Lavež bijesnih pasa

             Lajavci

 

 

                Bijesni psi se razmnožili,

                Laju sve to više,

                Dok sa neba već padaju

                Gljivičaste kiše.

                Jedan drugog grizu, bodu

                I zubima škripe,

                Dok sa neba već atomske

                Crne kiše sipe.

                Hoće l' tako i mom rodu

                Shrvat tijela, glave?

                Psi ne znaju a već slave

                Krvoločne pire:

                Bjesne, grizu, laju,

                Dok sa neba crne suze

                Na zemlju padaju,

                A iz usta Gospe mile

                Molitva izvire.

                Dokle tako bijesne će nam psine

                Krvlju kaljat ime domovine?

                I hoće li lavež i bjesnoće

                Potrajati, zlobom prijetit svima,

                Sve dok rod moj volje, snage ima

                Na vlastitim trajat ognjištima

                I dok zlo tek dobrim vraćat hoće?!

                Možda jednom, kad sa neba mine

                Sivi oblak, otrov crne kiše

                Pa se zbudi riječ hrvatska draga,

                Sve će  tada pobješnjele psine

                Nestati bestraga.

 

Malkica Dugeč, 30. 8. 2016.