Hrvatski Fokus
Kultura

Sretne kuće kojih nema Rine Efendića

Izložba je otvorena u srijedu, 17. studenoga 2021. u splitskoj galeriji Studio-21

 

Od kraja sedamdesetih godina do danas Efendićevo djelovanje obilježava fascinacija čistom fotografijom, oslobođene od iluzornih postprodukcijskih intervencija i grandioznih motiva. I dalje je ostao, kako ga je jednom prilikom u „Zagubljenim portretima“ (2006.) svrstao Željko Jerman – alternativa alternative. „Vječiti šetač“ i „fotograf tišine“ bježi od bilo kakvih konotacija te vremenske i narativne povezanost, ali ipak ostaje vjeran glavnom motivu svojih fotografija – praznom prostoru. Neizvjesnost, traganje i trenutak glavna su obilježja njegovog stvaralaštva, neovisno o vrsti fotografije kojom se služi.

Fotografije s kojima se predstavlja na izložbi „Sretne kuće kojih nema“ nikako ne možemo svrstati u klasične serije. Flaneuristički niz fotografija snimljen u Splitu, ne ocrtava njegove poznate vizure, već predstavlja mjesta bez konotacija otvarajući nove mogućnosti tumačenja. Kako Efendić kaže „Fotografija je specifičan, meni posebno drag medij. Fotografija, od svih mogućih mjesta, od svih mogućih trenutaka, bira upravo taj jedan trenutak i to jedno mjesto. Bijeg od datiranja i toponimike omogućuje njegovim fotografijama bezvremenost i mnoštvo subjektivnih narativa. Prikazi praznih prostora, ne sugerirani od strane njihovog fotografa, slažu vlastite priče ovisno o njihovom promatraču.“

Izložbu „Sretne kuće kojih nema“ možemo podijeliti u dvije medijske i tematske cjeline. Prvu skupnu čini niz polaroidnih fotografija nastalih od osamdesetih godina do početka dvije tisućite godine, a upravo su one prepoznatljiv dio Efendićevog opusa. Njihova autonomnost i kvantitativna ograničenost suprotstavljaju se hiperprodukciji fotografija nastalih suvremenom aparaturom i distribucijom putem društveno-medijskih platformi. Niz polaroida nastao u različitim vremenskim periodima dokumentira mjesta i motive grada protkane u iscrpnom istraživanju samoga medija. Polaroid autoru omogućava upravo ono što ga i najviše inspirira u samom procesu fotografiranja – potragu, neizvjesnost i iznenađenje. Priroda polaroida dopušta instantno bilježenje motiva, bez prethodnih priprema i ponovnih pokušaja. Zaokruženost ovog formata odmiče polaroid o puke fotografije na papiru, a unutar svog kemijskog procesa ona naglašava samu materijalnost objekta.

Drugi dio izložbe odnosi se na digitalne fotografije pod nazivom „Sretne kuće“ snimljene na predjelu Općine u širem centru Splita. Riječ je o dvije cjeline od kojih se svaka sastoji od  četiri fotografije koje se po formatu, ali i suptilnom narativnom obilježju suprotstavljaju gore opisanim polaroidima. Odnose se na dokumentaciju propalog projekta i poduzeća „Sretne kuće“ po kojem su i dobile ime. Riječ je o „privatno-gradskom“ projektu pokrenutom 2005. godine koji je na adresi Istarska 3 trebao realizirati kompleks s trgovačkim centrom i stambenim objektima. Prva skupna fotografija okvirno je datirana u 2017. godinu, a druga nastaje desetak dana neposredno prije same izložbe. Obje u svom nazivu nose ironiju na propali pokušaj koji je i danas tek prašnjav teren zarastao u šikaru i travu prepušten vremenu, vlasti i „sretnijim“ poslovnim pothvatima.

Vođen uvijek istom motivacijom, Rino bez pretjeranih očekivanja, kreće u šetnju kroz prazne predjele Splita prepuštajući se njegovim zabačenim mjestima i njihovim tišinama. Nenametljivim pristupom autor nastoji u promatraču probuditi malo mašte, ali i revolta jer ipak kako kaže svaka umjetnosti u sebi nosi određenu dozu subverzije s ciljem da barem promjeni pojedinca, ako već ne može mijenjati svijet, piše u katalogu kustosica izložbe Ana Bratić.

Rino Efendić rođen je 1961. U Sinju. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu. Od 1981. Do 1983. Studirao je kameru na Akademiji za film, kazalište i televiziju u Zagrebu. Od 1983. Do 1988. Studirao je povijest umjetnosti i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je u Dizajn studiju „BEPO Zenit“ u Sinju (1988.-1990.) i predavao u Školi likovnih umjetnosti u Splitu (1990.-1995.). Od 1999. Vodi Malu školu fotografije u OPUS-u i klubu Otok, Dubrovnik.

Izložba ostaje otvorena do 30. studenoga 2021.

Nives Matijević

Povezani članci

Dokumentaristički i objektivno foto istraživanje

HF

Umjetnost slikara Armena Vahramjana

HF

Časno ime jezika hrvatskoga

HF

Stemovac o kurikulu Hrvatskoga jezika

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...