Kako je Srbija zaradila na ratnom zločincu
Boris Begović, bivši ekonomski savjetnik Miroljuba Labusa, u vrijeme dok je bio zamjenik premijera Savezne vlade, otkrio je da je Slobodan Milošević izručen Haagu kako bi dobio 10,98 milijardi dolara bespovratnih sredstava, zajmova i oproštaja duga. Stručnjak koji je vodio izravne pregovore sa svim međunarodnim financijskim institucijama to naziva razmjenom, rekavši da je Amerika nedvosmisleno stajala iza svega te da je o svemu od prvog do posljednjeg trenutka obavijestio Zorana Đinđića, Vojislava Koštunicu i Labusa. U velikom intervjuu danom Nedeljniku, Begović je na pitanje je li Milošević prodan Haagu odgovorio na sljedeći način:
– Da. Iako bih osobno radije koristio riječ razmjena, jer je to prodajni odnos. Srbija nije bila prisiljena, nije to morala učiniti, ali je tadašnja politička elita donijela odluku i to je odluka koja je uzela u obzir sve svoje dobre i loše posljedice.
Na pitanje što smo dobili za to, kaže:
– Srbija je dobila praktički sve što je tražila. Ključno je, mislim, bilo oprostiti 66 posto duga Pariškom klubu i reprogramirati ostatak. Ukupan dug prema zemljama Pariškog kluba iznosio je oko 4,85 milijardi američkih dolara, što znači da je otpisano oko 3,2 milijarde. Dospijeće preostalog duga je 40 godina, tako da zadnja obveza dospijeva 2041. godine.
Pregovori s Londonskim klubom trajali su nešto duže, završeni su tek 2004. godine, ali na kraju je rezultat u pogledu oprosta našeg duga bio sličan. Na donatorskoj konferenciji našoj zemlji odobrena su sredstva od 1,28 milijardi dolara za 2001. godinu. Također, vrijednost razmjene najbolje se vidi procjenom onoga što bi se propustilo da se razmjena nije dogodila. Što bi, u žargonu ekonomista, bili oportunitetni troškovi. Što se mene tiče, sve bih radio isto kao i ja. Ne bih ništa promijenio. Ni točka niti zarez. Begović također ističe da su pregovori o integraciji zemlje u međunarodnu financijsku zajednicu u cijelosti bili uvjetovani Miloševićevim uhićenjem i izručenjem.- S druge strane, za međunarodnu zajednicu, utjelovljenu, prije svega, u Sjedinjenim Državama, uhićenje Slobodana Miloševića nije bilo ništa drugo nego korak prema njegovom izručenju. Tako nešto nije bilo neočekivano. U trenutku kada je podignuta optužnica protiv Miloševića, mislim da je svima trebalo biti jasno da se nijedna američka administracija neće smiriti dok se ne nađe pred tim sudom.Amerika je u svoju reputaciju djelotvornog vladara planeta, jedine preostale velesile s kraja prošlog stoljeća, uložila u formiranje tog suda, a ugled bi joj bio narušen da se glavni optuženi ne pojave u Haagu suđenje. Prvo i najvažnije, izručenje Miloševića bila je američka ideja. Konačno, Miloševićevo uhićenje provedeno je pod pritiskom rezolucije Kongresa, koji je 31. ožujka označio kao krajnji rok do kojeg bi američki predsjednik trebao obavijestiti Kongres ispunjava li Srbija svoje međunarodne obveze kako bi nastavila pružati američku financijsku potporu. On je, kao naš glavni pregovarač, prenio sve detalje na vrh države.- Sve sam, bez ostatka, prebacio u državni vrh. Točnije, predsjedniku Koštunici, premijeru Đinđiću i potpredsjedniku vlade Labusu. Nekima izravno, a nekima dobro razvijenim, povjerljivim i pouzdanim kanalima, znajući da ništa neće biti iskrivljeno ili izostavljeno.* Miroljubu Labusu prioritet je bila puna integracija zemlje u međunarodnu financijsku zajednicu i u tom pogledu nisam mogao primijetiti nikakvu dilemu s njim. Ni najmanje* Zoran Đinđić morao je razmišljati o mnogim drugim stvarima, a izručenje Miloševića i financijska pitanja nisu mu bili jedini prioritet. Ipak, pokazalo se, kad je napravio racionalnu političku kalkulaciju, kad je odlučio, da je potpuno prešao na stranu izručenja* Vojislav Koštunica jednostavno je imao druge prioritete. Tvrditi da Koštunica nije znao što se događa, da nije bio informiran, ne samo da nije istina, već je i uvrjedljivo za političara tog ranga.- Na donatorskoj konferenciji dodijeljeno je 1,28 milijardi dolara za Srbiju, od čega je 64 posto nepovratno- 0,25 milijardi dolara od suradnje s MMF-om- 1,8 milijardi dolara od reprograma duga Svjetskoj banci putem konsolidacijskog zajma- 3,2 milijarde oproštenih dugova Pariškom klubu- 2,2 milijarde oproštenih dugova Londonskom klubu- 2,68 milijardi izravne štete ako aranžman nedostaje iz financijskih sankcija koje bi nam bile izrečene. Srpski telegraf, https://webtribune.rs/svedocenje-slobodan-milosevic-je-prodat-za-11-milijardi-dolara-istorija/
