Hrvatski Fokus
Povijest

GRINTAVAC – Sperance i force u Dubrovniku 1937.

Možeš ti po Hrvatu hrdat ko po mazgi sedam godišta pa ga onda puštit mrcu libera, on će ti zaboravit sve što je bilo i oprostit će ko da ništa nije bilo

 

Iz obilja prigodničarskih dubrovačkih listića izlazećih između dva svjetska rata odabrao sam “Grintavac”(br. 1 i 2 iz 1937.) zbog duhovitosti, srčanosti radi koje se moglo i fizički nastradati, te zbog  iskrenosti toliko rijetke u našem gradskom staležu. Naslov “Corida de Torros na Pločama” autor navodi da zbog građanskoga rata u Španjolskoj nema koride, pa je “Dubrovnik preuzeo na sebe dužnost priređivanja atrakcija borbe s bikovima. Na Pločama (rezidencijalni dio Dubrovnika, ne grad Ploče na Neretvi, op., T.T.) u blizini naše znamenite klaonice (o toj tužnoj “znamenitosti” već pisah u Hrvatskom fokusu) uređena je specijalna arena i to na cijelom putu od Buže (sjeverni ulaz u zidine probijen 1908.) do vojnog kupališta (Banje, op., T.T.). Gotovo svaki dan vješti dubrovački toreadori, koji se kod nas inače zovu mesarski pomoćnici i goniči izvode vrlo vješto toreadorske produkcije s ogromnim slavonskim volovima, i to bez ulaznice. Pred par dana bila je upravo ljepota i senzacija promatrati kako jedan strahovito rogati vol galopira preko Ploča i ispred sebe goni nekoliko simpatičnih strankinja, dok ga je toreador sjajno dražio, ne crvenom krpom, već bogatim rječnikom raznih akademskih izraza.

Još kada se uzme u obzir da se tima atrakcijama pridruži redovito i čitava falanga dječurlije… onda je turistička atrakcija zaista kompletna.”

Tu se nalazi i ilustracija Komarde (klaonice) pored kupališta Banje.

Ironizira se zatim sirote učiteljice koje ostaju u službi samo ako se udaju za kolege, inače dobivaju otpremninu! Piše se o glumcima Dubrovačkoga kazališta koji su proslavili godišnjicu svoga gostovanja u Zagrebu vrlo uspješno jednom dobrom večerom,”prema tome može se i ovo naše agilno društvo (ironija, jedini uspjeh što su gostovali u Zagrebu unazad godinu dana op., T.T.) staviti za primjer ostalima kako se večerama manifestira aktivnost na polju javnoga rada.” Napominjem da je narod tada bio gladan pa su bonkulovići poput našega premijera “boli oči” pučanstvu.

“Do sada rekord u tome nosi Rotary klub samo s tom razlikom što su rotarske večere zaista glavni dio njihovog djelotvornog rada u pomrčini pod geslom: neka ne zna ljevica što čini desnica” (nema veze s današnjim strankama, op., T.T.).

Uz napomenu da po nasadima uz Posat pasu krave, koze i ovce Grintavac preporuča kunsthistoričaru Kosti Straniću da izvijesti što o tome misli Uresno Povjerenstvo općine (u kojem se nalazi Strajnić, op., T.T.).

KOLONIALA ESPOZICION U PARIZU (Kolonijalna izložba u Parizu)

Dubrovnik će na velikom kolonijalom espozicioni u Pariđu(!) esponjac (izložit) ove svoje belece i raritati: Komardu (klaonicu na moru ispod gimnazije, T.T.), staru đinaziju (gimnaziju), kare od smetlišta, banju militaru (vojno kupalište), one vile (krokande) iz Lapada (valjda misli na Plečnikovu vilu sa ogradama od reckane opeke, T.T.), postu iz Arsenala, radnička konačišta u Gružu, mizeriju ispod svete Marije i Pelina (dio jezgre Grada), salune s Lovrijenca, stacijon (postaju) meteorolođiku, kanalizaciju (tek nedavno je riješena u portu!, T.T.), konte (račune) od letrike i vode, (p)tičiji vrt…, dubrovačku biblioteku u kašunima, pantagane (štakore) iz Posata i s Prijekoga, kampijun zloće…”

Za kraj kao poslasticu dajem razgovor gospara (dugo A, množina) Tonija i Nikše.

NIKŠA: Jes, Nikša, jes, rebambiškali smo i zaboravili puno toga.

TONI: To ti je stara hrvacka boles. Možeš ti po Hrvatu hrdat (lupat) ko po mazgi sedam godišta pa ga onda puštit mrcu libera (malo slobodnijeg), on će ti zaboravit sve što je bilo i oprostit će ko da ništa nije bilo.

NIKŠA: I opet se uvalit u napast.

TONI: Meno mal. Ne samo to, nego će ti se perikulaju (boje se, T.T.) poklat između sebe isto ko kučki oko gole kostolete. (meso uz kost, T.T.)

Nikša podsjeća Tonija poimenice na aždaje iz vlasti kako su progonili Hrvate i sve nas proglašavali za pitomce Janka Puste (odnosno ustaše, op., T.T.).

Toni odgovara da su njihovi (srbijanski) Napoleoni Jeftić, Živković, Maksimović, Ljotić, Hodžera sa svijem onezijem prirepinama sroncali.

NIKŠA: Onda su puštali uzdu per forca i dali nam libertati u malom ož(l)ici od kafe, najavili sporazum i sad se vrtimo… vrtimo ka u mlinu. Ne razumijemo se.

TONI: Jes, tako je. Ma se opet sad radi o temu kako će oni na nas opet zajahat i to sve što kontaju da ćemo se mi svadit među se i razvalit ono što smo tisuću godišta čekali. Tu ih razumijemo.

NIKŠA: Hrvati su zajedno. To je fa(k)t.

TONI: Jes. Ne daj bože uroka, dobro smo i da podura.

NIKŠA: Podurat će.

Toni izražava bojazan da ćemo se sukobiti oko toga tko će biti vođa, tj. ovan zvonar, pa ćemo pofrajat sve što smo preko gole škine (leđa) zadobili.

NIKŠA: Imam ti puno sperance (nade) u dvije stvari: u forcu (snagu) naroda i u Mačeka!

TONI: I ja. Dragi mi je da smo se našli akordo (u suglasju).

Adio moji Toni i Nikša, opet se povijest ponavlja.

Teo Trostmann

Povezani članci

Istina o Juri Francetiću

HF

GOMOLAVA – Izuzetan nalaz velike peći (5)

HF

Masovno ubojstvo njemačkih ratnih zarobljenika

HF

U spomen mojim dragim suborcima!

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...