Vizualitet sklopova posljedica je mog doživljaja psihoemocionalnih elemenata, odnosno doživljaja psihoemocionalne strukture osoba koje sam portretirao
Akademski slikar Zlatko Modrić istaknuti je hrvatski likovni umjetnik, autor je zapaženog opusa. Izlagao je na brojnim izložbama.
- Gospodine Modriću, od 14. ožujka predstavljate se u Galeriji Vladimir Filakovac s novom samostalnom izložbom „Psihoemocionalni portreti“.
– Tako je. Zahvalan sam galeriji Vladimir Filakovac što je organizirala ovu izložbu.
- Vrlo zanimljiv naziv izložbe.
– Naziv je u neposrednoj vezi sa slikama koje će biti prezentirane na izložbi. Možemo reći, „radni“ naziv.
- Danas se portreti rijetko rade a još manje izlažu. Što je Vas privuklo portretu,posebice ovako specifičnom.
– Upravo ta specifičnost. Naime, gotovo od samog početka mog profesionalnog bavljenja slikarstvom privukla me mogućnost vizualizacije nevidljivih, a prisutnih, svima poznatih fenomena. Tako sam naslikao ciklus Mentalne putanje koji je bio motiviran vizualizacijom misli i emocija koje se razmjenjuju među ljudima. Dakle, prikaz psihomentalnih odnosa bez prisustva odnositelja. U slučaju ovog novog ciklusa ideja je bila vizualizacija psihoemocionalnih sklopova ljudi bez prikaza tjelesne komponente, istraživanje mogućnosti izravne pretvorbe psihoemocionalnih entiteta u vizuane prikaze – slike. Vizualitet tih sklopova posljedica je mog doživljaja psihoemocionalnih elemenata, odnosno doživljaja psihoemocionalne strukture osoba koje sam portretirao uključujući i portretiranje vlastitih psihoemotivnih stanja.
- Koliko je kolor važan u realizaciji ovoga ciklusa portreta?
– Boja je važna sastavnica gradnje prostora slike, a meni je vrlo važan i njezin psihoemocionalni potencijal a čime se bavim niz godina.
- Što je ključno u Vašem pristupu motivu?
– Ključna je doživljajnost iz koje se „crpe“ predodžbe koje su gradbeni materijal za slike.
- Koliko je za umjetnika važno izlaganje?
– Važno je kako bi se stekao odmak od vlastitog djela zahvaljujući recepciji drugih osoba. Iz aspekta gradnje karijere važno je gdje se izlaže, koliko se izlaže, tko i kako interpretira djelo, koliko i kakve su publikacije itd. Gledano iz aspekta samog umjetnika, njegovog umjetničkog razvoja, važno je slijediti vlastite unutarnje motivacije i orijentire kako bi se doseglo – realiziralo duhovni potencijal.
- Što mislite o suvremenoj likovnoj produkciji?
– Centrifugalne sile u pojedincu, stalno poticane atomizacijom i silnim ubrzanjem svekolikog zbivanja često svode umjetnika na slugu – ilustratora prevladavajućih teorijskih diskursa tako da je gotovo posve nemoćan aktivirati centripetalne sile koje bi ga upućivale na njega samog, na dosezanje njegovih vlastitih uvida kao pretpostavke za vlastite umjetničke odluke.
- Što je još novo u atelijeru?
– Istraživanje daljnjih mogućnosti teorijsko-praktičnog projekta prezentiranog na ovoj izložbi.
- Dugo niste izlagali.
– Presjek ciklusa Psihoemocionalni portreti, nešto uži od sada prezentiranog, mogao je biti izložen i ranije, no, stjecanjem raznih okolnosti to se događa sada.
- Planovi, izložbe, monografije…?
– Ako bude poziva planiram još ponegdje izložiti ove slike. O monografiji kao prezentaciji rezultata istraživanja vlastitog slikoduhovnog teritorija još ne razmišljam. Naime, čini mi se da vizualizacija psihomentalnih sadržaja, pristupom koji sam stvorio i koji usavršavam, otvara velike mogućnosti daljnjeg istraživanja u tom području.
