Svi zviždači dosad gadno platili za svoje “zviždanje”
Zadnjih nekoliko dana sve medije puni afera sa službenim stanom visokog državnog dužnosnika gospodina Zvonimira Frka-Petešića, dodjeljivanjem stana, obnove stana od potresa, uz dodjelu podruma i garaže u blizini stana. Sinoć je na Prvom programu RTV-a u emisiji Romana Bolkovića, gospodin Frka-Petešić pokušavao detaljno objasniti sve sporne točke oko dobivanja i obnove stana u Jurišićevoj ulici, kao i svojeg prebivališta i boravišta. Po njemu sve je bilo po zakonima i pravilima. Po nekakvoj logici, ništa tu nema spornog, netransparentnog, značajnog, ni bitnog o čemu bi svekolika javnost trebala raspravljati i opterećivati se. Nameće se pitanje: Ako je to zaista tako, zašto i zbog čega se toliko o tome govori i piše, komentira i polemizira, na svim razinama?
Premijer Plenković u svom stilu o tome između ostalog kaže: Sve je to hajka i haringa. Hajka je uzbuna, uznemirenje, drama, nered, problem…, situacija u kojoj je bezglavo juri za nekim ili nečim, i bjesomučno ga se progoni. Haranga može biti više toga, ovisno o kontekstu i situaciji. Haranga je svečani govor koji se drži pred nekim skupom. Haranga je kad se izgovori mnogo riječi o neznatnoj (nebitnoj) stvari. Haranga je često huškači govor, podbadanje protiv koga, nasrtanje na nekoga…
Što bi to bila hajka i haranga u slučaju Frka-Petešić? To zavisi koga se ovdje proziva i goni, tko koga i zašto goni, komu treba uznemirenje, drama, nered, problem? Kad bi to bilo tako, to bi onda bila urota protiv vlasti, odnosno premijera, gdje je spomenuti državni dužnosnik kolateralna žrtva. Zar se u nas uvijek sve što se otkrije i prezentira u javnosti kao prekršaj, kršenje ustava, zakona i pravila mora i treba smatrati urotom protiv aktualne vlasti, odnosno premijera? Zar se na takve situacije ne može gledati kao na nešto, što bode u oči, što je prevršilo sve mjere, što je neprimjereno i na što bi normalan, pošten i istinoljubiv čovjek trebao ukazivati i govoriti.
Piramida ljudskih vrjednota i vrijednosti se već odavno, u nas, nakrivila, negdje i potpuno okrenula. Nije kriv onaj tko je zaista kriv, već onaj tko je to otkrio i u javnosti o tome progovorio. To se ne smije. Sjetite se samo svih naših zviždača. Kako su prošli? Svi su gadno platili za svoje zviždanje. Maja Đerek se nije obvezala na nikakve službene tajne na svom radnom mjestu u Državnim nekretninama. Kad više nije mogla trpjeti mobbing, direktno i indirektno miješanje državnih dužnosnika u njezin svakodnevni posao, s ciljem, pomaganja, njihovim prijateljima i znancima, progovorila je, o mnogo čemu, najviše o dodjeljivanju državnih stanova pojedincima u vlasti i vladi. Otvorila je Pandorinu kutiju, punu svakojakih kutija, punih nezakonitih radnji, muljanja i pogodovanja.
To se sada dogodilo i događa u jednoj državnoj instituciji. Uvjerena sam kako toga ima u mnogim državnim institucijama i tvrtkama, u svim područjima i dijelovima. Sve afere se metu pod tepih. O tomu se šuti. Ljudi se boje za vlastitu egzistenciju. Šute, rade i trpe. Dosadašnja praksa vrlo zorno i upečatljivo govori što će ti se dogoditi, ako progovoriš i sugerira ti da se ponašaš poput ona tri majmuna, ne govoriš, ne čuješ i ne vidiš. To je naša stvarnost. Ljudi šute, trpe i rade. U tom vrzinom kolu nestaje sloboda i svaka pomisao na nekakvu demokraciju. Svi naši zakoni, pravilnici i pravila su samo paravan, bez obzira koliko su potrebni i dobri. Nisu jednostavno profunkcionirali. Kad se na to tu i tamo ukaže, nalazi se uporište u ustavu i zakonu, gdje se poziva na pojedine članke tog zakona, koji se prilagode slučaju i situaciji, te se zaključi kako je sve bilo po zakonu.
Zakon je jedno, dok su moral i karakter nešto drugo. Koga još u nas zanima moral i karakter? Imamo predsjednika s karakterom, koji ukazuje na nepoštivanje ustava i zakona, na svoj, jedinstven, nestandardan, nediplomatski i ponekad brutalni način. Pokušavaju ga proglasiti, u najmanju ruku, nenormalnim i zazivaju njegov opoziv. Ako to rade prvom čovjeku u državi, kako to neće raditi običnom čovjeku, niže rangiranom službeniku, koji iznosi po vlast, neugodne činjenice.
Vrlo neugodna činjenica je kupovanje pegle i ukrasnih jastuka za stan jednog aktualnog ministra. Neugodna je činjenica pokazivanje i dokazivanje pokušaja utjecaja na službenika, da ne naplati, ono što mora naplatiti, da ne pečati lokale i stanove, koji se moraju zapečatiti.
Neugodna je činjenica da se prije početka bilo kakve obnove kuća i stanova u Zagrebu, visokom državnom službeniku u rekordnom roku obnovi stan. On uz put prigovara kako su njemu, odnosno njegovima, smetale skele na zgradi, dok se obnavljala fasada zgrade u kojoj je stan. Zaista, to je bila velika pogrješka i previd vladajućih. Trebali su stanare spornog stana zbrinuti u nekom hotelu visoke kategorije, dok zgrada u kojoj je stan, ne bude potpuno obnovljena. Nije ugodno i lagodno biti i živjeti u obnovljenom stanu, dok su ti pod prozorima skele. To se ne bi smjelo nikome događati, a kamoli ljudima zaslužnim za stvaranje i priznanje samostalne, neovisne, slobodne i demokratske države, u Parizu, za vrijeme Domovinskog rata.
Imajući sve to u vidu, kao i transparentnost dodjele i obnove spomenutog stana, aktualni premijer je nakon pomnog razmatranja zaključio kako je to sve hajka i haranga. On naime, zna tko to sve vodi, planira i programira. Cilj svega je rušenje vlade. Kaj god! Puno veće i ozbiljnije afere nisu srušile “njegovu” vladu. Međutim afera po afera, gdje jedna drugu sukcesivno stižu, mogle bi proizvesti neugodnu situaciju, posebice ako više ne vrijedi: “što je više kleveta i laži, vođa nam je miliji i draži”.
