća bez adresiranja ključnih političko-ekonomskih problema koji su obilježavali to razdoblje. Dodatno, postavlja se pitanje što ako plan oko uspješnog povlačenja sredstava iz fondova EU ne uspije? Znači li to stagnaciju u promatranom razdoblju? – pita Pantovčak gdje se primjećuje i izostanak političke odgovornosti za realizaciju zacrtanih ciljeva.

Bitne primjedbe odnose se na izostanak procjene utjecaja pandemije koronavirusa na gospodarski, politički i društveni život, te na ljudska prava. Naglašava se izostavljanje LGBT osoba, zatim brige za starije, invalide…

Glavna ekonomistica Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Iva Tomić, koja je član Savjeta, kao stručnjakinja za tržište rada primjećuje kako Strategija neke stvari postavlja vrlo optimistično jer se ne vidi iz nje kako doći do cilja, a s druge je strane neambiciozna.

Kao primjer navodi stopu zaposlenosti koja bi dosegla 75 posto što su druge zemlje EU postavile kao cilj do 2020. godine, a mnoge ga i ostvarile. – To je neambiciozan cilj, a s obzirom na strukturne probleme, demografska kretanja i iseljavanje stanovništva teško je da će se i ostvariti do 2030. godine – kaže Iva Tomić. Nastavlja da je neambiciozno postavljen i i cilj o dostizanju 75 posto prosjeka BDP-a po stanovniku uz predviđanje rasta po stopi od svega tri posto dok zemlje koje želimo sustići planiraju rast po većim stopama.

– Iako je u ekonomsku perspektivu uključen i covid-19, ta perspektiva nije adekvatno detektirana. Gospodarstvo će godinama osjećati posljedice pandemije – kaže dalje i navodi kako je u nacrtu Strategije koju je nekoliko puta iščitala uočila puno floskula kopiranih iz dokumenata europskih institucija o povlačenju sredstava fondova EU.

Ističe kako se na više mjesta spominje jačanje privatnog sektora i tržišne ekonomije, ali je sve što se planira raditi u idućih 10 godina pod paskom javnog sektora. Trebala je, kaže, biti daleko veća uključenost privatnog sektora koji gotovo da i nije bio uključen u izradu dokumenta.

– U samoj Strategiji nisu dovoljno naglašene slabosti zbog kojih smo tu gdje jesmo, a to su klijentelizam, korupcija, visoko porezno i administrativno opterećenje gospodarstva. Zašto zaostajemo, zašto smo neproduktivni, nekonkurentni, zašto je neefikasna javna uprava? To se ne spominje, a time se ne navodi ni kako to riješiti – kaže Iva Tomić. Problem vidi i u tome što ciljevi i razvojni smjerovi nisu nužno povezani. – Digitalna transformacija i zelena ekonomija – što to znači, kako će se provesti i koliko će koštati? Govori se o zelenom i digitalnom, a nema dovoljno naglašene industrije. Prioritetna područja i pokazatelji učinaka su nepovezani – nabrojala je naša sugovornica daljnje mane nacionalnog razvojnog dokumenta.

Gdje je lektor

Nakon što je nacrt Nacionalne razvojne strategije ugledao svjetlo dana, dr. Ivo Bičanić je napisao kako se najveći problemi toga dokumenta odnose na najvažniji dio svake strategije, a to je postupak njezina ostvarenja, odnosno planiranje redoslijeda politika.

– Mora se točno znati kojim se mjerama strategija kani provoditi u djelo. Ovdje uz strateške ciljeve postoji nešto što se naziva prioriteti provedbe, ali tu se zapravo radi o podvali, riječ je o popisu nekih općih nakana, a ne o preciznim politikama kojima se nešto želi ostvariti. Dakle, nema mjera (ovaj cilj će se provesti na ovaj ili onaj način, ovom ili onom mjerom, u nekom jasno određenom roku), nema redoslijeda (jer se u deset godina ne može sve provesti odjednom), nema jasnih međusobnih odnosa (ovo je važnije i ide prvo, a ono drugo može pričekati). Posljedica takve neodređenosti je nemogućnost da se ostvarenje prati i mjeri. Drugim riječima, nema odgovornosti – upozorio je Bičanić.

Potom se pitao treba li uopće raspravljati o ovoj, kako je rekao, papazjaniji kao o strategiji (ili barem kao o strateškom okviru). – Ne bi li dokument zapravo trebalo naprosto vratiti osobama koje su za sve ovo odgovorne (Tramišak, a bogme i Plenković) da iz njega naprave strategiju kako spada, nešto suvislo i moderno i jasno sročeno. Za početak, da tekst smanje na trećinu, odnosno na najviše 50 stranica i da ga daju lektoru i uredniku koji će skratiti rečenice i ukloniti logoreju, a ovaj važni dokument pretvoriti u nešto smisleno i svrhovito – kazao je ugledni ekonomski stručnjak.

I Bičanić se na kraju osvrnuo na trošak izrade Strategije. – Priznali su da je za rad na ovom poslu Svjetskoj banci isplaćeno 4,34 milijuna eura, odnosno 32,5 milijuna kuna (stvarni troškovi su mnogo veći). To znači da svaka od 142 stranice vrijedi gotovo 230.000 kuna (tri automobila marke Peugeot 103 ili Toyota Aygo), a svaka riječ više od 750 kuna (sedam kilograma teletine bez kostiju) – naveo je Bičanić.

Na pitanje premijeru Andreju Plenkoviću što kaže na njegove primjedbe, postavljeno u intervjuu u zadnjem broju Globusa, odgovor je glasio da je na Strategiji radilo 12 ekspertnih skupina, održano 186 događanja na temu “Hrvatska kakvu želimo 2030.”, a u stručnim raspravama bilo je više od 2300 sudionika. Za premijera je ovaj dokument dobar, a ciljevi konkretni i ostvarivi.

Iz Vlade zasad nema reakcija na primjedbe koje su stigle tijekom rasprave sa zainteresiranom javnošću, pa tako ni na one koje su upućene iz Ureda predsjednika. Obaveza je da se na sve njih dostave odgovori, što znači da će oni stići, ali ne znamo kada.

Ivanka Toma, Jutarnji list, 19. XII. 2020., https://www.jutarnji.hr/web-static/opci-uvjeti-koristenja-15002234

Povezani članci

Economist po prvi puta u Hrvatskoj

HF

Ekonomika javnog sektora u doba korone

HF

Stavovi svjetskih gurua o izazovima vodstva

HF

Poslovanje poduzetnika – analiza 2011. do 2014. godine

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...