Kvasac i ljudska linija na evolucijskom stablu odvojili su se prije 1500 milijuna godina, a mi smo zahtijevali da ipak djeluje
S Paulom Nursom o definiciji života, pitanju je li se život razvio drugdje u svemiru i političkom dogovoru relevantnom za znanost. Paul Nurse dobio je Nobelovu nagradu 2001. godine za otkriće regulatora ključnih staničnih ciklusa.
“Svi smo napravljeni od stanica, ja, ti, sva živa bića. Svi smo počeli kao jedna ćelija. Rast i reprodukcija svih živih bića posljedica je diobe stanica, niza događaja koji vode diobu stanica s jednog na dva”, rekao je nobelovac Sir Paul Nurse. Posljednjih dana boravi u Sloveniji, gdje je svoje bogato znanje i iskričav entuzijazam za istraživanjem prenio na mlade u sklopu Lekovog projekta ScienceBEAT.
Sir Paul Nurse posvetio je svoj život istraživanju procesa koji kontroliraju rast i podjelu stanica, za što je dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu zajedno s Lelandom Hartwellom i Timom Huntom 2001. godine. Stanica je najjednostavnija jedinica života. Proces podjele jedne stanice na nekoliko novih ključan je za rast, razvoj i obnovu organizama, tako da se mora odvijati kontrolirano i odgovarajućom brzinom, naglasio je. “Shvatio sam kako se taj proces kontrolira. Proučavao sam ga na jednostavnim organizmima jer je složene probleme tako lakše istražiti. Uzeo sam kao osnovu kvasce do kojih većini ljudi uopće nije stalo, osim mene, što sam pomalo poseban”, nasmijao se.
Njegovo otkriće sedamdesetih godina prošlog stoljeća bilo je povezano s prepoznavanjem gena koji igra primarnu ulogu u kontroli staničnog ciklusa i omogućuje stanicama da se pravilno podijele. Otkrio je gen cdc2 u kvascima (Schizosaccharomyces pombe), a 1987. odgovarajući gen nazvan kinaza 1 ovisna o ciklinu (CDK1). “Dakle, identificirali smo da se podjele jednako kontroliraju i u stanicama kvasca i u ljudskim stanicama”, rekao je. “U eksperimentu sam imao kvasce s oštećenim genom za kontrolu diobe stanica, nakon čega sam ‘posipao’ gene iz ljudskih stanica, misleći: ako ljudi imaju isti gen koji radi isti posao, onda ljudske stanice mogu spasiti oštećene kvasce. Ovaj eksperiment ne bi trebao raditi, bio je tako vrlo neobičan. Kvasac i ljudska linija na evolucijskom stablu odvojili su se prije 1500 milijuna godina, a mi smo zahtijevali da ipak djeluje. I jest”, opisao je Paul Nurse svoj eksperiment. Kvasci i ljudi su kontrolirani istim mehanizmom. Sva živa bića, uključujući drveće uz cestu, insekti koji nam zuje nad glavom, sve to kontrolira isti mehanizam. Nevjerojatno, zar ne! To znanje utječe na našu kulturu i, naravno, mnoge druge grane znanosti, medicine, a to je znanje vrlo važno u istraživanju raka.
Paul Nurse, sada direktor Instituta Francis Crick, proveo je godine istražujući kako liječiti rak. “Rak nije samo jedna bolest. Možemo govoriti o tri stotine, četiri stotine različitih rakova, ali im je zajedničko svojstvo da se stanice nekontrolirano dijele i rastu. Međutim, uzrok tome može biti vrlo različit, tako da svaki rak pojedinačno mora biti dobro poznat. Činjenica je da nikada ne ćemo imati samo jedan čudotvorni lijek za liječenje svih karcinoma”, objasnio je i dodao da je “vrlo važno da dobro razumijemo ovu bolest, zašto se ona događa, a sofisticirani lijekovi i terapije slijedit će iz tog znanja. Općenito govoreći, terapije su trenutno još uvijek vrlo nepotpune, karcinomi se izrezuju, kalciniraju zračenjem, kemoterapija je otrovana, ali nova znanja dovode nas do novih specifičnih lijekova koji se mogu primijeniti na određene karcinome.
Znatiželja je pokretačka snaga
Još kao dijete bio je fasciniran prirodom, naglasio je. “Kako sam odrastao, proučavao sam što se događa s biljkama i životinjama oko mene. Čini mi se privilegijom učiti o profesiji koja mi omogućuje da budem znatiželjan. Ne žalim se na financiranje znanosti, jer ponekad jednostavno ne mogu vjerovati da me netko zaposlio, znam biti znatiželjan. Moja profesija je fantastična, ali ima mnogo poraza u znanosti, tako da čovjek mora biti mentalno otporan. Pogotovo ako djelujete na rubovima znanosti, gdje pomičete granice, stvari se stvarno vole zakomplicirati i ne funkcionirati. Entuzijazam se mora održavati u svakom trenutku”, naglasio je. A Sir Paul Nurse zrači iskrenim entuzijazmom za znanost.
Je li i život vani?
Nurse je također opisao svoje oduševljenje proučavanjem stanica u svojoj knjizi Što je život? “Odgovoriti na jednostavno pitanje na prvi pogled nije lako, ali oni poput mene pišu knjige. (osmijeh). Očekivali bismo odgovor sličan unosu u enciklopediju, dvije ili tri rečenice. Međutim, to je nemoguće. U knjizi sam sažeo pet najvažnijih ideja u biologiji (stanice, geni, evolucija, kemija i prijenos informacija zajedničkih životu. Opisujem odakle su došli, a zatim ih povezujem kako bih dobio načela koja se mogu pripisati svim živim bićima, životu. To nije definicija, ali pokušavam se približiti”, kazao je.
Na pitanje što osobno smatra najfascinantnijom osobinom života, govorio je o briljantnoj ideji Charlesa Darwina. “Za mene je najvažnija ideja razvijati se cijeli život nakon prirodne selekcije. Da bi se proizveli organizmi koji se prilagođavaju okolišu, to onda diktira njihovu svrhu. Prije Darwina, vjerovalo se da su organizmi stvoreni, a Darwin je tada pokazao da Stvoritelj nije potreban, da se nešto može dogoditi slučajno, da u početku može biti mnogo varijacija i da život bira onaj koji najbolje funkcionira. Jednostavna, ali briljantna ideja koja se odnosi na sva živa bića.”
Zemlja je još uvijek jedino nebesko tijelo za koje vjerujemo da je život evoluirao na njoj. Što je sa “vani”? Vjerujem da su neke od životnih osobina univerzalne, da bi se trebale primjenjivati i drugdje. Ako me pitate je li život negdje drugdje u svemiru, moj odgovor je da, ali ako se pitate hoćemo li ikada sa sigurnošću znati da život postoji negdje drugdje, kažem da ne znam. Svemir je ogroman, pa je glavni problem kako smo uopće mogli znati da se život negdje razvio. S druge strane, postoji mogućnost da ćemo u narednim desetljećima otkriti život na nebeskim tijelima našeg Sunčevog sustava jer već šaljemo sonde kroz njega. Bit će vrlo zanimljivo istražiti temelji li se na istim načelima kao ovdje u Sloveniji.”
Znanost je timski rad
Paul Nurse bio je snažan kritičar Brexita i snažan zagovornik dogovora između Europske unije i Velike Britanije o postizanju političkog dogovora o sudjelovanju Britanije u istraživačkom i inovacijskom programu Obzora Europa i programu za promatranje i praćenje Zemlje Copernicus. Sporazumom se Britanija obvezuje da će u europski proračun u prosjeku uprihoditi gotovo 2,6 milijardi eura godišnje. Omogućit će dublju suradnju u istraživanju, inovacijama i svemiru. Obzor Europa okvirni je program EU-a za istraživanje i inovacije. Copernicus je civilni program koji se temelji na nacionalnim i europskim kapacitetima i obuhvaća šest tematskih područja: atmosferu, morski okoliš, kopno, klimatske promjene, upravljanje hitnim situacijama i sigurnost.
Sporazum je zaključen krajem prošlog tjedna i vijest je možda obradovao Nursea. “Definitivno sam impresioniran. U pravu ste, bio sam jedan od najglasnijih pristaša ovog sporazuma među znanstvenicima. Zašto sam bio tako glasan? Znanost je timski rad, istraživači rade bolje zajedno nego odvojeno. Odcjepljenje Britanije od naših najbližih susjeda svakako je dugoročno štetno. Ako bi se ovaj sporazum još više odmaknuo, imali bismo problem. Suradnja i veze su vrlo važne, a vrlo je važna i promocija znanosti, što je upravo i bila svrha mog posjeta Sloveniji. Veze između znanosti i industrije ključne su, na primjer s tvrtkom poput Leka. Takve tvrtke mogu prevesti otkrića koja napravim u korisne aplikacije. Vidim dosta prilika za suradnju Velike Britanije i Slovenije. Znanost je ovdje prepoznata kao vrlo važna, razmišljate i o tome kako je financirati i kako je promovirati”, naglasio je Nurse.
Neobična životna priča
Sir Paul Nurse direktor je Instituta Francis Crick u Londonu od 2010. godine, a rektor Sveučilišta u Bristolu od 2017. godine. Također je bio predsjednik Kraljevskog društva (2010.-2015.), izvršni direktor Cancer Research UK (2002.-2003.) i predsjednik Sveučilišta Rockefeller u New Yorku (2003.-2010.). Godine 1995. postao je pridruženi strani član Nacionalne akademije znanosti Sjedinjenih Država. Od 2022. član je Međunarodnog znanstvenog vijeća. Također je član Akademije medicinskih znanosti i počasni član Kraljevske akademije tehničkih znanosti i Britanske akademije. Također je dobio više od 70 počasnih titula i domaćina, uključujući sveučilišta na kojima se školovao i promaknuo u viteza od strane britanske kraljice 1999. godine.
Rođen je u radnoj obitelji, s dva brata i sestrom. U svojim 50-ima saznao je istinu da su mu roditelji zapravo bili djed i baka. Sakrili su se u obitelji tko mu je bila prava majka. Ispada da je njegova “sestra” zapravo njegova majka. Zatrudnjela je sa 17 godina, odvedena je u tetu, gdje je rodila, kad su se vratili, baka se predstavljala kao njegova majka. Djed i baka i prava majka umrli su prije nego što je saznao istinu. Kao što je više puta istaknuo, svi su se trudili imati što ljepši život.
