Argentinski političar Mario Ishii, u argentinskom parlamentu traži minutu šutnje za poginule Hrvate
Kad je i danas u Hrvatskoj (Saboru) glavna tema (glavni problem?) korupcija, pitam se što je to korupcija? Samo negativna društvena pojava? Neki subjekt (objekt)? Ili represivni aparat? Kad čujem (vidim) što se sve u Hrvatskoj i izvan Hrvatske radi zbog korupcije, odnosno, što se sve zove korupcija, vidim da je to, baš skretanje pozornosti sa glavnih problema. Da bi se mogao provoditi neki plan.
Čini mi se da Vladimir Putin kaže da je vlast u Kyivu korumpirana vlast. Pa tenkom na Korupciju (veliko slovo) – Kyiv-Ukrajinu. Dok američki izaslanik za BiH Gilbert Escobar, zbog mogućeg pripojenja RS-a Srbiji, zbog rata u Ukrajini kaže kako to nije politički cilj, nego je u pitanju korupcija.
Dakle, Korupcija (veliko početno slovo) kao objekt i kao nagrada genocidnoj politici. A u Hrvatskoj, što je to korupcija, odnosno, borba protiv korupcije? Neki populizam? Prozirni populizam? Kojih motiva,
rezultata i posljedica? Da, običan čovjek (Hrvat), najviše se „pali“ na pljačku i korupciju. Zašto? Zbog Pravne države, ili zato što on (ja) nije (nisam) taj koji bi trebao imati koristi od te pljačke i korupcije? Čudi me da netko nastoji privući narod na svoju stranu, progoneći ministra zbog stana u Zagrebu. Još kad on nema stan u Zagrebu. A znamo da mnogi Dalmatinci imaju stan u Zagrebu, samo zbog školovanja djece. Ipak, „borba protiv korupcije (HDZ-a)“ traje, odavno. Od raskida sa SFRJ? Dok se vodila borba protiv Srbije i JNA, vodila se borba protiv „200 Tuđmanovih familija“ i borba za vraćanje 30 milijardi HDZ-ovih dolara iz Amerike. Dakle, imali smo paralelno dvije borbe. Jednu vojnu protiv Srbije koju je vodio HDZ (Franjo Tuđman), drugu, protiv HDZ-a (korupcije). Što je rezultiralo trećosiječanjskim prevratom 2000. uz dovođenje na vlast Stjepana Mesića i šestorke: Ivica Račan, Dražen Budiša, Vlado Gotovac, Zlatko Tomčić, Radimir Čačić i Ivan Jakovčić. A kostur Tehničke škole u Zadru (Radimir Čačić), stoji, kao spomenik Vojina Bakića na Petrovoj Gori.
Dakle, korupcija, odnosno „borba protiv korupcije u Hrvatskoj“ je jedna politička sila. Već je netko rekao da DORH slaže Vladu u Hrvatskoj. A to se radi tako da se u Saboru odabere meta, što mediji prihvaćaju, ili mediji serviraju metu Saboru i DORH-u. Na kraju, DORH vrši egzekuciju. Uglavnom, zbog imovinske kartice, „sukoba interesa“ ili zbog prebivališta. Kažu, zbog pravne države. Kao da je narod glup. Kao da se u imovinsku karticu stavlja tajni račun na nekim otocima, „tvrtka kćer sa jednim zaposlenim“ i stan u Londonu.
Stoga ja Korupciju u Hrvatskoj dovodim u vezu s definicijom „Najbrutalniji rat u Europi poslije Drugog svjetskog rata“, te sa bacanjem ručne bombe na radnike HEP-a prošle godine (Milorad Carević?) i s plastičnim eksplozivom na autobusnoj postaji prije nekoliko godina u Zagrebu („nebeski jahač“ Velimir Blažević?).
Bojim se, s obzirom na razmjere protivnika Rusije i Ukrajine, da će taj rat biti najveći (najbrutalniji) rat u Europi poslije Drugog svjetskog rata. Ali do sada, to je bila agresija Srbije na Hrvatsku od 1991. do 1995. godine, prije toga Bleiburg! Za što nikad nitko to nije rekao. Nikad nitko nije rekao Slava Hrvatskoj! Zar ovaj rat Rusije protiv Ukrajine, nije repriza srpske agresije na Hrvatsku od 1991. do 1995. godine? Zar Putin, kako kaže Hrvoje Hitrec, ne krši autorsko pravo Slobodana Miloševića? Zar Srbija, nije trebala biti izolirana, već 18. 11. 1991.? Umjesto borbe za status Ukrajine (žrtve kao Ukrajina), u Hrvatskoj, „borba protiv korupcije“. Umjesto borbe za status žrtve (kao Ukrajina), u Hrvatskoj problem, stan (prebivalište) jednog ministra. Baš HDZ-ovca. Slučajno ili? U toj „borbi za pravnu državu“, zbog prebivališta, na sudu jedan ministar, a pripadnik „ugrožene manjine“ koji je bacio ručnu bombu na radnike HEP-a, pritom jednog teško ozlijedio – na slobodi? Stan, prebivalište jednog ministra – problem, ne bacanje ručne bombe na ljude na njihovu poslu!? Kako to nazvati, nego diktatura Karađorđevića, Tite, Račana, UDBA-e, KOS-a i pete kolone u Hrvatskoj! Zato kažem da su Milorad Carević (ručna bomba na radnike HEP-a) i Velimir Blažević? (plastični eksploziv na autobusnoj postaji u Zagrebu) – nedodirljivi.
Kada bi netko u Saboru ili u Otvorenom spomenuo bacanje ručne bombe na radnike HEP-a, pitao za zdravstveno stanje ozlijeđenog, sigurno bi imali problema: i Ustavni i Vrhovni sud, i ministar pravosuđa, i Povjerenstvo za sukob interesa, i GONG, i hrvatski Transparency International, i Hrvoje Klasić i Tvrtko Jakovina, i HRT, i mnogi pisci i novinari u Hrvatskoj, kao i mnogi politički analitičari, te filmski redatelji i filmski kritičari.
I kraju, što bi iz SDP-a, MOST-a, GLAS-a, iz PAMETNO, iz MOŽEMO, iz Reformista, IDS-a i HNS-a rekli, kada bi netko u Saboru pitao za zdravstveno stanje radnika HEP-a na kojeg je bačena ručna bomba? „Time se skreće pozornost sa stana Frke Petešića“? Ipak, kao eho velike urote protiv Hrvata, dolazi iz Argentine. Naime, argentinski političar Mario Ishii, u argentinskom parlamentu traži minutu šutnje za poginule Hrvate. Zabunom ili namjerno, kada svi osuđuju Rusiju zbog agresije na Ukrajinu? Nije važno. Istina se ipak čuje, zna.
