Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Demagoško povećanje mirovina

Povišice mirovina su uvijek dobro došle, ali se s time ne bi smjelo vrijeđati dostojanstvo čovjeka

 

Vladajući su se naveliko raspričali o svojoj velikodušnosti i povećanju mirovina od 2,56 posto. Bolje išta nego ništa. To je puno više nego proljetos, ali nije dovoljno misle mnogi. Tko ima veću mirovinu, više će dobiti, a najviše oni sa saborskim mirovinama. Što je, tu je. Oni s najmanjim mirovinama, ispod granice siromaštva, trebali bi i morali od države dobiti određene dodatke, tako da bar malo podignu svoj životni standard. Na sindikatima umirovljenika je da osmisle, dogovore i realiziraju prema dogovoru s državom, bilo kakvu pomoć najugroženijim skupinama umirovljenika. Sindikati zato i za to tu i jesu, što nije baš vidljivo, pokazano i dokazano. Sindikalni vođe, na svim razinama se bore i nastoje biti uvijek što bliže vlasti i u vlasti po mogućnosti. Nije to loše samo po sebi, već zbog toga što ta borba i nastojanje ima osobni karakter i učinak. Mnogi lideri u sindikatu, najprije osiguraju sebe, a onda malo, po malo i donekle, one koje zastupaju i koji su ih birali, na izborima. Tako je bilo, tako je sada i tako će biti. Još su ovi umirovljenički sindikati relativno dobri i djelotvorni, u usporedbi s drugim sindikatima.

Pohvalna je njihova ustrajna borba za redefiniranje i ustrojstvo obiteljskih mirovina. Nije to nikakva ingeniozna, inovativna i kreativna inicijativa domaćih sindikalnih mozgova. U Europi i svijetu taj model odavno postoji. Treba ga samo dobro proučiti i prilagoditi našim uvjetima, prilikama i mogućnostima. Do sada si se morao odreći svoje mirovine u cijelosti, da bi dobio 70 posto od mirovine preminulog supružnika (partnera?). To su uglavnom uzimali oni kojima se to isplatilo, odnosno oni koji su time povećali svoje mirovine. Pomalo je nehumano odreći se svoje mirovine, pogotovo ako iza toga stoji 40 i više godina rada. Model po kojem zadržiš svoju mirovinu i dobiješ određeni postotak mirovine preminulog, je puno bolji i pošteniji. Koliki će taj postotak biti ovisi o puno činitelja i dobroj volji vlasti. Obično je to 50 posto mirovine preminulog. Opet će dobiti najviše oni koji imaju veću svoju mirovinu i gdje je mirovina preminulog veća. To je afina jednadžba u kojoj su konstanta i varijabla (stalni i razmjerni dio). Ta varijabla je ovisna o visini mirovine koju dobivaš uz određeni odobreni (ozakonjeni) postotak. Opet će biti prigovora. Opet će oni gdje oboje imaju ili su imali male mirovine biti nezadovoljni. Tu bi opet sindikati trebali izboriti određene dodatke od države, za one koji su, sa svojim mirovinama, na granici siromaštva ili ispod te granice.

Ovdje se javlja još jedan problem. Pitanje je hoće li se te obiteljske mirovine obračunavati od dana stupanja na snagu novog zakona o obiteljskim mirovinama ili će se to obračunavati retrogradno. Tu bi mogla nastati svojevrsna diskrepancija i dogoditi se velika nepravda. Bilo bi najbolje sve obiteljske mirovine obračunati po tom novom modelu. Umirovljenici svakim danom odlaze nepovratno, bilo neminovnim prirodnim putem, zbog raznih i različitih bolesti, uzrokovanim lošim životnim uvjetima (prehrana, liječenje…), koronom, nebrigom društva i države.

Na sindikatima i sindikalnim vođama, na svim razinama, je da sve u vezi obiteljskih mirovina dobro prouče, odaberu najbolji model u danim uvjetima, osiguraju i provedu u djelo. Kako smo imali prilike vidjeti ruke sindikalista u Saboru su često odlučujuće. To je određeni dogovor i sporazum. Kad su već to ispregovarali i međusobno trgovali, bilo bi fer da od toga najviše koristi ima baza sindikalnih pregovarača. Ne govorim to ja iz trbuha, niti napamet, po principu “što se babi htjelo….”, već iz dobrog sindikalnog iskustva. Dobro mi je poznato kako funkcioniraju neki sindikati u samom vrhu, kako su sindikalni lideri neprikosnoveni gazde u svemu, kako se tamo organiziraju ručkovi, seminari, putovanja, izleti, druženja…, što ne košta malo.

Jako, jako davno, pred nekih  tridesetak godina, naprasno sam otišla s jedne sindikalne večere u hotelu, kad sam izračunala da boce butelje (vina) postavljene po stolovima (iz rodnog kraja jednog od sindikalnih lidera), koštaju tri puta više od pomoći koju je prije nekoliko dana tražila vremešna učiteljica u mirovini, kako bi si mogla kupiti drva za nadolazeću zimu. Učiteljici je zahtjev bio odbijen. Nije bila jedina. Sumnjam da se i danas išta u tom smislu promijenilo, pogotovo tamo gdje su na čelu sindikata isti ljudi godinama. Vrijeme je za promjene, u svemu, pa i ponašanju prema umirovljenicima.

Povišice mirovina su uvijek dobro došle, ali se s time ne bi smjelo vrijeđati dostojanstvo čovjeka. Kako bilo da bilo, ovo jesenje povećanje je puno bolje od onog proljetnoga. Moglo je biti još i bolje. Stalno se hvale stalnim dobrim rastom BDP-a, što je za svaku pohvalu. Zar u tom rastu nema mjesta i za naše mirovine? Pravilnom raspodjelom prihoda bi svi mogli biti zadovoljniji. Država bi trebala znati prioritete. Vjerujemo da će aktualni ministar financija, nakon ljetovanja na skupocjenoj jahti, biti odmoran i oran i za rješavanje, odnosno usklađivanje, redefiniranje i povišicu mirovina. Ne bi smjelo biti upitno: graditi kapelicu u Betlehemu ili obnavljati kuće na Banovini i potresom porušene stanove u Zagrebu. Nemam ništa protiv gradnje kapelica i crkava. Kad bi sve bilo u  svoje vrijeme i prema prioritetima, to tad ne bi izazivalo nezadovoljstvo, podozrenje, propitivanje, nepovjerenje, sumnje…, pogotovo kad su obrazloženja s vrha vlasti za tu kapelicu, više nego smiješna, prozirna, laička, neprimjerena, ispod nivoa onoga tko ih daje, s pozicije svoje trenutne funkcije. Ta kapelica ne bi smjela biti ničiji spomenik, pogotovo ne nekoga koji u kapelicu zalazi i odlazi od kada je u HDZ-u, od kada je  na vlasti i pri vlasti. Neki od tih se dan danas ne znaju prekrižiti, ali su veći katolici od samog Pape. Kakve to veze ima s mirovinama, pitat će se poneki čitatelj ovog napisa. Ima veze i to  vrlo velike veze, po mnogo osnova. Razmislite samo malo i pokušajte uroniti u bit toga.

Ankica Benček

Povezani članci

Tko ruši Tomislava Tolušića?

HF

Tuđman ga nije htio poslušati

HF

Tko još podržava zločinca Titu

HF

Vijeće umoljenih

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...