Hrvatski Fokus
Znanost

Svjetski tjedan svjesnosti o antimikrobnim sredstvima

Velike farmaceutske tvrtke nisu se pročule u vrijeme COVID-19 kao uzorni građani svijeta

 

Diljem svijeta i ove godine će se od 18. do 24. studenoga virtualnim putem obilježiti Svjetski tjedan svjesnosti o antimikrobnim sredstvima, dok će se 18. studenoga u Europi obilježiti Europski dan svjesnosti o antibioticima. Ovogodišnja tema obilježavanja Europskog dana svjesnosti o antibioticima koji se održava u koordinaciji Europskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti (ECDC) glasi: „U vremenu COVID-19 ne zaboravite na otpornost mikroorganizama na antimikrobne tvari. Ostanimo ujedinjeni kako bismo sačuvali antimikrobne lijekove.“ Otpornost mikroorganizama na antimikrobna sredstva u kontinuiranom je porastu, a sada se zbog pandemije COVID-19 svijet suočava s još većom opasnošću od samog koronavirusa SARS-CoV-2, uzročnika bolesti COVID-19.

Alan MacLeod, PhD, u travnju ove godine objavio je poučan i zanimljiv tekst o rastućem problemu antimikrobne rezistencije pod naslovom:    

„Dolazi pandemija otpornosti na antibiotike zbog koje bi COVID mogao izgledati poput gripe.“ Dok globalni jug pretjerano propisuje antibiotike, na zapadu su životinje na farmama pune antibiotika, a farmeri ih čak daju zdravim životinjama kako bi se mogle držati u što većem broju sve većih stada.

„Velike farmaceutske tvrtke nisu se pročule u vrijeme COVID-19 kao uzorni građani svijeta. Pfizer je optužen za maltretiranje južnoameričkih vlada nakon što je zahtijevao da postave vojne baze kao kolateral u zamjenu za cjepiva. U međuvremenu, Bill Gates je uvjerio Sveučilište Oxford da potpiše ekskluzivni ugovor s AstraZenecom za svoju novu ponudu, umjesto da dopusti da je svi slobodno kopiraju. Britansko-švedska multinacionalna tvrtka brzo je objavila da će nedostajati 50 milijuna cjepiva u njezinoj prvoj isporuci za Europsku uniju.“ No, što ako postoji prijeteća zdravstvena kriza zbog koje bi COVID, u usporredbi mogao izgledati gotovo beznačajno manjim?

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) već neko vrijeme upozorava 

upravo na takav slučaj, predviđajući da će otpornost na antimikrobne tvari svake godine do 2050. ubiti do 10 milijuna ljudi – gotovo četiri puta više nego što je koronavirus ‘ubio’ u posljednjih 12 mjeseci.

“Otpornost na antibiotike jedna je od najvećih prijetnji globalnom zdravlju, sigurnosti hrane i razvoju danas,” pišu oni, ističući da bi bez učinkovitih antibiotika sve vrste stanja – uključujući upalu pluća, tuberkulozu, gonoreju i salmonelozu – mogle postati daleko smrtonosnije. 

Farmaceutske kompanije pogoršavaju ovu situaciju potičući prekomjernu upotrebu naših dragocjenih zaliha antibiotika, osobito na globalnom jugu, a također odbijajući uložiti dovoljno financijskih sredstava u stvaranje novih.

Globalna prekomjerna upotreba

Što se više antibiotika koristi, to bakterije postaju otpornije na njih, što znači da čovječanstvo mora čuvati svoje rezerve i usporiti adaptivnu evoluciju patogena koristeći ih samo kada je to potrebno. Između 2000. i 2015. potrošnja antibiotika smanjena je za 4 posto u bogatim zemljama, ali je porasla za 77 posto u zemljama u razvoju, a njihova prekomjerna upotreba postajala je sve veća diljem svijeta. Loša provedba medicinskih zakona u tim zemljama navodi proizvođače da „usvoje neetičke marketinške pristupe i razviju kreativne načine poticanja propisivanja među pružateljima zdravstvenih usluga“, prema riječima dr. Giorgie Sulis, liječnice za infektivne (zarazne) bolesti i epidemiologinje na Sveučilištu McGill u Quebecu (Kanada).

Kao što je dr. Giorgia Sulis objasnila za MintPress: „Indija je možda najbolji primjer u tom pogledu, zbog svog velikog farmaceutskog tržišta i prevladavajuće uloge privatnog sektora u pružanju zdravstvene skrbi. Privatni sektor koji je vrlo fragmentiran i uglavnom nereguliran, gdje značajan dio pružatelja usluga nema bilo kakvu formalnu medicinsku obuku, iznimno je ranjiv na [ove vrste] loših poslovnih strategija.”

Svake godine superbakterije uzrokuju smrt oko 58.000 beba unutar zemlje. Iako Indija ima nacionalni zdravstveni sustav, kronično je nedovoljno osoblja i opreme, zbog čega se većina stanovništva mora oslanjati na jednog od milijuna neformalnih pružatelja usluga – zdravstvenih radnika koji nemaju službene kvalifikacije. Neformalni pružatelji usluga znatno su brojniji od obučenih stručnjaka.

“Postoji vrlo nasumično integrirana vrsta medicine, koja se prakticira u cijeloj Indiji. Imamo profesionaliziran moderni zdravstveni sustav s propisima. Ali to je sustav koji je ograničen u svojoj veličini i opsegu,“ objasnio je dr. Meenakshi Gautham s Londonske škole higijene i tropske medicine, stručnjak za uporabu antibiotika u južnoj Aziji. “Neformalni pružatelji usluga ili parazdravstveni radnici su oni koji nastavljaju zadovoljavati zdravstvene potrebe milijuna ljudi koji nemaju pristup formalnom zdravstvenom sustavu.”

Ovi neformalni dobavljači zlatni su rudnik profita za velike farmaceutske kompanije. Provedena studija iz 2019. od strane Ureda za istraživačko novinarstvo otkrila je da im niz farmaceutskih tvrtki daje novčane poticaje, poklon kartice, medicinsku opremu, plaća odmor, televizore, daje besplatne uzorke i popuste na masovnu kupnju – od kojih su svi bili namijenjeni povećanju upotrebe antibiotika, čime se riskira pretjerano izdavanje lijeka. Neki prodavači su tajnim novinarima priznali da su znali da se lijekovi zloupotrebljavaju, ali da su bili motivirani isključivo zaradom. Također su otkrili da će promovirati lijekove neformalnih dobavljača na temelju njihove profitabilnosti, a ne učinkovitosti.

Ovi neformalni radnici obično su opisivani s podsmijehom kao „nadriliječnici” koji bezumno davaju tretmane. Dok je studija dr. Gauthama otkrila da oni često imaju velike rupe u svom medicinskom razumijevanju, on ih je ipak branio kao vitalni dio zdravstvenog sustava u kojem je posjet kvalificiranom liječniku izvan financijskih mogućnosti milijuna ljudi. “Mogli biste pretpostaviti da su nepismeni i da su nadriliječnici i da ne znaju što rade, ali to nije istina. Otkrili smo da je oko 30 posto njih možda čak i diplomanata ili su postdiplomci”, rekao je, dodajući da je većina radila kao liječnički asistenti i da su i dalje pod mentorstvom.

Neformalni liječnici obično su cijenjeni i važni članovi svojih zajednica i, kada su u nedoumici, često se savjetuju s kvalificiranim liječnicima o najboljem postupku. Studija dr. Gauthama također je otkrila da nisu propisivali nikakve „rezervne“ antibiotike – moćne lijekove koji se smatraju posljednjim sredstvom ‘obrane’ i stoga se koriste u bolnicama što je rjeđe moguće.

Nažalost, neformalni liječnici rutinski propisuju manje od ‘pune’ terapije antibiotika, unatoč činjenici da je upravo to veliki pokretač rezistencije. No, to se ne radi iz neznanja, već zbog toga što je Indija toliko neravnopravno društvo da si siromašni pacijenti jednostavno ne mogu priuštiti ‘duge’ terapije antibiotikom. “Paketi se prilagođavaju na temelju platežne sposobnosti pacijenata. Ako si pacijent ne može priuštiti cijelu terapiju, tada će dobiti antibiotik za dva ili tri dana – ili čak i manje,” primijetio je dr. Gautham. Učinak toga je da bakterijske infekcije postaju jače i otpornije na liječenje antibioticima. A bakterije ne poštuju granice. Posljedično, ekstremna nejednakost u većem dijelu globalnog juga izravna je prijetnja ljudskom opstanku drugdje.

Stoga bi svaki pristup ‘odozgo prema dolje’ s jednostavnom zabranom neformalnim liječnicima da ‘dijele’ antibiotike zasigurno prouzročio više štete nego koristi, s obzirom na golem nedostatak kvalificiranih liječnika.

Nadalje, studija dr. Sulis pokazala je da kvalificirani liječnici zapravo češće propisuju antibiotike nego takozvani „nadriliječnici.“ To bi moglo biti zato što licencirani profesionalci podliježu potpuno istim poticajima i financijskim nagradama kao i njihovi nelicencirani kolege – a takav sustav također prevladava u Sjedinjenim Državama.

U 2019. ProPublica je otkrila/pronašla više od 700 američkih liječnika koji su primili više od milijun dolara svaki od proizvođača lijekova i medicinskih uređaja. To je uobičajeno za Američke liječnike da primaju financijske i druge nagrade za propisivanje određenih lijekova, to je sustav koji potkopava svoju neutralnost. Širom svijeta, velike farmaceutske kompanije vinom i jelima časte medicinske stručnjake u skupim odmaralištima, tvrdeći da su ti događaji edukativne konferencije. Ali nije uvijek lako razlikovati granicu između informativnih događaja i plaćenih godišnjih odmora.

Povećavanje velikog problema

Drugi način na koji divovske farmaceutske korporacije pomažu širenju antimikrobne rezistencije je njihovo odbijanje da ulože potrebna sredstva za popunu zaliha novih antibiotika. Ulaganja u to područje brzo su se smanjivala.  „Veliki je problem što nemamo novih antibiotika u pripremi za koje bismo mogli očekivati ​​da ćemo ih vidjeti u bliskoj budućnosti… Tako da stvarno moramo zaštititi one koje imamo,“ rekao je dr. Gautham za MintPress.

I dok globalni jug propisuje previše antibiotika, na zapadu su životinje na farmama pune antibiotika, a farmeri ih čak daju zdravim životinjama kako bi se mogle držati u što većem broju sve većih stada. Svjetska zdravstvena organizacija / SZO napominje da u mnogim zemljama 80 posto uporabe medicinski važnih antibiotika se odnosi na uzgoj farmskih životinja i snažno preporučuje veliko smanjenje te prakse.

Antibiotici koji se koriste na farmama izlijevaju se u okoliš kroz otjecanje i otpad, stvarajući tako otpornost na lijekove i ugrožavajući zdravlje ljudi. Nažalost, profitni korporativni poljoprivredni sektor slabo vodi računa o posljedicama. Kao što je u jednom tekstu objavljenom u časopisu British Journal of General Practice navedeno: „Kod životinja i riba antibiotici se koriste kao zamjena za dobru higijenu s malo razumijevanja kako to može utjecati na otpornost na antimikrobne tvari kod ljudi. Kao društvo moramo hitno preispitati kako koristimo antimikrobne lijekove kako bismo sačuvali ovaj vrijedan resurs za buduće generacije.”

Prekomjerna eksploatacija životinja također dovodi do izbijanja opasnih zoonotskih bolesti (od životinja na ljude). U konačnici, problem prevelikog propisivanja antibiotika je strukturalne prirode i slabo mu se nazire kraj. Kao što je dr. Sulis rekla za MintPress: „Industrija uopće nije zainteresirana za podizanje svijesti o važnosti pametnog / mudrog korištenja antibiotika i mogućim implikacijama neodgovarajuće uporabe, uključujući prekomjerno propisivanje,“ iako je napomenula da je bilo teško točno odmjeriti omjer krivnje koju su zaslužili kao i odvojiti njihovu ulogu od drugih ključnih pokretača krize.

Ovdje se nema što vidjeti, samo prijeteća katastrofa

Negativni učinci ovog scenarija koji se naziru su duboki. Od usvajanja penicilina 1940-ih godina, procjenjuje se da je široka primjena antibiotika produljila prosječni životni vijek za 20 godina. Dr. Gautham je primijetio da „kako se prekomjerna upotreba antibiotika stalno povećava, tada će svi ti antibiotici koje danas imamo polako postati neučinkoviti čak i protiv najčešćih infekcija.“

Tako će uvjeti (iz) prošlosti postati bolesti budućnosti. Liječenje karcinoma kao što je kemoterapija, carski rezovi i druge uobičajene kirurške operacije bit će u velikoj opasnosti, jer zahtijevaju antibiotike kako bi se spriječile bilo kakve post-kirurške i oportunističke infekcije. Troškovi zdravstvene zaštite će porasti jer će stanja koja su se mogla liječiti za nekoliko dana trajati tjednima, a neki se slučajevi možda neće moći oporaviti. 

Kao što je dr. Sulis upozorila: „Posljedice u konačnici utječu na sve na planetu. Već se suočavamo s dramatičnim porastom incidencije infekcija otpornih na više lijekova kao i one infekcije s ekstremnom rezistencijom na lijekove, ali ponestaje nam učinkovitih terapijskih mogućnosti. Ovaj scenarij će se zasigurno pogoršati tijekom sljedećih nekoliko godina i, u nedostatku protumjera, imat će utjecaj na zdravstvo u cjelini, a da ne spominjemo ekonomske gubitke.”

O tako dubokom i ozbiljnom problemu, koji prijeti samim temeljima suvremene medicine, mediji jedva posvećuju pažnju. Doista, tisak je toliko nezainteresiran za farmaceutsko profiterstvo koje ubrzava superbakterije da ga je grupa za medijsku pismenost „Project Censored“ odabrala kao jednu od svojih 25 najcenzuriranih priča 2019.-2020. Jedino značajno korporativno izvješćivanje o neetičkoj prodaji antibiotika, pokazalo je njihovo istraživanje, bila je jedna istraga The New York Timesa iz 2016. godine.

Za razliku od COVID-a, još uvijek ima vremena da se spriječi masovna patnja. Ipak, čini se da se ovaj sistemski problem pogoršava, a ne poboljšava, kako se problemu približavamo. Ako je prošla godina čovječanstvo ičemu naučila, to je da mikroorganizmi ne poštuju granice, a pojačano globalno planiranje i suradnja su od vitalnog značaja za suočavanje s najhitnijim problemima planeta. Nažalost, čini se da mjesečarimo u još jednu katastrofu koju je moguće spriječiti. A malo tko o tome i govori.

Izvor:

  1. Alan MacLeod: „The Coming Antibiotic-Resistance Pandemic that Could Make COVID Look Like the Flu“; Mint Press News, 6. 4. 2021.; www.mintpressnews.com
  2. Meenakshi Gautham et al.: „What are the challenges for antibiotic stewardship at the community level? An analysis of the drivers of antibiotic provision by informal healthcare providers in rural India“, Soc Sci Med. 2021 Apr.; 275:113813, https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov./33721743/

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Povezani članci

Poljoprivrednici u Francuskoj i Hrvatskoj uzvraćaju udarac

hrvatski-fokus

Transferi znanstvenih ideja

HF

Tovilišta u moru

HF

Kolaps pčelinjih zajednica

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...