Hrvatski Fokus
Kolumne

Toni, Pariz, Magistar, Pavle…

Suradnici Udbe u Bosni i Hercegovini

 

Pripremajući “Registar suradnika Udbe” (vidi: https://www.hrvkrizniput.com/registar-tajnih-sluzbi/), u arhivu Službe državne bezbjednosti RSUP-a SR BiH pronašli smo dosjee nekolicine interesantnih tajno-policijskih suradnika za hrvatsku javnost. Vladimir Đuro Degan, ugledni stručnjak za međunarodno pravo i član-suradnik HAZU-a, diplomirao je pravo u Sarajevu, nakon čega je dobio posao na tamošnjem Fakultetu političkih nauka. No zarana je, pod pseudonimom „Toni“, počeo raditi za sarajevski centar Udbe – 13. travnja 1970. „Toni“ se 1982. godine odlučio preseliti u Zagreb pa je 16. ožujka 1982. brisan s popisa suradnika sarajevske Udbe, da bi ga u Zagrebu preuzeo zagrebački centar Udbe, i to operativac III. odjela Mile Vasiljevski (koji će 1991. biti uhićen kao pripadnik skupine „Labrador“), koji ga je registrirao kao operativnu vezu pod istim, sarajevskim pseudonimom „Toni“. Degan je u Zagrebu nastavio surađivati po tzv. kontraobavještajnoj. liniji, u prvom redu protiv francuske i njemačke obavještajne službe. Najpoznatiji pojedinac prema kojem je „Toni“ bio usmjeren zvao se Predrag Matvejević.

Zlatko Dizdarević, poznati sarajevski novinar, inače potomak zloglasne bosansko-hercegovačke dinastije Dizdarević čija su trojica braće bili visoki dužnosnici Ozne, Udbe i SID-a, zavrbovan još 1978. te je dobio pseudonim “Pariz”. Naime, u to vrijeme bio je dopisnik sarajevskog “Oslobođenja” iz Francuske. Deregistriran je te 2. prosinca 1990. godine. Nakon raspada SFRJ bio je veleposlanik BiH u više država, među ostalim i u Hrvatskoj. „Pariz“ se također družio s Predragom Matvejevićem, štoviše njih dvojica su 1999. godine objavili knjigu „Gospodari rata i mira“ (vidi: Matvejević, Predrag/Stevanović, Vidosav/Dizdarević, Zlatko: „Gospodari rata i mira“ /2. dopunjeno izd./, „Feral Tribune”, Split – 2001.)

Najpoznatiji živući četnik, Vojislav Šešelj, desetak mjeseci 1979. godine bio je registrirani suradnik sarajevskog centra Udbe pod pseudonimom „Magistar“. U to je vrijeme radio kao asistent na “Fakultetu političkih nauka ‘Veljko Vlahović'” u Sarajevu, na odsjeku “Općenarodne obrane i zaštite” (ONO). Šešelj je, kako u sačuvanoj dokumentaciji piše, suradnju s Udbom prihvatio „na dobrovoljnoj osnovi“,

Beogradski televizijski urednik i novinar Milomir Marić nedavno je otkrio jednu zanimljivost – o bivšem zvorničko-tuzlanskom episkopu Vasiliju Kačavendi – da mu je Kačavenda prije dvadesetak godina ispričao kako ga je Udba zavrbovala još kao pravoslavnog bogoslova. Iz Kačavendina dosjea proizlazi da je zavrbovan, na temelju „kompromitirajućeg materijala“, i 1960. evidentiran kao suradnik pod pseudonimom “Pavle”, ali i da je suradnju raskinuo nakon šesnaest godina, 1976. Ali i, što je posebno zanimljivo, Kačevenda je Mariću priznao da je netko iz bosansko-hercegovačke Udbe početkom 90-ih „prodao Englezima“ njegov suradnički dosje, tako da je tijekom rata u Bosni i Hercegovini bio ucijenjen i primoran surađivati s britanskom tajnom službom.

Bože Vukušić, https://www.facebook.com/search/top?q=bo%C5%BEe%20vuku%C5%A1i%C4%87

Povezane objave

Kraj i krah multinacionalnih institucija

HF

Državne tajnice i izbor misica

HF

Potvrđen globalni sporazum između Merkel i Putina

hrvatski-fokus

Gubitak Britanije ne bi bio tako loš za Europu

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više