Hrvatski Fokus
Religija

Mnogi se pitaju zašto Bog ne intervenira

Gospodinova ruka nije prekratka da bi spasila, niti je njegovo uho pretvrdo da bi čulo

 

Svjedoci smo sve veće moralne propasti našeg društva. Pobačaj, protubožji savezi i izvitoperene norme, mito, korupcija, politička izdaja, bahatost, lopovluk, a prije svega licemjerje onih koji odlučuju o svemu a deklariraju se kršćanima i narod koji sve to šutke promatra i šuteći odobrava… slika su Hrvatske i svijeta danas. Mnogi se pitaju zašto Bog ne intervenira. Kada bismo manje pratili medije a više proučavali Sveto pismo znali bi i odgovore na naša pitanja.

“Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša. Jer ruke su vaše u krvi ogrezle, a vaši prsti u zločinima. Usne vam izgovaraju laž, a jezik podlost mrmlja. Nitko s pravom tužbu ne podiže, niti koga sude po istini. U ništavilo se uzdaju, laž kazuju, začinju zloću, a rađaju bezakonje. Legu jaja gujina, tkaju mrežu paukovu; pojede li tko njihovo jaje, umire, razbije li ga, iz njega ljutica izlazi. Njihovim tkanjem nemoguće se odjenuti, ne možeš se pokriti njihovom rukotvorinom. Rukotvorine su njihove djela zločinačka, rukama svojim čine nasilje. Noge njihove u zlo hitaju i brze su da krv nevinu proliju. Misli su im misli zločinačke, pustoš i propast na njinim su putima. Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice. Iskrivili su svoje putove, tko njima kreće, mira ne poznaje.” (Izaija 59, 1-8)

Izaija 59 prikazuje cijelu jednu kulturu u kolapsu. Ono što je ovdje zabilježeno dogodilo se oko 120 godina prije Judina razaranja od strane Nabukodonozorove vojske 605. godine prije Krista. Prije nego što je osvojena Juda se još uvijek držala zajedno kao nacija, pa ovo poglavlje pruža uvid u ono što je sebično vodstvo proizvodilo na svakodnevnoj osnovi.

U prvih osam stihova Izaija navodi Judine nemoralne aktivnosti. Ovaj odlomak nalikuje kao Božji izvještaj kroz Izaiju o tome kako On vidi kolektivni kulturni kaos nastao kao grešnost svakog građanina koja je doprinijela zlu svima koji su živjeli u Judi u to vrijeme. Izgovara se kao da je Bog javni tužitelj koji zastupa svoj slučaj pred sudom. Nakon čitanja takvog optužujućeg izvješća, možemo se samo zapitati je li išta više od puke šačice građana zapravo poslušno Bogu! Isto tako, možemo pouzdano prosuditi iz vijesti koje svakodnevno čujemo u medijima da se kvaliteta života u zapadnom svijetu, dakle i kod nas, približava istom stanju.

Obratite pozornost na prva tri stiha: Gospodinova ruka nije prekratka da bi spasila, niti je njegovo uho pretvrdo da bi čulo; prije toga, krivice su naše koje podižu prepreku između nas i našeg Boga; to su naši grijesi koji mu zastiru lice, tako da On ne čuje. Ruke su nam umrljane krvlju, a prsti zločinima; naše usne govore laži i naši jezici izgovaraju nepravdu.

Ljudi doista pate od kaotične nemoralnosti koja ih okružuje, a neki doista pozivaju Boga da sve dovede do milosrdnog kraja. Molili su se i postili u toj situaciji, ali Bog nije reagirao. Nije dao odgovore. Nije učinio nikakve promjene. Nije podigao pravedne i poslušne pastire kako bi osigurao dobro vodstvo i uspostavio mir. Doista, činilo se da ih On čak nije ni čuo! Ili, ako je čuo, činilo se da nema dovoljno vremena ni snage da učini bilo što kako bi okončao agoniju ovakvog života. Zašto?

Stihovi 2-3 sadrže odgovor: Iznenađenje, iznenađenje – ljudi koji se pozivaju na Boga da okonča krizu u njihovim zajednicama bili su krivi što su počinili iste grijehe koji su bili odgovorni za intenziviranje krize.

Unatoč što su vapili Bogu, oni se nisu pokajali za svoje grijehe! U međuvremenu, Bog čeka početak istinski iskrene i bitne promjene kod ljudi koji se mole Bogu. Bog želi da počnu slušati Njegovu Riječ i povrate pravdu u sva svoja djela.

Možemo to primijeniti na sve lošije stanje u zapadnom kršćanskom svijetu, dakle i kod nas. Mnogi ljudi u našem narodu i dalje iskreno i ispravno razumijevaju Boga i Njegove ciljeve za čovječanstvo. U određenoj mjeri shvaćaju gdje nas sadašnji nemoral može odvesti. Budući se boje onoga što dolazi i trpe određeni stupanj bijede zbog duhovnog propadanja nacije, vjerojatno se mole za te stvari. (prilagođen tekst autora Johna W. Ritenbaugha)

Ivica Ursić, https://web.facebook.com/uvijek.nedjeljom?_rdc=1&_rdr

Povezani članci

Blagoslov reljefa u Runovićima

HF

Nadanje u beznađu

HF

Jezuit Ruđer Bošković i mason Voltaire

hrvatski-fokus

Blaženi Alojzije Stepinac

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...