Mi dadosmo Zemun, a ne dobismo Suboticu, Sombor i Bač; mi dadosmo Boku Kotorsku, a ne dobismo Hercegovinu i Bosansku Posavinu
Stjepan Šlabek u svojoj knjizi “Banovina Hrvatska” (Matica hrvatske, Zagreb, 1991.) napisao je: »Posredovanjem ljudi osobnog povjerenja Kralja Aleksandra I. radikalnog narodnog poslanika Mite Dimitrijevića i zagrebačkog novinara Tonike Schlegela, a nakon konzultacije sa svojim odvjetnikom dr. Antom Trumbićem, Stjepan je Radić pristao na konverziju – i tako je došlo do izjave sinovca mu Pavla Radića u Narodnoj skupštini dne 27. III 1925. Istoga dana primio je Kralj u audijenciju Pavla, koji mu je, na upit, razložio da bi hrvatska samouprava (selfgouvernment) trebala obuhvatiti:
- a) teritorijalno: Trojednicu Hrvatsku-SIavoniju-Dalmaciju, s eventualnom korekturom u istočnom Srijemu, a za to Hrvatska dobiva za odštetu Baranju i dio Bačke (Bunjevački Hrvati), na bosanskoj granici, a za to Hrvatska dobiva odštetu u bosanskoj Posavini, te u južnoj Dalmaciji, gdje Srbija dobiva Boku, a za to Hrvatska ima odštetu u Hrv. Hercegovini;
- b) kompetencije: kao prije rata, plus gospodarska i financijalna samostalnost, u skladu s interesima državne cjeline;
- c) “u centralni sabor bira Hrvatska direktno saborsko zastupstvo, a prema sporazumu i prema broju žiteljstva”.
Posao je 1939. dovršio dr. Vladko Maček uz odobravanje Srbskog Naroda: Razumije se, sa službenom politikom Dvora i Vlade (Ministarskog saveta) prema Hrvatima ne može se izjednačiti odnos srbijanskih masa. Dr. Mačeka je u kolovozu 1938. dočekalo sto tisuća građana Beograda s ovacijama, kojima on ističe posljedice, ako se ne riješi “Hrvatsko pitanje”:
“Treba učiniti red. Treba da se zadovolje težnje hrvatskog naroda tako da kad bude imao braniti svoju državu, da zna da brani svoju slobodu, da brani slobodu svoje djece i svoje unučadi.”
Ali, mi dadosmo Zemun, a ne dobismo Suboticu, Sombor i Bač; mi dadosmo Boku Kotorsku, a ne dobismo Hercegovinu (Stolac, Mostar, Duvno i Livno) i Bosansku Posavinu (Derventa, Bosanski Brod, Odžak, Gradačac, Orašje i Brčko).
O tome su, ako Vas to zanima, u Karađorđevu razgovarali (dostojanstveno i uz obostrano uvažavanje) Dr. Franjo Tuđman i Slobodan Milošević
Sve to znaju Stjepan Mesić, Andrej Plenković i Zoran Milanović, ali šute. Koliko im je za to šutnju “kapnulo u džep”, ne znam, ali su poznate njihove tarife.
Što je nama HRVATIMA, sada, činiti, a da ne budemo budaletine?
Bilješka:
Više o ovome moći ćete pročitati u mojoj knjizi na kojoj upravo radim: HRVATSKA ENCIKLOPEDIJA, knjiga 41., JUGOSLAVIJA NIJE SRBSKI PROJEKT, 8. dio – prvi svezak: Banovina Hrvatska bila je izraz – tajnog – sporazuma o zajedničkoj državi.
