Hrvatski Fokus
Kolumne

​Neka Dežulović svoju nagradu posveti Igoru Mandiću

Nagradu bi mu trebao uručiti yutelovac Goran Radman!

 

NAGRADA KOJU JE DOBIO DEŽULOVIĆ “PRESTIŽNA” JE KOLIKO I SADRŽAJ KANTE IZLIVENE NA ANTU TOMIĆA: Zato nek’ je slobodno posveti Igoru Mandiću!

Tzv. Centar za demokraciju i pravo ‘Miko Tripalo’ godišnju nagradu za 2021. godinu dodijelio je suradniku Pupovčeih ‘Novosti’ i portala televizije ‘regiona’, poznatije kao N1 – Borisu Dežuloviću.

Kažu da je nagrada “prestižna”… U mentalnom smislu otprilike k’o i ona jugoslavenska – ‘Sedam sekretara SKOJ-a’, samo što je ‘drug stvaralac’ po godinama sada već mnogo bliži SUBNOR-u, dok u specifičnom smislu ona “teži” isto koliko i sadržaj kante koju su splitski šaljivdžije svojedobno istresli na Dežulovićevog drugara Antu Tomića.

Nagradu za “zastupanje demokratičnosti, slobode govora i pisanja” Borisu Dežuloviću mogao bi u ime famoznog Centra dodijeliti predsjednik Skupštine, a to je – ni više, ni manje nego – Goran Radman! Pogađate, riječ je o bivšem ravnatelju HRT-a (Milanović ih zove YUtel), a bio je i direktor Televizije Zagreb, omiljen u beogradskoj centrali KOS-a… Ne zna se jedino je li upravo Radman Dežuloviću ’91. godine osigurao pratnju za vožnju okupiranim Vukovaru, kao što mu je sada osigurao nagradu za psovanje Grada heroja?!

Pobrojimo li samo neke članove tzv. Centra za demokraciju i pravo ‘Miko Tripalo’, čovjek odmah shvati zašto su mudroslovi upravo lika koji je prostački javno psovao Vukovar, odredili za prošlogodišnjeg slavodobitnika.

Jedan od “uglednih” članova famoznog Centra je Viktor Gotovac, nećak udbaša Zdravka Mustača i lik koji bi u ime SDP-a vratio Tita u Zagreb! Drugi je Ivan Šiber, profa s FPZ-a, koji je tijekom tzv. Hrvatskog proljeća, sedamdesetih, igrao ulogu sličnu onoj Žarka Puhovskog, samo što ga Zoran Milanović za sada nazvao drukerom… Tu je i Branko Roglić, tajkun kojeg se javno u više navrata povezivalo s udbaškim kapitalom, poznat i kao financijer ćuprijaša, jedne od triju predsjedničkih frakcije u Hrvatskom državnom saboru.

Članovi društva koje je odlučilo nagraditi običnog prostaka, su i dva bivša predsjednika – Stipe Mesić i Ivo Josipović… O njima trošiti riječi je doista bespredmetno, a da vole Dežulovića, uopće ne treba sumnjati… U Centru su i dva jugo-povjesničara – Tvrtko Jakovina i Hrvoje Klasić, koji će se i ovoga svibnja, najvjerojatnije priključiti zagrebačkom maršu Besmrtnog partizanskog odreda, no, ovaj puta bez pokroviteljstva ruske ambasade i uz nešto malo drukčiju ikonografiju…

Među članovima Tripalova Centra je i Zlata Đurđević, Milanovićeva drugarica koja je smatrala da Perkovića nije trebalo izručiti Njemačkoj, državi koja ga je na kraju osudila zbog organizacije ubojstva hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića. I drugarica Vesna Pusić ima upečatljiv obiteljski background, pa je vjerojatno zbog njega izabrana za članicu Centra – sve predispozicije za njezino demokratsko ‘dejstvovanje’ apsolutno su ispunjene, posebno ako uzmemo u obzir prosinačke aktivnosti Grge Angjelinovića, davne 1918. godine na zagrebačkom Jelačić placu! Ima tu još svega, ali da skratimo; Zucker kommt zuletzt – član Tripalova Centra za demokraciju je i Ivo Družić, koji je 1989. godine bio protiv demokratskih, višestranačkih izbora, a umjesto da je lustriran, danas predaje na Sveučilištu i dodjeljuje nagrade za zastupanje demokratičnosti, slobode govora i pisanja!

Velimir Bujanec, https://www.facebook.com/bujicavelimirbujanec

Povezane objave

Kako je drug Stepinac mogao postati svet

HF

Hrvatska je tek djelomično otvorila arhive jugoslavenskih tajnih službi

hrvatski-fokus

Naherene petokrake

HF

Herta Müller skresala Srbima u brk

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više