Hrvatski Fokus
Kolumne

Putinova agresija na Ukrajinu, nema opravdanja! Ovo je poraz čovječanstva!

Za Putina Ukrajinci ne postoje kao narod, oni su Rusi

 

Laži i obmane? Što o tomu misle Hrvati? Iz komentara na facebooku, kao najbrojnijoj društvenoj mreži, vidi se na koji način Hrvati razmišljaju i doživljavaju agresiju ruskog predsjednika Vladimira Vladimiroviča Putina na Ukrajinu kao suverenu državu. Najveći dio, njih 90 posto, osuđuje agresiju, ubijanje i razaranje. Smatra da svaki narod ima pravo u svojoj državi odlučivati o svojoj sudbini. Začuđujuće je kako jedan, ipak manji dio Hrvata, koji se deklariraju kao domoljubi, u kontekstu da smo mi Hrvati bili žrtve velikosrpske agresije, nalaze opravdanje u širini raznih geopolitičkih zbivanja. Zanimljivo je na koje se sve teorije pozivaju da bi opravdali Putinovu agresiju na Ukrajinu. Začuđuje i nedostatak suosjećanja za žrtve, a sami smo bili žrtve agresije u daleko nepovoljnijem položaju od Ukrajine, razoružani, bez vlastite države i vojske.

Veliko je razumijevanje za „ugroženost“  Rusije i sigurnost njenih granica, uz odobravanje Putinu, ali nema razumijevanja za stradavanje i ubijanje nedužnih civila. Naprosto je nepojmnjivo da Hrvati koji su prošli brutalnu velikosrpsku agresiju prije samo 30 godina, podržavaju ili nalaze bilo kakvo opravdanje za isto tako barbarsku Putinovu agresiju na Ukrajinu. Osobito me pogodilo mlako suosjećanje s patnjama djece, na koje sam kao majka i baka izrazito osjetljiva. Za sliku uplakane ukrajinske djevojčice puno je manje zanimanje, nego za  Putina.

  1. Pravo naroda na samoopredjeljenje i samoodlučivanje

Za rat i agresiju koju je Putin započeo rano ujutro 24. veljače 2022. godine na drugu suverenu državu u današnje vrijeme nema opravdanja.

Time se ruši teško izboreno pravo svakog naroda da sam odlučuje o svojoj sudbini,  pravo na samoopredjeljenje, pravo na svoju državu i pravo na samostalno odlučivanje o svojoj sudbini. Niz je različitih opravdanja, od objašnjavanja geopolitičke situacije, povijesnih prava Rusije, do krivice NATO-a, politike SAD-a, politike EU-a, masona, Hazara, da bi neki zaključili kako se Ukrajina ipak trebala pokoriti Putinu i njegovim teritorijalnim apetitima da bi izbjegla rat.

Za Putina Ukrajinci ne postoje kao narod, oni su Rusi

Bit svega je u ruskoj hegemoniji, u Putinovu negiranju Ukrajinaca kao naroda, te samim time i prisvajanje ukrajinskog teritorija, jer po Putinu Ukrajinci su Rusi i teritorij Ukrajine je automatski ruski teritorij. A evo i zašto? Ukrajina je zemlja s puno prirodnog bogatstva: urana, titana, mangana, žive, željezne rudače, ugljena, plina i naravno ogromnih poljoprivrednih površina. Ukrajina je prva na svijetu po izvozu suncokreta i suncokretova ulja, kukuruza, krumpira, pšenice, raži, sira, može  prehraniti 600 milijuna ljudi. Za uzeti takvo bogatstvo  strah od NATO-a je odlično pokriće.

Znači zakon sile! Zakon jačega! To je u današnjem stupnju razvoja civilizacije nedopustivo. Ljudska prava i svijest o pojedincu, čovjeku ne podrazumijeva više roba, slugu pokornog jačemu! Toga mora svatko biti svjestan! Ni jedna sila nije dovijeka, ali oholost, vlast, snaga i  moć koju vlast donosi,  pomute zdravo rasuđivanje! Putin je nemilosrdno krenuo u zločin, zločin protiv čovječnosti i tu nestaju sva opravdanja!

1.1. Povijest rusko-ukrajinskih odnosa

Postoji sličnost sa hrvatsko-srpskim odnosom kroz povijest. Sličnost u dominaciji, negiranju posebnog  identiteta i jezika, kao i postojanja kao naroda koju Rusi nameću Ukrajincima, kao što Srbi nameći Hrvatima. Mnogo su u toj dominaciji Rusi zla nanijeli Ukrajincima, kao što su Srbi Hrvatima, premda i Rusi i Srbi prijetvorno tvrde da su oni žrtve! Rusi i Ukrajinci dva su različita naroda, dvije kulture i dva slična, ali u biti različita jezika, kao kod  Hrvata i Srba.

  1. 2. Ukrajinski narod

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ukrajina  (6. ožujak 2022.)

U 17. stoljeću su veći dijelovi današnje Ukrajine postali dio ruskog carstva. Ruska carska administracija u koloniziranoj Ukrajini sustavno je gušila  svaki oblik ukrajinske kulture i ukrajinskog jezika. Valujevim cirkularom 1863. godine, zabranjen je ukrajinski jezik, knjige na ukrajinskom jeziku nisu se smjele tiskati i prodavati, a ukrajinska sveučilišta, škole i kazališta trajno su zatvorena. Čak su brojni državnički dokumenti iz Ukrajine prevedeni s ukrajinskog na ruski jezik, kao i veliki broj knjiga različitog sadržaja. Ta metoda zatiranja jednog naroda preko zabrane njegova jezika, Hrvatima je dobro poznata, kako u vrijeme Austro-ugarske monarhije, tako i u vrijeme Mussolinijeve vladavine u Istri. U Istri su Talijani čak i davno umrlima mijenjali prezimena  na nadgrobnim spomenicima. Ni mrtvi nisu smjeli biti Hrvati!

Godine 1876. Emskim ukazom cara Aleksandra II. zabranjen je uvoz bilo kakve literature na ukrajinskom jeziku i uopće korištenje ukrajinskog jezika u svim  društvenim sredinama. Provodila se uhodana, brza i prisilna rusifikacija ukrajinskog stanovništva popraćena raseljavanjem Ukrajinaca i naseljavanjem Rusa, događaji koji su bitno mijenjali etnički sastav ukrajinskog društva. Ukrajinski pisci i intelektualci, poput Tarasa Ševčenka, Pantelejmona Kuliša, Marka Vovčuka i Vladimira Antonoviča bili su nadahnuti duhom narodnog preporoda koji je zahvatio narode pod jarmom velikih europskih carevina (kao i Hrvate) i bili su odlučni u svojoj namjeri oživljavanja  starog i zasebnog ukrajinskog jezika, kulture, tradicije i državnosti. Rusko Carstvo nametnulo je stroge zakone protiv samog spomena ukrajinskog jezika i kulture, zabranjujući njegovo korištenje u bilo kakvoj djelatnosti Mnogi ruski pisci, skladatelji, slikari i arhitekti 19. stoljeća bili su podrijetlom Ukrajinci. Najpoznatiji je Nikolaj Vasiljevič Gogolj, jedan od najvećih pisaca ruske književnosti. Ukrajina je ostala u sastavu carske Rusije sve do njenog raspada u veljači 1917. godine.

Razdoblje između 1917. i 1920.godine u kojem su raspad doživjela dva moćna carstva Rusko i Austro-Ugarsko, otvorilo je priliku za osamostaljenje ukrajinske države. Godine 1918. proglašena je Ukrajinska Narodna Republika. Već 1921. godine, stvorena je Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika pod vlašću ukrajinskih i ruskih boljševika. Ukrajina je postala federalnom jedinicom Sovjetskog Saveza. Ukrajina, a posebice Ukrajinci su i dalje u rusko-sovjetskom režimu bili na udaru ruske hegemonije.

Od ukupnog broja ratnih i poslijeratnih žrtava u Sovjetskom Savezu, Ukrajinci su činili najmanje 40 posto. Usporedbom službenih popisa stanovništva iz 1941. i 1945. godine, broj stanovnika smanjen s 41,9 na 27,4 milijuna, 14.5 milijuna Ukrajinaca manje.

  1. 2. Holodomor ili Gladomor

Kušnja za Holodomor stvorila je provaliju između Ukrajine i Rusije, koja nikada nije premoštena. Unatoč naivnosti i neumjerenosti današnjeg ukrajinskog nacionalizma, ne može se kriviti one koji misle i govore da, da nije bila dio SSSR-a, Ukrajina ne bi znala uništavajuće iskustvo poput istrebljenja izgladnjivanjem milijuna. miroljubivih i vrijednih poljoprivrednika

https://hr.maisonjardin.net/6683124-holodomor-the-forgotten-genocide-of-ukraine (5. ožujak 2022.).

Kad je Staljin došao na vlast u SSSR-u, u Sovjetskoj Ukrajini je pod njegovim režimom bilo još gore. Godine 1930. su staljinisti započeli deportirati i na silu utjeravati seljake u kolhoze.  Posebno je stravično bilo  izgladnjivanje stanovnika umjetno izazvanom glađu 1932. i 1933. godine, kad se je oduzimanjem uroda poljodjelcima temeljem nerealno postavljenih proizvodnih kvota i još nasilnijim otimanjem i kažnjavanju seljaka koji su skrivali urod i hranu da bi uopće preživjeli dovelo stanovnike Ukrajine do masovnog umiranja od gladi. Taj događaj danas je poznat pod imenom Holodomor ili Gladomor. Sovjetski je režim tim izgladnjivanjem 1932. i 1933. godine pobio nekoliko milijuna nevinih stanovnika Ukrajine. Temeljitost progona i uništavanja Ukrajinaca  išla je toliko  u  dubinu da su rusko-sovjetske vlasti sustavno ubijale ukrajinsku inteligenciju i svećenstvo radi zaustavljanja i uništavanja razvitka Ukrajine unutar SSSR-a. Ovaj je zločin desetljećima bio prikrivan. Tek 1988.godine  prepoznat je  kao genocid. Bio je to gigantski i nečuveni zločin koji se morao sakriti pod svaku cijenu. Staljin i sovjetska država učinili su sve da ga sakriju. Šutnja je trajala dugo, sve do Gorbačova, jer se čak i Hruščov među Staljinovim zločinima ograničio na prokazivanje čišćenja unutar Komunističke partije. Da se znalo da su sovjetski seljaci ostali gladni, mit o SSSR-u bi se jadno srušio.

Rušenjem Berlinskog zida 1989.godine i padom komunizma raspale su se Jugoslavija i SSSR. U raspadu Jugoslavije Srbija je vidjela priliku za stvaranje Velike Srbije, a Hrvatska za svoju samostalnost. Rezultat je poznat: Hrvatska se uspjela osamostaliti i uz velike žrtve koju je izazvala velikosrpska agresija, postati članica UN-a, EU-a i NATO-a.

Dana 25. prosinca 1991. čelnik Sovjetskog Saveza Mihail Gorbačov je u direktnom TV prijenosu  objavio svoju ostavku. Nakon izlaska iz Kremlja uklonjena je sovjetska zastava sa srpom i čekićem, a podignuta je ruska trobojnica čime je simbolično obilježen kraj SSSR-a. Rusija je izgubila kontrolu nad 14 bivših republika kojima je do tada dominirala.

Raspadom SSSR-a Ukrajina se počela približavati Europi, a Rusija je stalno sprečava i zadržava  pod svojim patronatom. U srpnju 2021. Putin je objavio esej pod imenom „O povijesnom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca“ u kojem je još jednom potvrdio svoj stav da su Rusi i Ukrajinci “jedan narod”. Zamislite, Ukrajinci su Rusi, samo to oni ne znaju, jer im je“  ispran mozak“. To je tipičan stav svakog osvajača sa teritorijalnim pretenzijama, kojemu poništavanjem jednog naroda služi samo kao opravdanje za osvajanje njegova teritorija.

U tom svom približavanju zapadnoj civilizaciji uz pomoć tadašnjeg američkog predsjednika Georgea Busha, 2008. godine, Ukrajina je pokušala ući u program za prijam u NATO. Ruski  premijer Putin tada se žestoko usprotivio i poručio da Rusija nije spremna u potpunosti prihvatiti neovisnost Ukrajine.

Kako nije uspjela ući  u NATO, Ukrajina se pokušala povezati sa Zapadom i uz pomoć Sporazuma o približavanju Europskoj uniji. U ljeto 2013. godine, samo nekoliko mjeseci prije potpisivanja tog dokumenta, Moskva je izvršila ogroman ekonomski pritisak na Kyiv i blokirala je uvoz robe iz Ukrajine. Ni taj pokušaj približavanja EU nije uspio, zbog ruskog namještanja izbora predsjednika Viktora Janukoviča, koji je zbog velikih prosvjeda pobjegao u Rusiju.

  1. 4. Narančasta revolucija

Narančastom revolucijom naziva se niz prosvjeda i političkih događaja u Ukrajini koji su se odvijali od kraja listopada 2014.godine do siječnja 2015.godine. Uslijedili su nakon drugoga glasačkog kruga za izbor novoga predsjednika, kad su ustanovljene nepravilnosti prilikom brojanja glasačkih listića. Žarište Narančaste revolucije bila je ukrajinska prijestolnica, Kyiv, u koji su se svakodnevno slijevale tisuće demonstranata, držeći stranu oporbenom proeuropskom kandidatu Viktoru Juščenku.

Putinove pristaše tvrde da je Narančastu revoluciju organizirala CIA i to potkrjepljuju dokazima da Amerikanci u svojoj potrazi za naftom, nakon što su  rasturili Arapski svijet, intervencijama u Iraku, Egiptu, Siriji, Tunisu, Libiji, to čine i u Istočnoj Europi, zemljama koje su izašle iz Varšavskog pakta i osamostalile se od SSSR-a.

Činjenica je da je Jeljcin raspustio 19. kolovoza 1991. godine,  komunističku partiju SSSR-a, i da je Mihail Gorbačov raspustio Varšavski pakt kao relikt hladnoga rata, i praktično završio Hladni rat u vjeri i nadi u mirniju budućnost svijeta.

Međutim nije ga htio raspustiti bez ugovora i garancija Georgea Busha i NATO-a, nego su u Budimpešti 1994.godine potpisani i sporazumi o tome da se NATO ne će širiti na područje bivših država Varšavskog pakta i da se neće približavati ruskim granicama.

Ukrajina koja je po tom sporazumom ostala bez nuklearnog naoružanja, i bez garancija o nepromjenjivosti granica, željela se osigurati ulaskom u EU i NATO, ali je time kršila sporazum s Ruskom Federacijom o ne približavanju NATO-a ruskim granicama.

Ukrajinski demonstranti preplavili su kyivski Trg nezavisnosti, Majdan, sakupilo ih se oko pola milijuna ispred sjedišta Verhovne Rade. Podignuto je šatorsko naselje na Majdanu i blokirana je glavna kijevska prometnica. Svijet je promatrao ta napeta zbivanja, pitajući se hoće li izbiti građanski rat između Juščenkovih pristaša na zapadu zemlje i istočne polovice zemlje, gdje žive ukrajinski Rusi.  Prosvjednici okruženi kordonima specijalaca pružali su samo pasivan otpor, a mnogi su nosili simbole Juščenkove kampanje: narančaste zastave i vrpce.

Januković je pobjegao u Rusiju, a ni izbor Juščenka nije se pokazao kao dobar. Novi je predsjednik smijenio Juliju Timošenko, vrlo popularnu premijerku, i njezin kabinet. Tada je uslijedila niska optužbi zbog korupcije sa svih strana. Ustvari radilo se o tome tko će kroz izabranu vlast kontrolirati Ukrajinu. Snažna ukrajinska dijaspora, oko 3 milijuna u SAD, htjela ja prozapadnu vlast i uspjela na Majdanu da se izabere Juščenko. Ikonografija se nije svidjela Putinu i zato on optužuje  da je vlast nacistička i nikako ne  može oprostiti ukrajincima Majdan!

Mediji na sve načine prikazuju  bojnu Azov kao neku neonacističku jedinicu koja samostalno i izvan ustroja djeluje na bojištu Ukrajine. Baš kao što rade u Hrvatskoj sa HOS-om u obrani Vukovara, Bogdanovaca, Dubrovnika, Škabrnje i drugih.

https://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/ne-nasjedajte-na-lazi-ovo-je-istina-3-svjetski-rat-izaziva-europska-drzava-clanica-nato-saveza-predvodena-amerima-ovdje-su-dokazi-139504/ (7. ožujak 2022.).

U tim nesređenim prilikama vlasti u Ukrajini Putin je u ožujku 2014. godine, anektirao Krim u nikad proglašenom rata. Ruski separatisti u  Donbasu, regiji na istoku Ukrajine poznatoj po velikim rudnicima ugljena, i Donjecku proglasili su „narodne republike“. Na njihovom čelu su – Rusi. Vlada u Kyivu je čekala sve do završetka predsjedničkih izbora 2014. godine da pokrene  veliku vojnu ofenzivu, koju je tada nazvala „antiterorističkom operacijom”. Započeo je rat širih razmjera u kojem je Ukrajina gubila, a Rusija negirala sudjelovanje svojih regularnih postrojbi. Rat je okončan potpisivanjem sporazuma u Minsku u veljači 2015. u glavnom gradu Bjelorusije.

Glavni uvjeti sporazuma bili su: prekid vatre, povlačenje teškog naoružanja s prve crte bojišnice, njezino nadgledanje od strane OESS-a, ponovno uspostavljanje ekonomskih i socijalnih veza između sukobljenih strana i dogovor oko organizacije lokalnih izbora. Prije toga trebale su se povući sve strane vojne snage, vratiti kontrola ukrajinskoj vladi na granici s Rusijom, a također provesti i ustavna reforma koja bi uvela stanovitu autonomiju područjima Donbasa, koja nisu pod kontrolom Kijeva. Rusija jest bila potpisnica Sporazuma, ali u tekstu se ona nigdje ne spominje. Rusija se tu postavila samo kao “promatrač” i posrednik, iako je bilo očito da podržava separatiste. Ruske aspiracije i neiskrenost potpuno su ogoljene ovom invazijom na Ukrajinu.

Početkom 2015. godine  separatisti su ponovno pokrenuli ofenzivu, u kojoj je po navodima iz Kyiva sudjelovala i ruska vojska, ali bez službenih oznaka. Moskva je i to demantirala. Ukrajinci su pretrpjele još jedan poraz, kod strateški važnog grada Debalceva, iz kojeg su doslovno morali pobjeći. Uz posredovanja Zapada, tada je potpisan Minsk-2, sporazum koji je do danas temelj svih mirovnih napora, ali i sporazum koji nikada nije realiziran u praksi.

Putin se do daljnjega ne želi osobno susresti s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskijem, jer kako tvrdi Moskva, ne ispunjava ono što je dogovoreno sporazumom iz Minska. Od prosinca 2021. godine ruski predsjednik Putin od SAD-a otvoreno zahtijeva da Ukrajina nikada ne smije postati članica NATO-a, odnosno da Kijev ne smije dobiti nikakvu vojnu pomoć Zapada. Ukrajina  je te zahtjeve odbacila. Putin se odlučio da ratom prisili Ukrajinu na poslušnost i sada traži ispunjavanje svih svojih uvjeta za prestanak ratnih operacija.

Putinov glavni cilj je ulazak u Kyiv, zauzeti zgrade vlade, parlamenta, a vrhovni cilj je doći na Majdan, simbol ukrajinskog otpora. Izvjesiti ruske zastave na Majdanu! Ništa ih drugo ne zanima, srušiti simbol otpora i samostalnosti Ukrajine, jer Ukrajincima ne mogu oprostiti što su na Majdanu 2014. godine srušili proruskog predsjednika Janukoviča i izabrali svoju vlast! (Putin Janukoviča ima namjeru imenovati  za predsjednika, ako stigne do Majdana).

Lili Benčik

Povezane objave

GLOBALIZACIJSKO LUDILO – Zabrana mesa u Americi

hrvatski-fokus

Inkvizicijska ofenziva protiv Poljske

HF

Digitalizacija i New Green Deal

HF

DORH nastavlja prikrivati Plenkovićev kriminal

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više