Ovdašnji Hrvati osjećaju se sve nezaštićeniji
U Osijeku obilježena tužna trideseta obljetnica progona Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata. Komu i o čemu poslije 30 godina govori desetak izlagača na „simpoziju“ o tragediji (najviše srijemskih) Hrvata?! U pitanju je čista farsa samo zbog promocije nekoliko profesionalnih „zaštitnika“ Hrvata u Srbiji koji ovako pravdaju trošenje ogromnog novca od poreskih obveznika iz Republike Hrvatske i Republike Srbije, a da se upravo njihovim „napornim, HRabrim i ustrajnim zalaganjem“ ovdašnji Hrvati osjećaju sve nezaštićeniji!
„Hrvatska riječ“, br. 960., od 10. rujna 2021. godine, u članku pod naslovom Trideset godina prešućivanja piše: Zvonko Milas: Ovakvi simpoziji su dobrodošli kako bi se široj javnosti predstavio položaj Hrvata izvan domovine, u ovom slučaju u Republici Srbiji.
I široj javnosti u cijelom svijetu je sada sve jasno oko položaja Hrvata u Srbiji!
Mato Lukić: Osiječko-baranjska županija na sve načine nastoji pomoći Hrvatima u Vojvodini, kojih je nažalost sve manje.
Osječani svu pomoć šalju samo Subotici, a poslije još jednog ovakvog simpozija za 30 godina Hrvata u Srbiji zaista ne će biti!
Tomislav Žigmanov: Prostora za političku borbu za prava hrvatske manjine u Srbiji svakako bi bilo više kad bi Hrvati imali predstavnika u zakonodavnom sustavu Srbije.
Ovo je najveća farsa u ovoj farsi jer su ovdašnji Hrvati izgubili i ono što su imali upravo zahvaljujući ovom manipulantu, koji je uzurpirao sva najznačajna mjesta kada su u pitanju ovdašnji Hrvati i uspio ih posvađati međusobno i sa svima drugima!
Ivana Andrić Penava: Dok je tamo ijedan Hrvat borit ćemo se za njih!
Borba je izgleda recipročna; sve manje Hrvata bori se za sve više Ivana!
Hermina Goricke Lukić je samo pozdravila sudionike „simpozija“ i tako procentualno znatno uvečala njihov broj! Mirko Turšić je govorio o mogućnosti promicanja i čuvanja baštine hrvatske nacionalne zajednice u Petrovaradinu dok u rodnu kuću bana Jelačića u Petrovaradinu, koja je tako pompezno (Radman, Vučić, Vojnić, Žigmanov) „vraćena Hrvatima“, još uvijek mogu ući samo Tomislav Žigmanov i njegova supruga Ružica!!! Za sve druge Hrvate i hrvatske udruge rodna kuća bana Jelačića je zatvorana (a ključ ima Mirko)! Vrjedniji dio simpozija (od kojeg Hrvati ni danas ipak nemaju ništa) je prikaz filma „Nepodobni građani“ koji su odavno snimili Željko Stanetić i Jelena Dukarić iz Vojvođanskog građanskog centra iz Novog Sada, ali su ih upravo Žigmanov i njegovi poltroni sputali u daljem radu! Prije svega im nisu dali medijsku podršku, ali i niti jedan dinar kao materijalnu pomoć! „Dosje – zločini nad Hrvatima u Vojvodini“ autorice Jovane Kolarić iz Fonda za humanitarno pravo iz Beograda je doživio istu sudbinu i sramotno je da se Žigmanov i njegovi poltroni uopće kite tuđim perjem, posebno poslije toliko godina prešućivanja! Rad zavičajne udruge iz Kukujevaca, koji su predstavile Tatjana Rigo i Jelena Dodik, je kulturni dio ovog „simpozija“ i svakako je za pohvalu, kao i predstavljanje knjiga Marka Kljajića, koji jedini sve vrijeme nije prešućivao stradanje srijemskih Hrvata!
No, na kraju opet: Komu je ovih dvanaest osoba navedenih u članku „Hrvatske riječi“ govorilo o 30 godina prešućivanja tragedije (najviše srijemskih) Hrvata ako je u sali bilo ukupno petnaestak nazočnih?!
To je zapravo perfidno prešućivanje, odnosno čista farsa oko brige za stradanje (najviše srijemskih) Hrvata u Vojvodini!!! Zašto se slični simpoziji unazad 30 godina nisu organizirali, primjerice, u Beogradu, Novom Sadu, Rumi ili Sremskoj Mitrovici i to kao otvoreni za puk i u salama s mogućnošću posjete velikog broja zainteresiranih?! Odgovor je jasan: Samo zato što je jedino važan novac (ne publicitet), koji za ovakve „simpozije“, „znanstvene kolokvije“, „okrugle stolove“ i sl. dobijaju njihovi organizatori i učesnici, što s dobrobiti hrvatskog naroda u Srbiji nema baš nikakve veze!
