Oh, Majko, uzmi našu cijelu bit
Dok Njezin osmijeh nad Hrvatskom lebdi,
Tko će nas slomit i zamest nam rod?
Dok srcu Njenom ostanemo vjerni,
Ona će vodit naš životni hod.
Pa, kako mogu zalutat u tamu,
Kad Njen mi osmijeh blaži svaku bol?
Ja pružam ruke, da me Ona vodi
Kroz staze trnja i kroz suznu dol.
Kao što dijete osjeća se sretno
U krilu majke, kad ga smiješkom prati
I moje srce zaigra od sreće,
Kad Njen me pogled u djetinjstvo vrati.
Oh, Majko, uzmi našu cijelu bit.
Preuzmi naše i srce i um.
Nek Tvoj nam osmijeh zaogrne vječno
Hrvatsku grudu i Bosnu i Hum.
