Džaferović je vehabijama i mudžahedinima kapom i šakom dijelio beha državljanstva
I onda kada nema rata u Bosni i Hercegovini, a toga je vremena malo ili ga nikako i nema. Bošnjaci njime prijete i čine sve da opet započne to krvavo kolo u krvavoj i podijeljenoj beha zajednici. Ne dozvoljavaju niti jednom beha narodu, pa čak ni europskoj i svjetskoj zajednici, da ide putem mira, putem koji je potreban svim beha narodima, i svijetu u cjelini. Poput Jugoslavena, a u stvarnosti velikosrba, čuvara zloglasnog komunističkog režima, i Bošnjaci a zapravo potomci Osmanlija kako se zadnji put izjasniše, u stalnom su procesu izmišljanja neprijatelja sa ciljem čuvanja Jugoslavije u malom i nove vjerske ideologije isključivosti, islamizma. Svi oni koji misle drugačije iz reda nebošnjaka, pa čak i oni politički hrabri Bošnjaci muslimani koji beha zajednicu vide kao europski demokratski, tolerantni i snošljivi dio u razlikama i posebnostima, kao znaku nekadašnje Bosne i Hercegovine, uz bošnjačke radikalne širitelje i čuvare suvremenog terorističkog islamizma, neprijatelji su s kojima nema, i ne smije biti dijaloga. I svatko tko nije s njima, tko Bosnu i Hercegovinu vidi drugačijom od njih, taj je neprijatelj Bosne i Hercegovine, islama, muslimana, mira.
Sve to jasno pokazuje o muslimansko-bošnjačkom radikalnom osvajanju i otimanju Bosne i Hercegovine od nemuslimana, kršćana i Europljana. Ne zadovoljavaju se samo izmišljenim neprijateljima unutar beha zajednice, već ih traže i pronalaze i u svijetu, te jednakom žestinom udaraju i po njima. Unutar bosanskohercegovačkog političkog bošnjačkog spektra izabrana meta napada Dodik-Čović, postaju im mala za njihove velike vjerske ciljeve, te napade proširuju čak i na Dayton, i one koji su u tom gradu projektirali tu suvremenu svjetsku sramotu. Koju krasi neviđena i u ljudskoj povijesti nezabilježena nepravda prema najstradalnijem hrvatskom, narodu. Bošnjacima kada zatreba kao sredstvo unitariziranja i prisvajanja Bosne i Hercegovine kao jedino njihov grunt, tada im je Dayton dobar i drže se za njegovu nepravdu kao pijan plota. No kad Dayton kaže da je Bosna i Hercegovina zajednica suverenih i konstitutivnih Muslimana, Hrvata, Srba i Ostali tada je Daytonski sporazum islamofobičan, i kao takav za Bošnjake neprihvatljiv.
Takvim selektivnim tumačenjem Daytona Šefik Džaferović uz pomoć drugog bošnjačkog člana Željka Komšića kaže: “Ničiji unilateralni diktat, pa ni udruženi Dodik-Čović diktat ne može proći”. No, tako nešto nije kazao kada su Bošnjaci birali i izabrali Komšića kao svog drugog člana u tronacionalno beha Predsjedništvo. U tom političkom bošnjačkom zločinu obespravljivanja i marginaliziranja, zapravo nepriznavanja suverenosti i konstitutivnosti, jednakosti i ravnopravnosti Hrvata, unilateralni bošnjački diktat može prolaziti i prošao je. I to ne jednom već treći put biraju svoga zeta Komšića na mjesto hrvatskog člana Predsjedništva. Za taj muslimansko-bošnjački politički zločin s elementima i fizičkog zločina kojeg neprestano Komšić najavljuje i nije trebao dogovor svih beha naroda, jer očito za udruženi zločinački pothvat Džaferović-Komšić, nije bio potreban dogovor svih, napose ne Hrvata, budući da za radikalnu vjersku politiku Bošnjaka muslimana hrvatski narod i ne postoji u beha zajednici.
Bošnjačko-muslimanski dvojac u beha Predsjedništvu, Džaferović-Komšić urliču i viču da Bosna i Hercegovina ne može više podnijeti neke nove, etničke ili teritorijalne podjele. Vjerojatno samo zbog toga što podjela Bosne i Hercegovine na liniji unosa nacionalni entiteta u Daytonski sporazum, muslimanska Bosna, Hrvatska Republika Herceg Bosna, i Republika srpska znači i decentraliziranje, deunitariziranje i deislamiziranje Bosne i Hercegovine. Potvrđivanje tih triju nacionalnih entiteta značilo bi i poraz radikalne muslimanske politike stvaranja Džamahirije na ovom europskom teritoriju. Za bošnjačke članove beha Predsjedništva je zbog toga moguće samo “građaniziranje” umjesto nacionaliziranja. Jer svako nacionaliziranje beha društva za Bošnjake znači i priznavanje beha nacionalnih i vjerskih razlika i posebnosti, a time i pravo Hrvata, Srba i Ostalih na svoj grunt u Bosni i Hercegovini.
Radikalna bošnjačka strana koju predstavljaju, iskusni obavještajac koji skriva masovne grobnice Hrvata u Srednjoj Bosni i tajne visokih peći u Željezari Zenica, i pripadnik zloglasne muslimanske armije Komšić najveća su opasnost za budućnost beha zajednice. Džaferović koji je vehabijama i mudžahedinima dijelio kapom i šakom beha državljanstva, i koji je tijesno surađivao s ubijenim iranskim generalom koji je prolio potoke krvi nedužnih kako bi očuvao Islamsku revoluciju. Komšić, taj iskusni ratnik iz zločinačke muslimanske armije, koji “ne zna” je li ubio i koliko Hrvata i Srba kada je pucao po njima, za šta je okićen zlatnim ljiljanom, u Bosni i Hercegovini brane mirnu i entitetizaciju, regionalizaciju, demokraciju, europeizaciju, te napose hrvatizaciju i srbijanizaciju, kako bi zaštitili islamizaciju, osmanizaciju, erdoğanizaciju, sultanizaciju, centralizaciju, komšićizaciju i džaferizaciju beha zajednice.
