Na slikama pojavljuje se i raste život, jednostavan i neobjašnjiv, lijep i nestvaran, šaren i uzvišen
Akademski slikar Goran Petrač poznati je hrvatski likovni umjetnik, izlagao je na nizu zapaženih samostalnih izložbi, autor je kompleksnog opusa. Za Petrača valja istaknuti njegovo neumorno, kontinuirano slikanje, možemo slobodno reći ustrajno istraživanje kako motiva tako i različitih slikarskih tehnika i naravno, gotovo nepredvidive mogućnosti kolora. Već nekoliko godina Petrač radi na ciklusu krajobraza, uglavnom na većim i velikim formatima. Nedavno smo mogli vidjeti više novih akrila na formatu 200 x 150 cm, izrazito snažnog, eruptivnog, užarenog kolora.
Da, njegovi motivi gore, doista izgaraju u toplini ljeta, kroz raznovrsne razjarene, razigrane i nezaustavljive pravce, plohe boja u kretanju, u kovitlanju, od neba prema zemlji ali i natrag. Kovitlac vjetra koji raznose boju od tihog polja ispod neba i sunca, povijenog, uzburkanog šiblja i lelujavih trava, prenosi se s jedne na drugu sliku. Na Petračevim slikama pojavljuje se i raste život, jednostavan i neobjašnjiv, lijep i nestvaran, šaren i uzvišen. Taj tajanstveni vjetar koji struji kroz Petračeve slike, nazočan je na gotovo svim slikama, a ako ga se i ne vidi ponegdje, budimo bez brige, u blizini je, huk samo što se nije začuo. Sviđa mi se neuvijeni optimizam, radost gotovo opipljiv na ovim slikama kasnoga ljeta, punih vreline i bogatstva polja. Kada se posjetitelj suoči s nizom ovih akrila, siguran sam da će osjetiti Petračev vjetar i vidjeti komešanje žita na zemlji i oblaka na nebu.
