Na Klimavim nogama
UTOČIŠTA
I kada mi
Sve lađe potonu
Odložim gorčinu samoće
Na Bjelinu
Praznoga
Papira
U MENI PROLJEĆE
Opet je u meni
Proljeće
A zima već na
Pragu
Opet mi leptir mladosti
Dolijeće
A zima mi na
Tragu
Opet su u meni
Neke Nade stare
Opet me proljeće zove
Al’ Zima mi, Zima
Dolijeće
Više me ne voli
Proljeće
ŠTO JE LJUBAV
Ljubav je i topla riječ i osmijeh na licu
Ljubav je i nježni stisak ruke
I razglednica s puta
Ljubav je i poziv u kasne sate
I dragi glas s one druge strane
Ljubav je i radostan osmijeh
Kada se spletu ruke negdje u prolazu
Ljubav je i kada usne šute
A u očima iskra sjaji
Ljubav je i nespretnost prvog poljupca
I sramežljiv pogled ispod oka
Nekoj simpatiji na drugoj strani puta
Ljubav je i majčina nježnost i njena briga
Sestrinski zagrljaj i njena toplina
Njena mudrost i njena snaga
Veća i jača i od svih naših nedaća
Ljubav je i tuga koja nas hvata
Kada smo daleko od voljenih
Kada smo tužni i usamljeni
Daleko od svih onih
Koji su Naša
Ljubav
TEK SAMO TRAGOVI
Vrijeme nam polako
Izmiče
A snove
Slatke snove mladosti
Odnosi nečujnim koracima
Tajno u nepovrat
Ostaju nam samo
Izblijedjeli
Tragovi
Sjećanja
TEK POSLJEDNJU RIMU
Zaključala sam opet
Sve svoje snove
U posebnu škrinju.
Odložila s njima
I sve svoje Nade
Ostavila samo
Tek pokoju rimu
Možda će mi ona
Ublažiti jade
NA KLIMAVIM NOGAMA
Dušu mi Zatrovali
Vatru mi Ugasili
Jezik mi Otupili
Krik mi Ugušili
Ostavili mi
Velikodušno
Samo nadu
Na klimavim
Nogama
KAD POKUCA SMRTNA URA
Iz prikrajka
Iza ugla
Ruglo viri kroz okanca
Na vratanca
Pa sve gleda
Pa sve mjeri
I ruga se tuđoj vjeri
Tuđoj suzi, tuđoj tuzi
Tuđem jadu, tuđoj bijedi
Dok na vrata nekog sata
Ne pokuca smrtna ura
Tad pod tepih, sve objede,
Rugalica tad
Pogura
IZ TUĐINE S LJUBAVLJU
U izbjeglištvu, ’94.
Lijepa i Draga moja,
Bezbroj me stvari s tobom veže
I korijen
I krv i zemlja
I ljubav bez računa
I vjernost bez uvjeta
Ljubavi moja Sveta
I zato
Kad čujem Lijepa naša
Kad čujem Draga naša
Nešto me u grlu steže
Nešto se u srcu grči
A suze iz očiju bježe
Kad srce šapne Lijepa naša
Kad srce kaže Draga naša
To me Domaja zove
Jer – tamo su naše međe
Tamo je naše more
Tamo su naši ljudi
I naša ognjišta stara
Tamo se rađaju sada
Neke slobodne zore
I zato
Kad čujem Lijepa naša
Kad čujem Draga naša
Sve bih joj svoje dala
I bez ikakvog jala
dijelila sve sa svima
S ljubavlju
Lijepa i Draga moja
Budi mi sretna
Zauvijek
Tvoja
VRATA OSTAJU ZATVORENA
U izbjeglištvu, 1992.
Prilazila sam
Sama
Bojažljivo i sa strahom
Bez igdje ikoga svoga
Pred zid
Pred zatvorena vrata
Kao kasni prolaznik
Kao ubogi beskućnik
Usamljena lutalica
Što traži pomoć, milodare
I utjehu za sve one
Koji su bez nade
Zid se nije urušio
Vrata se nisu otvorila
Milodare i utjehu dobili su drugi
A ja sam ostala
Sama samcata
Kao ubogi otpadnik
Bez posljednjeg
Oprosta
NA DAN NEOVISNOSTI
Ne želim ništa što nije moje
Ne želim ništa što je tuđe
Ja samo želim
Živjeti u miru
I pjevati slobodno
Svoju HIMNU
Ne želim biti ni pusti otok
Niti graditi
BEDEME
Što dijele
Ja želim samo
Ja hoću samo
SVOJ komadić SVOJE zemlje
I SVOJE sunce
Na dlanu
UZ TOLIKO NEMOĆI
Kome u susret poći
U ovom svijetu
Samoće
Kako s nekim zajedno
Korak
Po
Korak
Ići
Komu doći
Kako po
Nadu
Poći
Uz toliko
Nemoći
NEBO JE PREKRILA
Tražila sam uvijek
Svoje mjesto
Ispod svoga
Neba
Ispod svoje
Duge
Kiša je prestala
Duga je nestala
A nebo mi je
Prekrila
Djelomična
Pomrčina
U MOME NESTAJANJU
Volim
Za one koji
Vole
Patim
Za onima koji
Pate
Umirem
Za onima koji
Umiru
Svi ostaju
U mome
Nestajanju
U SVAKOM DAHU
O, Bože,
Daruj mi snage
Na ovoj stazi što žeže i prži
I neka me ruke tvoje snaže
Tješe i štite
Pri svakoj buri
Uvijek si sa mnom
Osjećam to…
Oh, Bože, moj!!!
I u koracima tihim
Što odnose prazninu snovima mojim
I u svim mojim sanjama
o nekom boljem sutra
I u rađanju svakog novog dana
I svakog novog sretnijeg jutra
Uvijek si sa mnom
Osjećam to…
Moje si ufanje i moja Nada
Oh, Bože, moj!
PODARI MI, BOŽE
Podari mi, Bože, dovoljno snage
Da ne griješim više
Da oprostim svima
Svaku nepravdu i zlo
Što su nam drugi činili il’ čine
Podari nam snage da praštamo
I onima s druge strane
I podarimo ljubav svima, svima…
A najviše potrebitima
Da ih pomažemo
Da vidamo rane
Da pojimo i dajemo snage
I da s njima dijelimo i zadnju koricu kruha
Pa i mrvice na našem stolu razbacane
Da ljude prepoznajemo samo po dobroti
Da se naša Vjera ni sa čim ne kosi
Jer svatko odgovara pred Tobom
Za ono što u Srcu nosi