I u vremenu zloće…
Tko god se radu veseli
I čeka dozrele plode,
Taj sreću s drugima dijeli
I ćuti glase slobode.
Od rada nastaju žulji,
A kadgod i srce klone.
Al dani bivaju dulji
Pa zvona buđenja zvone.
Tako se čovjek i rad
U jedan sklopili sklad.
Tugovat nemaju kad.
Tko god da raditi može
I u vremenu zloće,
Pomozi Ti mu, Bože!
