Razlog za optimizam je iznenađujuća otpornost industrijske proizvodnje i svjetske trgovine
Dubravko Mihaljek, voditelj operativnih poslova u Monetarnom i ekonomskom odjelu Banke za međunarodna plaćanja u Baselu, u organizaciji Instituta za javne financije održao je virtualno predavanje „Svjetska privreda i ekonomska politika u godini pandemije“. U nastavku donosimo sažetak predavanja:
Svjetsko gospodarstvo doživjelo je 2020. najsnažniji poremećaj od Velike krize 1930-ih godina. Zbog posljedica zaštitnih mjera protiv pandemije koronavirusa, BDP se je u drugom kvartalu 2020. smanjio u odnosu na prvi kvartal za 9 % u SAD-u, 12 % u eurozoni i 20 % u Velikoj Britaniji. S popuštanjem zaštitnih mjera u trećem kvartalu uslijedio je snažan skok BDP-a. U posljednjem kvartalu svjetska privreda nastavila se je oporavljati. Međutim, svjetski BDP smanjio se za 3,5 % u odnosu na 2019. godinu. Od velikih ekonomija jedino je Kina ostvarila pozitivan rast. Za većinu ostalih velikih privreda očekuje se da će razinu BDP-a iz 2019. ostvariti najranije 2022. godine.
Neka obilježja pandemijske recesije prepoznatljiva su i mogu se usporediti s prirodnim katastrofama. Zatvaranje proizvodnih kapaciteta i uslužnih djelatnosti, drastično ograničavanje mobilnosti i druge posljedice lockdown-a presjekle su velik dio agregatne ponude i potražnje. No za razliku od prirodnih katastrofa, gdje se takvi učinci osjećaju lokalno ili regionalno, u pandemijskoj recesiji nalazi se gotovo cijela svjetska privreda već godinu dana. Kombinacija tako velikog i istovremenog pada ponude i potražnje nije zabilježena u novijoj ekonomskoj povijesti.
U izvanrednim okolnostima, monetarne i fiskalne politike reagirale su pravovremeno, ciljano i u nikad ranije viđenom opsegu. Velike središnje banke odmah su na početku izbijanja pandemije stabilizirale globalne financijske tijekove. Potom je fiskalna politika nadoknadila dio izgubljenog dohotka zaposlenima i poduzećima koja su zbog zaustavljanja gospodarske aktivnosti ostala bez prihoda, a središnje banke omogućile su privatnom i javnom sektoru vrlo povoljne uvjete financiranja. Time su monetarne i fiskalne politike zaustavile znatno nepovoljnije ekonomske, financijske i socijalne ishode.
Svjetsko gospodarstvo pokazalo se je u cjelini iznenađujuće prilagodljivom i otpornom. Za razliku od Velike financijske krize iz 2008.–2009. godine, čije su posljedice u nekim zemljama trajale gotovo cijelo desetljeće, posljedice Globalne pandemijske recesije trebale bi prema sadašnjim očekivanjima u većini gospodarstava biti blaže i trajati znatno kraće.
Jedan razlog za optimizam je iznenađujuća otpornost industrijske proizvodnje i svjetske trgovine. Unatoč privremenom zatvaranju granica i prekidima međunarodnog putničkog prometa, globalni lanci proizvodnje nastavili su normalno funkcionirati i opskrbljivati industriju širom svijeta intermedijarnim proizvodima.
Brojne uslužne djelatnosti – logistika, telekomunikacije, softverske aplikacije, maloprodaja – također su se pokazale prilagodljivima. Grane poput poljoprivrede i građevinarstva restriktivne mjere nisu bitno ni pogodile. A popuštanje restriktivnih mjera prošloga ljeta pokazalo je da se aktivnost može vrlo brzo obnoviti i u tradicionalnim uslugama poput restorana, putovanja i turizma.
No unatoč oporavku u drugoj polovici godine i izuzetno brzom razvoju cjepiva, svjetska privreda još nije izašla na čistinu. Stečajevi mnogih poduzeća koja su ostala bez prihoda možda su samo odgođeni – povoljni krediti koje poduzeća primaju zahvaljujući npr. državnim garancijama, kako bi se održala dok traju restrikcije, trebat će se vraćati od budućih prihoda.
Znatno se je povećala i zaduženost država i dijela stanovništva, npr. vlasnika malih poduzeća. Potražnja u nekim uslužnim djelatnostima – jeftini turistički letovi, krstarenja, kongresi, poslovna putovanja, iznajmljivanje uredskog prostora – vjerojatno će zapeti na određenoj razini ispod nekadašnjeg potencijala i nikada se neće vratiti na pred-pandemijske kapacitete.
Posebno zabrinjava produbljivanje ekonomskih nejednakosti između nisko i visokoobrazovanih radnika.
Kakva će u konačnici biti bilanca pandemije za svjetsku privredu teško je u ovom trenutku ocijeniti jer se Istovremeno se naziru i promjene koje bi u duljem roku mogle dovesti do poboljšanja u alokaciji resursa i ekonomskom blagostanju. Zbog manjeg opsega putovanja i korištenja automobila došlo je do smanjenja emisija CO2. Sporiji rast masovnog turizma u dugom roku trebao bi se povoljno odraziti na zaštitu prirodne okoline. Zahvaljujući povećanom radu od kuće, moguće je uspostaviti povoljniju ravnotežu između radnog i slobodnog vremena i racionalnije koristiti urbani prostor. Stvorena je napokon i svijest o važnost zdravstvenog sektora za modernu ekonomiju, a potaknuta su i brojna istraživanja, o čemu najbolje svjedoči izuzetno brzi razvoj cjepiva protiv koronavirusa.
