Zakon prirode je društveno neupitan. Kolo sreće se okreće. Tko bi gori, taj je doli
Postavljanje ministra u resoru bivšeg ministra Darka Horvata, koji je završio u Remetincu, pokazuje i dokazuje, ono to svi odavno znamo, kako u najbrojnijoj državotvornoj političkoj stranci HDZ-u, nema uopće ili nema dovoljno mogućih stručnih i sposobnih ljudi koji bi došli na rukovodeće funkcije, bilo gdje, posebice u vladi. Ne ulazeći u sposobnost, obrazovanje i stručnost jučer predloženog kandidata za ministra gospodarstva, prostornog uređenja i državne imovine, Stjepana Čuraja, eksplicite pokazuje sav jad i bijedu vladajućih, koji nesuvislo obrazlažu svoj izbor, kao pružanje ruke i suradnju, drugim i drugačijim opcijama od HDZ-a. Istina, ne moraju svi ministri biti iz HDZ-a. Mogu to biti stručni i sposobni ljudi iz bilo koje stranke ili nestranački opredijeljeni. Ti i takvi bi trebali imati respektabilan životopis i zavidne uspjehe na bilo kojem polju rada, djelovanja i života, u čemu su se pokazali i dokazali. Ovaj resor, posebice u tijeku obnove od potresa zahtijeva čovjeka koji se može nositi, sa svim zadacima, obvezama, potrebama i zahtjevima u gospodarstvu, prostornom uređenju i državnoj imovini. Velik je to i sadržajan obujam poslova i zadataka, gdje bi primarni cilj trebao biti obnova Zagreba i Banovine. S tim se jako kasni, što je za svaku osudu. Prolongacija EU sredstava za obnovu samo pokazuje koliko su u tome omanuli, bivši ministar sa suradnicima.
Novi ministar je u debelom minusu što se obnove tiče. Ima na raspolaganju solidan proračun, što nikad nije bilo u pitanju. U pitanju su djelotvorni, stručni i izvedbeni, planovi i programi, odnosno strategija i taktika. Tu ne pomažu nikakvi papiri i administracija. Tu treba organizacija, na licu mjesta, prema potrebi. “Tu treba buldožer”, rekao je Mislav Bago na Novoj TV.
Znamo tko je buldožer u hrvatskoj politici. Iza njega je poveća gradnja i izgradnja, koja je Hrvatsku promijenila i međusobno premrežila autocestama, uz pripadajuću infrastrukturu. Osobno ga ne volim, jer je pun prepotencije, egomanije, narcisoidnost, nabusitosti…, ali zna, hoće i može, zbog čega zaslužuje poštovanje i povjerenje. Kad već u HDZ-u nema bazena u koji bi se zagrabilo i iz kojeg bi se izvukao novi ministar za, u ovom momentu najzahtjevniji resor, dobro bi bilo posegnuti za prokušanim, provjerenim, stručnim i vjerodostojnim kadrom, u smislu izvršenja zacrtanih poslova. Tu nikakvoj ideologiji nema mjesta. Pred svima bi trebao biti jednaki (isti) cilj: Obnoviti porušeno. Naravno, uz to ima puno drugih poslova u svim segmentima ovog ministarstva, te u suradnji s drugim ministarstvima, naročito u prostornom uređenju i državnoj imovini, posebice u Državnim nekretninama, gdje se dijeli kapom i šakom, po odabiru podobnih pojedinaca, na državnim funkcijama.
Možda su se u vladi (HDZ-u) rukovodili činjenicom da Čuraj ima najveći stan od svih državnih dužnosnika, te je tako zbrinut i njegovih 100 i nešto kvadrata u Zagrebu je opravdano. Za novog ministra, posebice, ako nije iz Zagreba, trebao bi se osigurati novi stan, ovisno o njegovim potrebama i željama, s peglom i ukrasnim jastucima.
Nije lako usuglasiti se i odabrati pravog čovjeka za ministra. Čitav niz parametara je tu u pitanju, od stručnosti, stranačke pripadnosti, do osobnosti i osobitost, te i do onoga što se od njega očekuje, osim podobnosti, poslušnosti i prilagodbe. Međutim, mnogi ljudi koji posjeduju stručnost, sposobnost, vještine, poštenje, istinoljubivost, vjerodostojnost…, žele slobodu odlučivanja i samostalnost u radu i djelovanju. To ne odgovara onima koji su u situaciji da odabiru državne dužnosnike, posebice ministre. Dovoljno je malo pobliže pogledati sadašnji sastav vlade. U što su se neki ministri pretvorili i što su postali. Papagaji koji ponavljaju premijerove riječi i rečenice, dodvoravaju mu se i okomljuju na sve one koji na neki način proturječe, posebice na novinare koji do informacija dolaze na netransparentan način. Kaj god! Novinari su istraživači. Istraživanja su znanstvena, konkretna, transparentna i argumentirana.
Dakle, teško je vladajućima naći zamjenu za ministra, koji je u Remetincu. Govori se o mogućoj rekonstrukciji vlade, pri čemu bi više ministara trebalo zamijeniti, novim snagama. Od kuda ih uzeti? Obično se uzimaju dosadašnji zamjenici ministra, tajnici u ministarstvu, visoki državni službenici… Što s gospodarstvenicima, koji imaju vrhunske rezultate? Zar ministar nužno mora biti političar, iz određene stranke, najviše naravno iz HDZ-a? Zar se i tu moraju uzimati u obzir razne kvote, regionalne i ostale? Na taj način se dobivaju ministri iz lovačkih, ribičkih, filatelističkih, folklornih i drugih društava, pojedine regije, ne rijetko s titulom doktora znanosti, nekog regionalnog sveučilišta.
U ovoj krizi sposobnih i stručnih kadrova u vladajućoj stranci, bilo bi možda dobro formirati vladu nacionalnog jedinstva (spasa) kao onomad u Domovinskom ratu. Time bi se puno toga napravilo i premostilo. U međuvremenu, bi se neke stranke oporavile, neke stabilizirale, neke omasovile, neke pročistile…, te bi na izbore izašle u punoj snazi i mjeri. Indikativno je da relativno malo građana izlazi na izbore. To je neka druga priča. To nije zanemarivo. Ispada da državom vladaju i nama upravljaju ljudi s 17 posto dobivene potpore na izborima. Za to smo si sami krivi. Homo politicus još nije suživio na ovim prostorima. Politika “baš me briga” još uvijek ovdje prevladava. Zato nam i je kako nam je.
Kninska kraljica je godinama vladala u Kninu i kninskoj regiji, regionalnom HDZ-u, da bi se infiltrirala u sam vrh vlasti, sa svojim osebujnim načinom ponašanja, rada i djelovanja, u čemu se ogriješila o ustav i zakone. Pri tome je mnoge uvukla u svoje vrzino kolo i korumpiranu spiralu djelovanja, koja obuhvaća neke visoko pozicionirane državne dužnosnike, sve do premijerova ureda, pravosuđa i gospodarstva. Tako to biva kad se naglo iz opanka uskoči u salonsku cipelu. Tako to biva kad se lokalni šerifi osile. Tako to biva kad se uz janjetinu, pivo, cajke, narodna kola, ijujukanje, cijukanje, violine, tambure i harmonike, donose državne odluke. Tako to biva kad su svi međusobno umreženi, upleteni u korupciju, klijentelizam, nepotizam, utilitarna prijateljstva i nježna “prijateljstva”, po osobnom ili političkom odabiru. Tako nastaju priče poput ove s ministrom Horvatom koji je u Remetincu. U tom kontekstu spominje se još nekoliko ministara i visokih državnih dužnosnika. Jednog će dana sve to izaći na vidjelo, posebice kad su u pitanju prevarene i ostavljene osobe, koje su nekad bile nešto, makar samo po njihovu viđenju. Te i takve osobe željne su osvete. Ostavljene su na vjetrometini, same sa svojim krimenom. Tako to biva. To je nekakav društveni zakon i pravilo. Kad si u nevolji, nitko te više ne pozna i svi se miču od tebe, kao da imaš kugu. Badava ti tvoje bogatstvo, kuće, stanovi, apartmani, skupe torbice, cipele, nakit toalete. Bilo pa prošlo. Ti si izopćen. Jedina satisfakcija ti je osveta. Međutim to je mač s dvije oštrice. To je Rubikon. Ne možeš nazad, a naprijed vodi u bespuće nestajanja. U svakom slučaju, kad-tad ćeš platiti za svoja nedjela. Zakon prirode je društveno neupitan. Kolo sreće se okreće. Tko bi gori, taj je doli.
S tim se treba pomiriti. Platiti svoju kaznu i pokušati biti čovjek. Svi koji rade griješe. Neke grješke su namjerne, neke nenamjerne. Grješke bi trebalo priznati i ispravljati, bez obzira tko si i gdje si. Neki naši dužnosnici misle da su bezgrješni. To ne traje vječno. Nitko nije nezamjenljiv i vječan. Nitko se nije rodio kao premijer i ministar. Mi smo ih stvorili. Nama su odgovorni za sva svoja činjenja i nečinjenja.
