Hrvatski Fokus
Hrvatska

Vrijeme je reći dosta!

Dokle će ovaj srpski licemjer, mutikaša i muljator, terorizirati ovaj naš hrvatski narod?

 

»Doći će vreme gde će ovi okrinkani urotnici proti Hervatskoj, sami na sav glas vapiti da su bili glupani, nemo blago, kadno su Hervatsku izdavali« (Ante Starčević, 1867.)

Opet nam mudroslovi i drži predavanja, a sada i o domoljublju, kako on kaže patriotizmu, naš vrli i umni Milorad Pupovac. Kakav govor, kakva mudrost, kakvo miroljublje, Bože moj dragi! To običan čovjek nikako ne može shvatiti. No, običan čovjek ne može shvatiti, ni dokle će taj licemjer, mutikaša i muljator, terorizirati ovaj naš hrvatski narod, u slobodnoj  i demokratskoj nam Hrvatskoj? U zemlji hrvatskog naroda, i u zemlji svih onih koji vole ovu Lijepu našu. A Milorad Pupovac, zvani Pupi i etnobiznismen, to svakako nije. Jer, njegov je glavni grad Beograd, a njegova glavna opservacija  je rad u službi Memoranduma I., II., III. Zato bez njega, bez njegovog kukanja, plača, optuživanja i glumatanja, ne može proći ni jedan jedini dan.

Pa, evo nam ga, opet sada, po tko zna koji put, s još jednim popisom tzv. napada na tzv. jadne i ugrožene Srbe.

„Srpsko narodno vijeće (SNV) u prostorijama Arhiva Srba u Hrvatskoj predstavlja svoj redovni Godišnji izvještaj o svim pojavama govora mržnje i nasilja prema Srbima u 2020“.

I nema čega se, tada, u svojoj mudrosti i mudroj besjedi, nije dotakao taj naš vrli mudroslovac.

Osvrnuo se on, tako, i na krivo shvaćanje patriotizma  jer  on, a to njegovo mudroslovlje trebamo prihvatiti kao Sveto  pismo, smatra kako je patriotizam danas postao pojam koji označava mrziti drugoga, a ne poštivati zakon i Ustav koji jamči jednakost. Pa se opet uhvatio i pozdrava „Za dom spremni“, pa je naglasio kako su „sve dosadašnje dobre geste potrebne i one su važna komponenta, ali bez sudske prakse te geste neće dovesti do promjene. Treba nam obrazovna politika i obrazovni koncepti, ali i medijska politika te medijski koncepti“, govori on. Onda i počnimo od te njihove obrazovne politike!

E, tu vam se, ljudi moji dragi, ubrzano radi. I dok se Pupi  pobrinuo za popis svih mrzitelja Srba i srpske manjine, dotle  se Vojislav Stanimirović brine za obrazovanje mlade generacije… budućih nasljednika, sada već starijih članova našega manjinskog, kulturnog i svekolikoga bogatstva.

Mora se, ipak, priznati, Vojislav Stanimirović se svojski prihvatio posla. Te počeo tesati, graditi i izgrađivati novi naraštaj malih boraca za velika djela, tj. za Veliku Srbiju.

„Naša deca uče prema hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i izučavamo noviju povest na naš način, drugačije nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje Domovinskog rata, jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat“, rekao je Stanimirović za beogradske Večernje novosti 2013. godine.

Pa,da vidimo što to uče djeca u Srbiji i srpska djeca u Hrvatskoj? Iz čijih udžbenika i po čijem programu?

Kažu mudri ljudi kako je ponavljanje majka znanja. Zato nije zgorega ponoviti, pa i po drugi put,  sve što se to tamo i ovdje uči.

„Lani je na šalter Vlade Srbije s popustom od 50 odsto istovario 8.400 bukvara, čitanki i gramatika srpskog jezika za srpsku dijasporu, koji će se deliti u privatnim školama i crkveno-školskim opštinama“. Tamara Kaliterna.

A tekst, dolje priložen je u originalu (radi vjerodostojnosti), objavljen je u istoimenoj knjizi novinarke, stalne suradnice portala “Autonomija”, Tamare Kaliterne, preminule u Beogradu prije, nešto više, od tri godine.

Tamara Kaliterna piše:

  • Masovni ubica Anders Bering Brejvik (Behring Breivik) opravdava motive pokolja u Norveškoj: „Evropski i američki marksisti-multikulturalisti su preko NATO-a 1999. godine objavili rat hrišćanima Srbima i oduzeli im pravo da zaustave islam na svojoj zemlji. Pogrješno su napadana naša srpska braća”, piše neljudsko biće koje je ubilo 76 ljudi.

Post festum je dijagnosticirano da je skrenuo umom.

  • Roman „Hajduk Stanko” Janka Veselinovića iz 1896. obavezna je lektira 14-godišnjaka u osnovnim školama Srbije 2011. One koji svakog jutra pred ogledalom zazivaju malje na bradi Veselinović podučava kako je svaki Bošnjak balija koji „proti Smiljaniću ne može ništa”. Veselinovićev pop veli: „On je Turčin, a ja sam Srbin i mi ne možemo jedan drugom dobra misliti! Gde je njegov život tu je moja smrt; gde je meni dobro, tu je njemu nesreća… Zvao se on Mujo ili Meho, Asan ili Alija, meni je dušmanin jer je Turčin! Hoćemo li i njega vešati? – upita Zavrzan. Njega nećemo. Njega ćemo klati. I priđe, zavali mu glavu pa poteže jatagan. I zadenu jatagan u grlo. Mlaz krvi šiknu. Nož se zari još dublje. I onda oturi glavu Turčinovu. Nož obrisa o njegovo ruvo. Pa diže glavu i skide kapu: Gospode! Hvala ti na ovom lepom daru! Ali gospode daj mi da dokusurim moju osvetu! Ovo je samo početak”.

Pri kraju romana završni je udar, coup de grâce: „Baš je gadno kad se čovek bije na vrućini – veli Zavrzan, kome se opet vratila ona veselost. Posečeš Turčina, šikne mlaz krvi iz onog bičjeg vrata i poprska te, pa posle smrdiš vazdan na Muhameda!”

Posle 99 godina ono što radi hajduk i Veselinovićev junak Zavrzan rimuje se sa Nož – žica – Srebrenica bivših pubertetlija po mitinzima i stadionima Srbije.
Kad se napiše malim slovom, „zavrzan” znači „perverznjak”.

  • Otac Gavrilo, starešina manastira Privina glava kod Šida jedan je od sveštenika koji su blagosiljali ubice i osveštavali njihova oruđa. Snimljeno je Gavrilovo blagosiljanje paravojnika iz jedinice Škorpioni uoči ratovanja u Bosni i Hercegovini. Kasnije je snimljeno kako ubijaju šestoricu Srebreničana, od kojih su trojica maloletnici. Ubili su Azimira, Safeta, Sidika, Smaila, Jusu i Dina. Između rafala razabire se poniznost: „Verne sluge Tvoje, srpski vojnici koji se u Tebe uzdaju”. U srebreničkom mezarju sahranjene su desetine popinih Muja, Meha, Asana i Alija.

Sudski je dokazano da su blagoslovljeni škorpioni ubijali po istočnoj Slavoniji, kosovskom Podujevu i evropskoj Srebrenici. Gavrilo je blagosiljao „da se zna da je pravoslavlje hristoljublje, pravdoljublje i smirenoumlje”.

  • Za 12. godišnjake u nikad užoj Srbiji obavezne su pesme o Nemanjićima i Mrnjavčevićima, dinastijama srednjevekovne „velike Srbije” i ciklus o ličnostima i događajima za koje istorija ne zna. Za buduće je roditelje pesma nad pesmama „Bog nikom dužan ne ostaje”, u kojoj se gusla: „Te ukrade nože zaovine/ Njima zakla čedo u kolevci… Noži u krvi ogrezli… Po jezeru vranac konjic pliva/ A za njime zlaćena kolevka/ Na kolevci soko tica siva/ U kolevci ono muško čedo/ Pod grlom mu ruka materina/A u ruci tetkini noževi…”.
  • Sledi pouka bezimenog autora o viteštvu koja se prenosi s kolena na koleno: „Ako li mi ne vjeruješ kletvi/ Izvedi me u polje široko/Pa me sveži konj’ma za repove/ Rastrgni me na četiri strane”. Tako i bi.

To je lepa književnost u srpskom, dečjem izdanju.

  • Za antologiju narodnih pesama o ličnostima i događajima pre, za vreme Kosovskog boja i „tragediji koja je usledila” izabran je u lektiri naslov pesme Svi ostaše, gospo u Kosovu. Kao prekor đacima čiji su roditelji izbegli sa najsvetije srpske teritorije. Deo obavezne lektire su i Seobe Miloša Crnjanskog ali sa drugim, mučeničkim predznakom „o stradanju Srba u Vojvodini i njihovom teškom životu u Habzburškoj monarhiji”.
  • Da bi se dobilo svedočanstvo male mature obavezna je knjiga „Venac slave Svetog Save”, koja obiluje tipicima (zbornik o protokolu crkvenih službi) i psaltirima (zbirka starozavetnih himni). Tamo 14– godišnjaci sriču Uputstvo svetitelja, koji je prema Teodosiju bogumile darivao ako pređu u pravoslavlje, a ko se „ne povinujući se, utvrđivaše u bogomrskim jeresima, ovoga proklevši a velikim beščašćem iz cele svoje zemlje izgonjahu”.
  • U uputstvu nečitkom za učenike svetovnih škola pominju se „bogonosni”, „svetila”, „zemaljski anđeli”, „nebeski ljudi koji inočastvuju”, „neveštastvenoga zlata krila misaona”, „bogoparni orli”, „podvizavanje”, „Trisveto s poklonima”, „metimon, — „Nepostidna”, „Kanon svetoj Bogorodici poj napred, zatim ‘Gospode pomiluj’ 40 puta, ako li je post 50 puta…”.
  • U završnom razredu osnovne škole u ponudi su pesme o „oslobođenju Srbije i Crne Gore”, iako je dvoglava zajednica prošlo svršeno vreme, a pod naslovom Usta raja ko iz zemlje trava.

U književnosti koja i kletve ubraja u umotvorine, za osnovce je pitalica: „Ko ti iskopa oko?” Ispravan odgovor glasi: „Brat! Zato je tako duboko”.

Sve ovo objavljuje državni Zavod za udžbenike i nastavna sredstva čiji je direktor i glavni urednik Miloljub Albijanić nedavno doktorirao na privatnom univerzitetu. Doktorske studije na tom univerzitetu obuhvataju Finansije i bankarstvo, Menadžment u turizmu, Napredne sisteme zaštite, te Inženjerske sisteme u menadžmentu. Albijanić, čije se ime nije spominjalo u aferama doktorirao je izvanserijskom temom „Kvantifikacija uticaja intelektualnog kapitala na konkurentnost”.

 (Tekst “Ponavljači lažne istorije” prvobitno je štampan u podgoričkom “Monitoru”, avgusta 2011. godine. Po njemu je knjiga izabranih novinskih tekstova Tamare Kaliterne dobila ime.)

I eto, tako, pod dirigentskom palicom Stanimirovića

i Milorada Pupovca ‒ kako se vidi iz priloženoga ‒ i u svoju djecu sustavno siju mržnju i prave duboke podjele među većinskim narodom i među manjinama.

A što je najgore, i među novim naraštajima. Jer, getoiziranjem dijela srpske nacionalne manjine, radikaliziraju i naše društvo u cjelini.

I nitko o tome ne progovora.

I, evo njega opet! Evo nam opet, našega Pupija. Opet priča o radikalizaciji našeg društva? Izvlači to Pupi, izvlači bez ikakvih problema, i nameće nam svako malo. Boli njih briga. Jer se njihov stalni govor mržnje tolerira  i  identificira kao sloboda govora.

Pa, znaju li naši vrli i umni da sloboda nije sloboda, ako ugrožava slobodu drugoga. Zato nam, baš zbog slobode, i treba pravda i istina. Kao melem na otvorenu ranu. Ako to izostane, rane nikada ne će ni zacijeliti.

‒ Istina je kako istina počinje od odgoja u obitelji  i u školi. Evo čitam, upravo sada, kako SNV ima, za obrazovanje i za odgoj, i svoju „Političku akademiju”. Tako se to radi, moja Monika!

MA, BRAVO, BRAVO!!!

‒ Ali, reci ti meni, kontrolira li itko što se tamo uči, kakav je tamo program, tko su predavači???

‒ Naravno, ne kontrolira. Kao što se ne kontrolira ni nastava u tzv. srpskim razredima u osnovnim i srednjim školama. Jer su djeca srpske i hrvatske nacionalnosti odvojena (kao nigdje u svijetu), i uče po odvojenim programima ‒ srpska po programima R Srbije, a hrvatska po programu koji je obvezatan u svim obrazovno-odgojnim ustanovama u Republici Hrvatskoj.

‒ Pa, postoji li za njih nekakva posebna kontrola?

‒ Postoji, postoji. Glavni kontrolor srpske djece u odvojenim srpskim školama je SPC-a i dobro nam poznati Stanimirović koji kaže:

“Naša deca uče po hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i poučavamo noviju povijest na svoj način, drugačiji nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat”, 

‒ A, znaju li ovi naši “veleumnici” kako država koja ne brani svoje osnovne vrijednosti na kojima počiva, ugrožava i same temelje svojega postojanja!

 ‒ Iskreno, dosta mi ih je! Popeli su mi se na vrh moje glave. Dosta mi je i njihovog optuživanja, i njihovog muljanja, i njihovih laži, objeda i njihovih prijevara.! Dosta!!!

TRAŽIM LUSTRACIJU!

LUSTRCIJA, LUSTRACIJA NAM TREBA!!!

I ništa više i ništa manje. Jer želim i tražim istinu. O svemu. A istina će nam doći, tek onda, kada se rastjera sva ova magluština koja nas pritišće i guši. Pa sam zato ja, kako bih barem malo rastjerala tu maglu, počela istraživati i pretraživati tekstove o djelovanju naših miroljubivih, mirotvornih i tolerantnih pojedinih srpskih manjinaca.

Tražila sam, tražila i našla…

POPIS  SVIH ČETNIČKIH  PROVOKACIJA I NAPADA SRBA NA HRVATE

  1. rujna 2019.

Prava istina koju Pupovac godinama skriva

„Sastavili smo popis napada, neprimjerenih izjava, i istupa u kojima su mete bili Hrvati, a napadači  Srbi. Jedan od zaključaka je da nijedan napad na Hrvate ni približno nije odjeknuo kao napad na Milorada Pupovca  ‒ kriškom limuna“.

  • 23. srpnja 2011.

Policija iz Gvozda podnijela je kaznenu prijavu zbog nasilničkog ponašanja i prijetnji šestorici mještana sela Podgorje zbog događaja u noći 24, srpnja. Istraživanjem je utvrđeno da su tijekom rođendanske zabave u mjesnom društvenom domu, muškarci srpske nacionalnosti slavili rođendan jednog iz svoje skupine, puštajući četničke pjesme,, veličajući „krajinu“, četništvo i veliku Srbiju. Slavlje su nastavili uz pjevanje četničkih pjesam ispred kuće u kojoj živu jedna hrvatska obitelj i uzvikivali:“Što ćete ovdje“, „Bježite odavde“, „Ovo je Srbija, ovde za vas nema mjesta“. Uz sve to su i prijetili bombama i paležom, bacajući nekoliko petardi.

  • 17. studenoga 2012.

Razočarenje i bijes u povodu oslobađajuće presude hrvatskim generalima Mladenu Markaču i Anti Gotovini, navijači Rada iskazali su paljenjem hrvatske zastave te zastave EU, a osim toga i podizanjem transparenta s natpisom: „Sprem’te se, sprem’e, četnici!“

  • 27. siječnja 2012.

Utakmica između Hrvatske i Srbije na kojoj je bio i bivši ministar Jovanović, popraćena je incidentom među srpskim navijačima u Areni, kada se grupa srpskih navijača zaletjela prema dijelu gdje su bili smješteni Hrvati, urlajući i vičući neprimjerene povike.

  • 31. svibnja 2013.

Dvojica hrvatskih građana srpske nacionalnosti, u središtu Karlovca, zaprijetili su hrvatskim braniteljima, Mihailu Hrastovu i Goranu Čerkezu, vičući: „Klat ćemo Hrvate“ i „Ovo je Srbija“.

  • 20. kolovoza 2013.

Dok se u Vukovaru i Vinkovcima održavalo Europsko prvenstvo u košarci za juniorke, u Borovu naselju navijalo se za srpske sportašice uz povike: „Ovo je Srbija“ i „Vukovar je Srbija“, a nakon toga je raširena i srpska zastava na kojoj je pisalo ćirilicom Vukovar.

  • 6. rujna 2013.

Na stadionu Crvene Zvezde u Beogradu, zviždalo se hrvatskoj himni, zapalila hrvatska zastava, vikalo „Ubij ustaše“, a nakon toga su navijači zvani Delije, potpuno podivljali i počeli demolirati stadion, bacati i lomiti stolice.

  • 10. siječnja 2014.

Mladi pripadnici srpske nacionalne manjine, odjeveni u boje srpske zastave, sa šajkačama na glavi i podignuta tri prsta,  a uz četničke pjesme o „đeneralu Draži“, slavili su u Borovu selu pravoslavni Badnjak.

  • 27. veljače 2015.

Okupljanje pripadnika Ravnogorskog četničkog pokreta počelo je zazivanjem rehabilitacije četničkog vođe, uz pjevanje četničkih pjesama i uzvikivanje četničkih parola. Uzvanici su im bili Vojislav Šešelj i tzv. princeza Jelisaveta Karađorđević.

  • 1. travnja 2015.

Ispred beogradske palače pravde, Šešelj pali hrvatsku zastavu, rekavši kako želi poslati poruku „hrvatskoj ustaškoj državi“.

  • 2. travnja 2015.

Vojislav Šešelj je u intervjuu za sarajevski tjednik „Dani“, izjavio kako će doći u Hrvatsku naoružan i na tenku, „da oslobodim Republiku Srpsku Krajinu“.

  • 5. kolovoza 2015.

Vojislav Šešelj zapalio dvije hrvatske zastave ispred hrvatskog veleposlanstva u Beogradu.

  • 24. prosinca 2015.

Vojislav Šešelj objavio svoju fotografije na kojima u mesarskoj pregači i s dugačkim mesarskim nožem stoji nad  svinjskim polovicama. Ispod slike je napisao poruku:“Opet koljem, u klanju nema boljeg od mene“, „Ko kolje zlo ne misli“, čime je čestitao Božić Hrvatima.

  • 10. srpnja 2016.

U vojvođanskom mjestu Apatinu, brutalno je napadnut mladić iz Sente, kojemu su nanesene teške tjelesne ozljede. Isti je mladić napadnut i na katolički Božić tijekom održavanja hrvatskog običaja kirbaja. 

  • siječanj 2017.

Opet ista ikonografija. Opet ćirilica. Opet četnici i Vukovar. Naravno na ćirilici.

  • 27. svibnja 2017.

Navijači Crvene Zvezde, na tribinama u Beogradu, pojavili su se sa već poznatom ikonografijom ‒ srpskom zastavom i ćiriličnim  natpisom Vukovar. A sve je bilo popraćeno i velikom fotografijom Draže Mihajlovića.

  • 26. prosinca 2017.

Opet brutalan napad na Hrvate u Vojvodini (Sotin), gdje su pretučena trojica mladića hrvatske nacionalnosti.

  • 17. ožujka 2018.

Srpska premijerka Ana Brnabić, izjavila je kako Hrvati ne bi trebali imati zajamčeno zastupničko mjesto u srpskom parlamentu.

  • 18. travnja 2018.

Vojislav Šešelj je ispred Skupštine Srbije gazio hrvatsku zastavu te psovao i napadao hrvatsku delegaciju, zbog čega je  predsjednik Sabora Gordan Jandroković , otkazao dvodnevni posjet Srbiji.

  • 25. lipnja 2018.

Srpski navijači napali su hrvatske navijače na  Crvenom trgu u Moskvi, tijekom održavanja Svjetskog prvenstva u nogometu.

  • 5. kolovoza 2018.

Na odavanju počasti hrvatskim Srbima stradalim u Oluji, Aleksandar Vučić je, pored ostalog, rekao i ovo: „Hitler je htio svet bez Židova, a Hrvatska je željela  Hrvatsku bez Srba“, dok je uz njega stajao i predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac, koji sada vuće paralelu između Hrvatske i NDH.

  • 21. veljače 2019.

U Novom Sadu brutalno je pretučen vozač Čazmatransa na kojega je nasrnuo jedan od putnika.

  • 10. ožujka 2019.

„Biće opet pakao i krvava Drina, evo idu četnici sa srpskih planina“, poruka je neofašističkog Ravnogorskog četničkog pokreta koji je u Višegradu  slavio ratnog zločinca Dražu Mihajlovića.

  • 11. travnja 2019.

Oko pet tisuća srpskih navijača  u beogradskoj Areni,, pojavilo se sa četničkim znakovljem i fašističkim zastavama i tijekom rukometne utakmice  na čelu sa hrvatskim izbornikom Ninom Červarom,   počelo je provocirati, skandirajući:“Vukovar je Srbija“.

  • 18. travnja 2019.

Hrvatski radio Vukovar izvijestio je o ćiriličnom grafitu „Srbija do Tokija“ i maskoti muške osobe koja pokazuje srednji prst ruke, dok joj je na čelu ispisano ćirilično 4S.

  • 26. kolovoza 2019.

Na stadionu Crvene Zvezde u Beogradu, osim murala posvećenog ratnom zločincu Ratku Mladiću, osvanuo je i tenk postavljen uoči utakmice s Young Boysima. Na tenku stoji natpis „sjeverna armija“ (…) A „riječ je o starom zaplijenjenom tenku iz Vukovara“. Opravdano, Hrvati  su tenk protumačili kao provokaciju, i to jednu u nizu, jer su i prije navijači Crvene Zvezde, vrijeđali Hrvatsku zbog Oluje. Osim toga, poznati su po tome što slave Dražu Mihajlovića i Ratka Mladića, a transparent na kojem na ćirilici  piše Vukovar, dio je njihove ikonografije. Navijači zagrebačkog Dinama nisu ostali dužni Srbima, pa je na Maksimiru osvanuo traktor, kao odgovor na srpske provokacije.

  • 3. rujna 2019.

„Ubij Hrvata da Šiptar nema brata“, grafit je koji se nedavno pojavio na jednom objektu u novosadskoj četvrti Detelinara

  • 5. rujna 2019.

Policija je u Vodicama završila kriminalističku istragu nad 40-godišnjakom, osumnjičenim za prijetnju 64-godišnjem hrvatskom branitelju Ratku Despotu. Policija je izvijestila kako je osumnjičeni preko mobitela ozbiljno prijetio oštećenom zbog podrijetla, kako bi ga prestrašio.

„Dosta je tebe i tvoje države“, prepričao je Despot telefonski razgovor koji ga je uznemirio. Rekao mi je da sam napravio veliko zlo u mjestima Ostrovica i Bulić, a ja inače dolazim iz Bulića, ali živim u Šibeniku.

Nastavio je kako treba likvidirati mene i moju državu, da se ovo zove Krajina i da će opet biti, i šire, i da će sve ponovo doći na svoje“, ispričao je Despot i dodao da ga je ta osoba s druge strane vrijeđala, jer je Hrvat pravoslavne vjere.

  • 7. rujna 2019.

Zabrana ulaska srpskim kadetima u Hrvatsku na Dan jasenovačkih novo-mučenika, izazvala je lavinu negativnih reakcija u Srbiji, a oglasio se i Aleksandar Vučić, tvrdeći da se  Hrvati ne žele prisjećati svoje prošlosti i onoga što se događalo u Drugom svjetskom ratu.  Srbi se, ustvrdio je srpski predsjednik, moraju brinuti o svojim žrtvama, ali i o tome da im niko ne zabrani odavati počasti. Najavio je i snimanje filma o Jasenovcu, što je, kako je rekao,bilo zabranjeno 75 godina. Inače, izaslanstvo srpske vojske , predvođeno zapovjednicima s vojne akademije, kadetima i pitomcima vojne gimnazije, zabranjen je ulazak u Hrvatsku.

Prema verziji hrvatske policije, njihov posjet nije  bio najavljen, a delegacija  je na Bajakovu zaustavljena, zadržana i pretresena. U prtljažniku su bile službene vojne uniforme, a iz srpskoga ministarstva obrane tvrde  da je to u skladu s pravilima službe.

Međutim, hrvatski carinici nisu bili tog mišljenja te im nije dopušten nastavak putovanja ni u civilu, pa su vraćeni u Srbiju.

‒ Moja Lucija, moja Lucija, ovo ti i nije neka novost. Na našu sramotu, i sramotu svih naših na vlasti, ni sada nije ništa drugačije. Nema dana kada se na TV netko ne nacrta ili ne naslikava u tiskovinama, ili ne nabacuje optužbama, ili ne šalje svoje trbuhozborce koji govore ono što im se naredi, pa se onda, nakon što izbiflaju sve naučeno, izgube tj. pobjegnu, zajedno sa svojim naredbodavcem.

‒ O čemu to ti pričaš? Pa takva je cijelo vrijeme bila, i taktika našega Pupija. Ali, sada je, za promjenu, na svijetlo dana iznio dugo pripreman, dugo, dugo popisivan, pomno analiziran  i abecedno sređen  i uređen , popis silnih napada na jadne i ugrožene Srbe.

‒ A je li popisao, moja Lucija,i sve one Srbe koji su, navodno kao Hrvati, navodno napadali mnoštvo Srba i jadnog Pupija, te vikali :“Ubij, ubij Srbina“ i „Za dom, spremni“. Da mi je samo znati koliko li je takvih u tom njegovom popisu! Da mi je samo znati i koliko su plaćeni i ti tzv. napadači i ti tzv. popisivači, 

„Pa što je vama Hrvatima? Gdje će vam duša? Kako možete, kako imate srca napadati toliko nevinih Srba, i jadnog, nemoćnog i ugroženog Pupija?“.

O tome treba „obavestiti vasceli svet“.

DA SE NE ZABORAVI

 „Više nego jedanput dnevno, napadani su Srbi u Hrvatskoj u prošloj godini.  Podatak je to iz biltena Srpskog narodnog vijeća, koji je prenio portal Novosti, a potom i veliki broj srpskih medija. Portal Novosti, koji ukazuje na obespravljenost Srba u Hrvatskoj, financira se iz hrvatskog državnog proračuna s oko 4,500 000 kuna godišnje, a nerijetko objavljuje tekstove i naslovnice koje su primjer netolerancije i netrpeljivosti prema većinskom,  hrvatskom stanovništvu. Kada se govori o podređenom položaju Srba u Hrvatskoj , treba imati na umu da predstavnici srpske nacionalne manjine imaju svoja tri zastupnika u Saboru, dok je njihove vijećnike na lokalnim razinama gotovo nemoguće prebrojiti. S druge, pak, strane, Hrvati u Srbiji kao da i ne postoje, jer se u srpskom parlamentu njihov glas ne može čuti, a napadi na Hrvate prolaze prilično nezamijećeno!

Nakon što je Pupovac HRVATSKU  usporedio s  NDH i burne reakcije javnosti, redakcija 7Dnevno sastavila je popis svih napada te najistaknutijih neprimjerenih izjava i istupa u kojima su mete bili Hrvati, a napadači Srbi, na području Srbije i Hrvatske. Jedan od zaključaka da niti jedan napad na Hrvate u javnom prostoru ni približno nije odjeknuo kao napad na Milorada Pupovca ‒ kriškom limuna“, Iva Međugorac

Vera Primorac

Povezani članci

Domovino, iz sna se probudi

HF

Srbija nikada ne će priznati agresiju

HF

Arogancija “slučajnog” Zorana

HF

Lažna bolest – Luciferov plan

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...