Bošnjaci više i ne kriju cilj kojem vode beha zajednicu vjera, nacija, kultura svjetova…
Društvo podijeljeno bilo kada i bilo kojim razlogom po vjerskim razlikama ostaje trajno podijeljeno. Uz to ako se takvo društvo nastoji silom održavati u lažnoj cjelovitosti ono je sigurnosni problem samo za sebe, za susjedstvo, a nerijetko i za svijet u cjelini. Jedna od takvih nacionalno vjerskih zajednica koja je već 560 godina, prisilnim, okupatorsko osvajačkim dolaskom islama na te kršćanske prostore, podijeljena debelim i neprolaznim vjerskim zidom, zalivenim u kontinuitetu krvlju kršćanskih žrtava, je bosanskohercegovačka zajednica. Specifičnost beha zajednice što je i čini tako dugo i debelo podijeljenom, a time i neodrživom, je u činjenici kako prisilna islamizacija autohtonog katoličkog naroda nikad nije prestala. Ta agresivna, u mnogim elementima genocidno konfesiocidna, prisilna islamizacija uzrok je, ne samo stalni politički podrhtavanja i potresa tih prostora, nego i krvavi i brutalni vjerski ratova za teritorij.
Pa i ovoga što ga započela muslimanska radikalna struja Alije Izetbegovića krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća, i koji još uvijek traje pod vodstvom njegova sina Bakira, u čije ratne redove, kao vojskovođa, je stao i reis IZ BiH Kavazović. Nije Kavazović prvi muslimanski vjerski lider, niti u beha zajednici niti u islamskom svijetu, koji je stao na čelo ratne povorke. To je uobičajena praksa u islamskim zemljama.
Muslimanski vjerski lideri su ti koji i pozivaju svoje vjernike u rat, koji ih svojim nagovorima i pripremaju za sukobe. I stoga su svi ratovi u svijetu koje vode muslimani, a to znači i u beha zajednici vjerski sukobi. Dolazak stranih muslimanskih džihadista u rat u beha zajednicu, na poziv i politički i vjerskih lidera tadašnjih Muslimana, učinio je beha sukob globalnim vjerskim ratom islama i kršćanstva. Bio je to početak, a koji traje i danas, izvlačenja, u prvom redu, beha Muslimana a zatim i beha zajednice iz europskih vrijednosti i njezino uvlačenje u zajednicu islamskih zemalja i društava.
U ratničkom zanosu koji je tada ponio beha muslimane, zaboravili su, zapravo nisu priznavali da u beha zajednici ne žive samo oni, nego i drugi narodi, druge vjere, i da je bosansko i hercegovačka zajednica i muslimanska i katolička i pravoslavna.
Ako se uzme prošlost, a moralo bi zbog mirne budućnosti, kao temelj svake državne građevine, što danas Bošnjaci brutalno krivotvore, ne priznaju, pa čak i kradu povijesne ličnosti bosansko i hercegovačke hrvatske prošlosti banova, i kraljevine kraljice Katarine, kao što kradu i hrvatska mjesta u tronacionalnom, odnosno trovjerskom beha Predsjedništvu, onda bi se vidjelo u svakom djeliću njenog temelja da su to bili, i jesu, jedini hrvatski katolički kameni komadi sve do turskog osvajanja i prisilne islamizacije.
Daleko kasnije u turskom genocidu i konfesiocidu nad porobljenim katoličkim narodom, fratarske Bosne, nalaze se razbacani, nesloženi i nikako prilagodljivi tom temelju komadići islama, čime se potvrđuje globalna izreka iz vremena širenja islama, dođe islam nestade kršćanstva, dođe Alija nestade Ilija, dođe Fata nestade Kata.
U petsto i šezdesetogodišnjem procesu dolaska islama, i isto tako dugog nestanka kršćanstva u Bosni i Hercegovini, reis-ul-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Kavazovića su posjetili 22. ožujka 2023. ambasadori islamskih zemalja u Bosni i Hercegovini. Zidove vjerske diobe, danas zbirnog beha entiteta reis Kavazović je podebljao, i učinio ih neprolaznijim, pokazavši nebošnjacima kamo vodi i njihov dio Bosne i Hercegovine. U mislimanski svijet, kamo su Bosnu i Hercegovinu silom, otimanjem od majki kršćansku djecu i prisilno ih islamizirali, na temeljima crkava džamije gradili, vodili 415 godina Turci, za koje Bošnjaci kažu da su potomci Osmanlija.
Reis-ul-ulema Kavazović, koji se više bavi ratom negoli mirom i vjerom, što je karakteristika svih muslimanskih vjerski lidera u svijetu, na sastanku muslimanskih veleposlanika, u tom društvu nema mjesta za kršćanske veleposlanike, zahvalio se nazočnima „Hvala vam na svemu što činite i doprinosite da Bosna i Hercegovina bude dio velikog islamskog svijeta”. Opa.
Bošnjaci više i ne kriju cilj kojem vode beha zajednicu vjera, nacija, kultura i svjetova. Takva bošnjačka politika je ista onoj kada su Turci odvodili kršćansku djecu u Tursku na prisilno islamiziranje, a danas bi potomci Osmanlija, Bošnjaci, odveli ne samo kršćansku djecu nego i njihove roditelje u “veliki islamski svijet”. Kao znak zahvale ambasadori islamskih zemalja odgovaraju Kavazoviću „Bosna i Hercegovina je naša prijateljska zemlja. Ako možemo bilo što da uradimo za nju, mi smo tu, i želimo da unaprjeđujemo našu bratsku ljubav“.
Pomoć koju su obećali ambasadori islamskih zemalja Bošnjacima ohrabrila je njihova drugog, zapravo prvog člana, gotovo etnički čistog bošnjačko muslimanskog Predsjedništva, krvavim ljiljanom okićenog Komšića te zaprijeti Amerikancima, njihovom veleposlaniku u zbirnom beha entitetu i Visokom predstavniku Christianu Schmidtu.
Na tragu Kavazovićevih prijetnji ratom kršćanima u beha zajednici, kradljivac hrvatskih mjesta u beha institucijama, Komšić drži predavanje o demokraciji Americi i Europi. Predlaže im da oni biraju vlast u BiH, jer Bošnjaci mogu birati hrvatske predstavnike, mogu to činiti Amerika i Europa.
Za pripadnika muslimanske armije, suborca mudžahedina i vehabija, američko europska demokracija koja ima obvezu ispravljanja demokratskih izbora na bošnjački način, je “šovinističko-fašističko rješenje”, a ne zaustavljanje BiH na putu ulaska u “dio velikog islamskog svijeta”, kamo je užurbano vode nekažnjeni muslimanski ratni zločinci, reis Kavazović, politički lopov Komšić, kupci doktorsko akademskih titula Izetbegović, zajedno sa okupljenim muslimanskim veleposlanicima u beha zajednici.
Kako bi se olakšao posao toj skupini, treba poručiti bošnjačkim političkim, vjerskim i ratnim liderima, da mogu odvesti samo onoliko Bosne i Hercegovine u “veliki islamski svijet” koliko su je donijeli u američku vojnu bazu Dayton gdje je utemeljena nova BiH, Zbirni entitet suverenih i konstitutivnih beha naroda, Hrvata, Muslimana i Srba. A granice tih nacionalnih entiteta unutar bosansko i hercegovačkog označile su u vjerskom beha sukobu tri etnički i vjerski čiste vojne formacije, Muslimanska Armija BiH, Hrvatsko Vijeće Obrane i Vojska Republike Srpske.
