Novi zakon New Yorka o uspostavljanju pritvorskih centara za zatvaranje sumnjivih slučajeva Covid-19 najavljuje kafkijansku noćnu moru
Zakonodavac u New Yorku važe zakon kojim bi se vlastima omogućilo da odvedu svakoga za koga se sumnja da ima ili je bio izložen zaraznoj bolesti i zadrže ga na neodređeno vrijeme – čak i prisilno liječeći ih. Prema novom zakonu, Newyorčane mogu odvući iz svojih domova i zaključati ih samo zbog sumnje da su bili “izloženi” novom koronavirusu – nije potreban pozitivan test ili čak simptomi. Jednom kad su zatvoreni u jednom od državnih namjenski izgrađenih objekata, pojedinci mogu biti prisiljeni podvrgnuti se “propisanom liječenju“, uključujući lijekove i cjepiva – a ni tada sloboda nije zajamčena.
Državni košmarni skupštinski zakon A416 omogućuje zatvaranje, zaključavanje civila čak 60 dana bez saslušanja. I dok zatvorenik ima pravo na pravnog savjetnika, zdravstvene vlasti u New Yorku imat će konačnu riječ pri odlučivanju kada – i ako – više nisu zarazne. Pod pretpostavkom da su ikad bili na prvom mjestu, tj. rješavanje problema. S obzirom kako su nepouzdani PCR testovi na ekranu za koroni, i da je do 90 posto lažno pozitivnih prema nekim procjenama, guverner Andrew Cuomo smatra i dalje ustrajava na ovome zakonu. No, poput guvernerove odluke da pacijente Covid-19 pošalje u staračke domove, ubivši desetke tisuća starijih ljudi, ograničavanje zdravih s bolesnim samo jamči da će više zdravih oboljeti svakog dana. Država tako dobiva nalet na broj slučajeva, opravdavajući daljnju represiju nad svojim građanima pod krinkom još jednog “navala virusa”.
Ne bi se trebali podcjenjivati psihološki učinci neodređenog pritvora bez ikakvog logičnog razloga u kafkijanskoj birokratskoj mori. Ova bi postavka mogla žrtve držati zaključanima mjesecima, pa i godinama. Njemačka i Švicarska već su počele progoniti istaknute neistomišljenike radi institucionalizacije, uključujući liječnike i odvjetnike, a druge su zemlje olakšale da se uznemirivači prebace u azil.
Papire, molim? Gradonačelnik New Yorka rekao je da će poslati policiju u posjet SVAKOM JEDNOM putniku iz Velike Britanije radi provođenja karantene Covid-19. Prošli je mjesec kalifornijski neurolog objavio rad tvrdeći da je vjerovanje u Covid-19 “teorije urote“, da je rezultat oštećenja mozga i nagovještavaj da bi institucionalizacija mogla biti jedina opcija za ove neizlječive “pacijente“. Za razliku od kaznenog postupka, vlasti koje žele medicinski zatvoriti neku nezgodnu osobu ne moraju dostavljati dokaze o zaraznom potencijalu te osobe. Umjesto toga, oni jednostavno moraju pokazati da ta osoba predstavlja opasnost za sebe ili druge – namjerno neodređeni kriteriji koji ostavljaju dovoljno prostora za pravosudne zlouporabe.
Zapravo, puko objavljivanje kritika na račun newyorškog totalitarnog eksperimenta moglo bi zaslužiti boravak u jednom od Cuomovih pritvorskih centara. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i njezinim mnogim medijskim pomagačima, dijeljenje neovlaštenih činjenica pokreće “infodemiju” jednako opasnu kao i sam virus – što znači da oni koji dijele takav sadržaj štete drugima. Prema tim smjernicama, lako bi se moglo opravdati izbacivanje trudnice iz njezina doma zbog objavljivanja “wrongthink” na društvenim mrežama – i zaista, australska se policija pohvalila da je to učinila prije samo nekoliko tjedana, daleko od jedinog zahvata vlasti koji je pokrenula državna skupština. Još jedan dio zakona na čekanju nastoji učiniti cjepiva obveznim “u određenim situacijama” – zlokobno nejasna odredba koju je autor zakona kasnije pojasnio značila je “svi pojedinci ili skupine pojedinaca za koje se… pokazalo da mogu sigurno primiti takvo cjepivo. ”Ne želite se igrati zamorca za Big Pharma? Šteta!
New York je već eliminirao vjerska izuzeća za cijepljenje i prethodno je pokušao iznuditi injekcije gripe svim državnim zdravstvenim radnicima – iako su ubodi notorno neučinkoviti. Ali ovaj put Cuomova gradska uprava ide dalje s planovima da ovisnike o drogama cijepi u državnim ustanovama cjepivima Pfizer i Moderna – bez obzira žele li cijepljenje ili ne. Toliko o ‘mom tijelu, mom izboru’.
Transformacija New Yorka iz meke umjetnosti i kulture u drhtavi želudac od autoritarne paklene rupe ne bi se dogodila ni približno tako brzo da su vlasti naišle i na najmanji otpor na početku pandemije. No, Newyorčani su, unatoč reputaciji neovisnosti, snažne volje i nepovjerenja u autoritet, odbacili te atribute poput vrućeg krumpira i započeli marljivo lizanje čizme. Vladajuća klasa ne može vjerovati u svoju sreću – nema potrebe prisiljavati ove ležeće krpene lutke da daju naše naloge! – pa puštaju mašti na volju dok povjeravaju dužnosti nadzora običnim ljudima koji su svoj smisao života pronalazili cinkajući nad svojim bližnjima. Što će biti potrebno Newyorčanima da se probude zbog onoga što im se čini u ime iskorjenjivanja virusa sa stopom preživljavanja od 99,7 posto? Koliko će susjeda morati ‘nestati’ u sustav karantene? To nisu samo retorička pitanja. Amerikanci će prije ili kasnije morati odlučiti na kojoj su strani.
