Hrvatski Fokus
Aktualno

Jesu li uhićenja zbog uhićenja?

Više je bilo onih koji su Bandića podržavali, nego onih koji su ukazivali na njegov sumnjiv rad i djelovanje

 

Počelo, je počelo! Čisti se Zagreb. Međutim, sve su to još uvijek male ribe. Žao mi je gospođe sveučilišne profesorice doktorice Ane Stavljenić Rukavina. Dala se je uvući i uplesti u kriminalnu hobotnicu na čelu s pokojnim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Bila mu je jaki alibi u njegovim sumnjivim i nezakonitim radnjama. Za ne vjerovati je da je to ista ona osoba koja je kao ministrica pravosuđa dala onomad ostavku u Račanovoj vladi iz moralnih razloga. Kasnije se ispostavilo da dotična kao ministrica, u tom nesretnom slučaju nije ništa bila  kriva. Kako i zašto je dospjela iza Bandićevih leđa? Štitila ga je svojim autoritetom i integritetom. Manipulirao je njome i iskorištavao je. Postavljena je na nekoliko važnih funkcija i tamo odrađivala Bandićeve naredbe. Je li on toga bila svjesna? Je li uspio uvjeriti kako je to što ona radi nužno potrebno, kako je to dobro za Zagreb i za sve nas? Čisto sumnjam da je to radila iz strogo utilitarnih razloga da bi se osobno okoristila.

Imala je sve. Što joj trebalo blatiti se i kompromitirati za nju nedostojnim aktivnostima i izvršavanja nečasnih zadataka, u ime Bandića i njegove stranke. Jedna druga dama, gospođa, akademkinja Vida Demarin mu je otkazala poslušnost, kad je spoznala i uvidjela kuda to sve vodi. Gospođa sveučilišna profesorica je svuda za Bandićem cupkala, poput malog peseka, koji obožava svojeg gospodara, gledala u njega kao u božanstvo, niti ne pokušavajući ga upozoriti, kad je pretjerao u svojim eskapadama, omalovažavanjem i vrijeđanjima ad hominem. Tako se obično ponašaju uhljebi, kumovi rodijaci, a ne kompetentne, kompetitivne, kompletne, cjelovite i zrele osobe. Čime je to pokojni gradonačelnik zadužio ili držao u šaci gospođu profesor Anu Stavljenić Rukavina? Zar je onih nekoliko tisuća naknade u pojedinim odborima vrijedilo ugleda i časti? Čisto sumnjam. Isto tako sumnjam da je ta gospođa primala mito i bila korumpirana. Bila je zavedena i iskorištavana.

Istina, sad je najlakše sve bacati na pokojnog gradonačelnika. Svi su oni nedužni i ništa nisu krivi, a ubirali su pristojne naknade, za svoje dodatne poslove i izvršene tajne zadatke. Međusobno su dijelili “profit” prema funkciji i udjelu u nekom poslu. Zna se tko je najviše dobio.  Ne mogu sad reći da o svemu ništa nisu znali, da su sve što su radili radili na korist i u korist Zagreba i Zagrepčana. Kaj god! Sve što god su radili bilo je u điru: mito i korupcija. Pritom nije bilo važno, o čemu i o kome se radi. Bitna je pinka, zarada i mito. Čak niti Advent im nije bio svet, kao i sve manifestacije oko toga. Hvalili su se kako to rade bolje nego u Beču. Kako je zagrebački Advent nadmašio bečki Advent. Istina, sve su ti maheri nadmašili u mitu i korupciji, pa i sami sebe.

Od vozača, preko tajnica, službenica, referenata (ministara) do direktora RTV, uz prešutnu pomoć, pokroviteljstvo HDZ-a i aktualne vlade gazda Zagreba je radio što mu se prohtjelo, isključivo za osobnu korist i korist svojih bližnjih i daljnjih rodijaka, kumova, suradnika i podanika. Trajalo je to dvadesetak godina. Postalo je normalno i sasvim u redu. Neki su se bunili, ukazivali i upirali prstom. Od svega toga ništa, unatoč stotinjak i više prijava, dojava, pritužbi i optužbi. Zaključak je jasan: više je bilo onih koji su Bandića podržavali, nego onih koji su ukazivali na njegov sumnjiv rad i djelovanje, pri čemu se sukcesivno i planski uništavao grad, a gradski resursi iskorištavali za osobno materijalno bogaćenje gradonačelnika i njegovih pobočnika.

Mislim, da su ova spektakularna uhićenja i privođenja, početak strategije i taktike da se korupcija u našem kradu iskorijeni, posebice u gradskoj upravi, gdje je uposleno barem tri puta više djelatnika, nego što je potreba za njima. Sve je to bilo u sklopu rodijačkog nepotizma, klijentelizma, mita i korupcije, što se kapilarno proširilo gradom u sve njegove segmente i petrificiralo u cijeli sustav upravljanja i djelovanja, tako da je s vremenom to postalo normalno i novo moralno. Svima je bilo dobro. Nitko se nije usudio prigovarati, jer je znao kako bi završio. Veliko je pitanje što bi od ovoga svega bilo, unatoč saznanjima USKOK-a i ostalih nadležnih institucija da na izborima nije došlo do promjene gradske vlasti. Ta promjena bi morala dovesti do mnogih drugih promjena, do stvarnog pokušaja i mogućnosti iskorjenjivanja najvećeg zla pod kojim se gušimo, stenjemo, nazadujemo i ne možemo ga se otarasiti – mita i korupcije.

Vrijeme je da dođe vrijeme, kad se neće tražiti veza od “kolijevke do groba”, kako bi svaki običan čovjek, koji nigdje nema nikog svojeg, da ga pogura dobio od grada i države sve ono na što ima jednako pravo, kao i svi ostali. Vrtić, škola, fakultet, zaposlenje će ići svojim tijekom i redom kako dolaze, za sve jednako, bez velikog stresa, brige i potrage, gdje koga imamo, da nas malo pogura. Liči to na utopiju, ali je moguće, kad oni koji su to radili, naplaćivali i koristili svoj utjecaj nestanu s naše političke i javne scene. Jesu li to ovi “novi”, posebice sa platforme Možemo, vrijeme će pokazati. Dotle trebamo vjerovati i nadati se, kako ta vremena ipak dolaze.

U tom kontekstu bi trebalo promatrati i ova uhićenja, Nagledali smo se svakojakih cirkusa, predstava, performansa i farsi, prilikom sličnih uhićenja, tijekom godina. Manje-više, od svega toga nije bilo ništa, osim desetgodišnjih jalovih sudskih parnica, zastarijevanja slučaja, pogrješke u postupku, novog suđenja… i pojeo vuk magare. Je li ikome dosad igdje oduzeta nezakonito i na koruptivan način stečena, oduzeta takva imovina. Tko je od tih  “mahera” ovršen? Tko je u zatvoru, osim bivšeg premijera? Nije on sam  mogao izvesti sve ono što mu se stavlja na teret. Gdje su ostali? Gdje su oni koji su nosili i nose još uvijek pune torbe keša, u svim mogućim valutama, broje ga brojačem novca postavljenom šanku, dok se dio vlasti i povlaštenih osoba, gosti ićem i  pićem u opskurnom klubu. Došli su tamo samo za to “da hrana ne propadne”. Dajte, najte! Komu to pričate? Nismo baš tak’ bedasti i priglupi?

Da ne duljim. Ovo s najnovijim uhićenjem, saslušavanjem, eventualnim pritvorom procesuiranjem, osuđivanjem, kažnjavanjem,  je nešto novo i drugačije, nego dosad, obećava. Zagreb se ovih dana provjetrava, čisti, postaje ponovo  bijeli, makar u nijansama, vraća se sebi. Da bi to trajalo i postalo normalno, trebao bi i morao svaki onaj tko se o bilo što u gradu i upravljanju gradom ogriješio, tu pogrješku ispraviti i platiti, na bilo koji način. Oni koji su grad pokrali, moraju to nadoknaditi, kako god znaju i mogu, do posljednje kune i lipe.

Grad je u velikim dugovima. Gradska kasa je prazna. Treba je početi puniti, najprije onim što je gradu oduzeto, pokradeno i na prevaru na račun grada dobiveno. Konačno “neka institucije rade svoj posao”. Za vjerovati je i nadati se kako te institucije, u obavljanju njihova posla neće nitko ometati, neće im naređivati i neće ih sprječavati. Posao nove gradske vlasti je da to nadgleda, podupire i pomaže u tome. To je sad prioritet, a ne razmišljanje o promjeni imena ulica, trgova, škola, o širenju svoje platforme (stranke, koalicije?), diljem Lijepe naše i o preuzimanju vlasti na idućim parlamentarnim izborima.

Ankica Benček

Povezane objave

Zablude “katoličke” teologinje Tine Beattie

HF

Tko i što je danas Josip Leko?

HF

Virus na hrvatskom dijelu Marsa

HF

Ispod četničkoga spomenika

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više