Hrvatski Fokus
Kultura

Četvrti Katamaran Art projekt

Izlažu korifeji hrvatske moderne umjetnosti: Krsto Hegedušić, Ljubo Ivančić i Edo Murtić

 

Izložbom Krste Hegedušića u Galeriji umjetnina, započinje splitska dionica ovogodišnjeg Katamaran Art projekta, koji se po četvrti put održava na relaciji Split – Jelsa. U sklopu Katamaran Art-a 2021. kojeg Muzej općine Jelsa provodi u suradnji sa splitskom Galerijom umjetnina izlažu korifeji hrvatske moderne umjetnosti: Krsto Hegedušić, Ljubo Ivančić i Edo Murtić. Riječ je o tri snažna i individualna modernistička glasa čija su se djela prometnula u najpouzdanija svjedočanstva egzistencijalne tjeskobe, ali i optimizma vremena koje ih je iznjedrilo. Svaki ponaosob i na svoj način, u neprestanoj potrazi za autentičnim izrazom, znao je kreativno asimilirati strujanja na suvremenoj umjetničkoj sceni, od nove figuracije preko različitih vidova apstrakcije do enformela.

Kada je 2018. godine najavljen Katamaran Art, suradnički izložbeni program Galerije umjetnina i Muzeja općine Jelsa, istaknuto je da projekt nema namjeru biti jednokratni ljetni hit, drugim riječima, da su mu ambicije dugoročnije. Premda je osnovni koncept od tri izložbe, koje se tijekom ljetnih mjeseci naizmjenično postavljaju u splitskoj Galeriji umjetnina i Galeriji Kravata u Jelsi, zadržan, ipak je došlo do programskih odstupanja budući da je Katamaran Art zamišljen da ponajprije bude okvir za predstavljanje umjetnika i kustosa mlađe i srednje generacije. Po imenima ovogodišnjih izlagača moglo bi se zaključiti da je kurs Katamaran Art-a definitivno preusmjeren u prošlost, pogotovo stoga što je u izboru radova fokus stavljen na djela iz 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća.

„S obzirom na to da smo u „pismu namjere“ istaknuli otvorenost za različite generacijske, medijske i poetičke kombinacije, takav zaključak bi bio preuranjen. Pomalo zasićeni aktualnim „protežiranjem“ mladosti i posljedičnom hiperprodukcijom izložbenih nastupa odlučili smo uzeti predah i podsjetiti se na vrijeme kada su izložbe bile rijetke i time dragocjenije. Uostalom, usporedba je uvijek korisna, a jedna od posljedica nepoznavanja povijesti je njeno ponavljanje, na što nas je nedavno upozorio i Viktor Žmegač dajući nam dobronamjerni profesorski savjet da „zabijemo nos u stručnu literaturu“ kako ne bi otkrivali toplu vodu. U našem slučaju „stručna literatura“ su radovi umjetnika koji su u kompliciranim i često neugodnim vremenima znali izabrati pravu stranu povijesti i umjetnosti. A poratne godine itekako su bile izazovne, što zbog snažnog ideološkog pritiska nove vlasti, što zbog upornog nastojanja „zaslužnih“ umjetnika da s pozicije moći nametnu svoju umjetničku viziju“, navode voditelji projekta Božo Majstorović i Marija Plenković.

Bilo je to vrijeme kolosalnih iskoraka koje su pratili jednako kolosalni nesporazumi o apstrakciji i figuraciji u teoriji i praksi. Vrijeme kada su se umjetnici legitimirali i potvrđivali djelom, a ne „prijavnicom“, kada izložbe koje danas imaju kultni status nisu bile ni spektakl ni puki event, nego angažirani kulturni događaji koji su izazivali žestoke polemike. Ulozi su bili veliki, podmetanja i prokazivanja neugodna, kritička pozicija dio osobnog integriteta, a ne „umjetnički žanr“. Na razvoj događaja koji je doveo do ubrzane demontaže socrealističke estetike i afirmacije modernističkih načela i novih oblikovnih metoda u hrvatskoj umjetnosti nemjerljiv su utjecaj imali Ivančić, Murtić i Hegedušić koji su unatoč svim kritikama za subjektivizam, intelektualizam, „lijevi“ i „desni“ formalizam ustrajali na svom putu, insistirajući na slobodi umjetničkog izražavanja i istraživanja.

Dodatni poticaj ovom izboru umjetnika svakako su i obljetnice rođenja Krste Hegedušića i Ede Murtića, kao i činjenica da Hegedušić nikada nije imao samostalnu izložbu u Splitu.

Krsto Hegedušić (1901. – 1975.) nakon završene Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (1926.) usavršavao se u Parizu. Jedan je od osnivača Udruženja umjetnika Zemlja (1929. – 1935.). Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu počeo je predavati 1937. Od 1950. vodio je Majstorsku radionicu za slikarstvo. Jedan od utemeljitelja skupine Mart, pokrenuo je časopis Bulletin Instituta za likovne umjetnosti (1953.) i potaknuo osnivanje Arhiva za likovne umjetnosti i Kabineta grafike. Bio je član JAZU-a (HAZU). U traganju za autentičnim nacionalnim likovnim izrazom poticaje je nalazio u starijoj (P. Brueghel st.) i suvremenoj europskoj umjetnosti (G. Grosz), ali i u primitivnoj plošnoj stilizaciji, dekorativnom crtežu i specifičnoj paleti narodne umjetnosti. Na predratnim socijalno angažiranim kompozicijama prepleću se tragični, satirični i groteskni elementi. Za afirmaciju takozvane naivne umjetnosti presudnu ulogu odigrala je Hlebinska slikarska škola koju je 1930. godine osnovao Hegedušić. Nakon rata osuvremenio je likovni izraz i proširio motivski registar s urbanim prizorima. U duhu nove figuracije sažima i pročišćuje kompoziciju, pojednostavljuje crtež, naglašava volumen, reducira fabulu i broj likova. Promišljeno asimilira aktualnu poetiku enformela i materičnog slikarstva, boju miješa s pijeskom, putem kolaža uvodi stvarnost, sve s namjerom da putem pojačane ekspresije dočara egzistencijalni tjeskobu uzrokovanu iskustvom rata i čovjekovu osamljenost u dehumaniziranim gradskim prostorima.

Izložba ostaje otvorena do 18. srpnja 2021.

Nives Matijević

Povezane objave

Sjećanje na Nancy Franks 

hrvatski-fokus

Ivan Tomljanović

HF

Predsjednik HAZU-a posjetio Međimurje

HF

Deseti Klavirski ‘Loop’ festival 

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više