Kako se jedan od nesposobnijih ministara služi smicalicama i lažima
Sasvim slučajno sam “naletjela” na emisiju Točka na tjedan i zadržala se na njoj, iskreno, zbog Nine Raspudića, od kojeg se ima što čuti i naučiti. Sugovornik, odnosno “protivnik” Raspudiću je bio aktualni inoministar Gordan Grlić Radman. To je u najmanju ruku neravnopravan duel, jer spomenuti ministar nije Raspudiću, ni do malog prsta na nozi, a kamoli do gležnja. Grlić Radman je u nekoliko navrata u emisiji rekao, iako to nije bila tema, kako Raspudić nije Plenkoviću ni do gležnja. Da pukneš od smijeha. Međutim, kad se ima na pameti domet ministrovih sposobnosti i intelektualnih mogućnosti, nešto takvo se ne bilo trebalo uzimati kao valjano i ispravno, a kamoli to apostrofirati, ukoliko se ne želi iz toga praviti komediju i sprdati.
Od neprekidnog upadanja u riječ i napadanja, po mnogo čemu i zbog mnogo čega, posebice obitelji, Raspudić nije mogao doći do riječi. Zar se tako može i smije ponašati jedan diplomat? Gdje je tu uglađenost, fer play, strpljenje, dosljednost, vjerodostojnost…? Nema ništa od toga, niti u tragovima. To je čisti, elementarni Balkan i odsjaj balkanske krčme, gdje uz zveket razbijenih čaša, psovke pijanih “domoljuba” “cvili” violina i pjevaju cajke.
Reći Raspudiću da je obiteljski uhljeb, da je pobjegao iz BiH, da je destruktivan, da ne govori istinu, da je simpatizer i podupiratelj predsjednika Milanovića u svemu lošem, da ne razumije vanjsku politiku, politiku uopće, da ne razumije međunarodne odnose, kako i odnose triju konstitutivnih naroda u BiHm može samo netko tko zaista pojma nema ni o čemu, već “recitira” napamet naučenu lekciju i svako malo hvali i do nebesa uzdiže svojeg šefa – Andreja Plenkovića.
Nijedan vlada nije za Hrvate u BiH uradila koliko ova vlada, to je Radmanova mantra. Što su to uradili nije rekao. Izbori će se održati po starom zakonu i pravilima u njemu. Lako moguće je da novi stari predstavnik Hrvata opet i ponovno bude Željko Komšić, kojeg Hrvati ne će birati. Zato sigurno nikakvu krivicu ne snosi Raspudić, niti njegova supruga, saborski zastupnici, koji su svojim radom i nastupima cijeli Sabor podigli i uzdigli na jedan viši nivo. Nisu oni nikakvi uhljebi. Imali su veća primanja dok su radili na sveučilištu i bavili se znanstvenim i publicističkim radom.
Nisam ja nikakav obožavatelj ili fan Nine Raspudića. Dapače! Ide mi često na živce, kad se “otisne” udesno i kad je isključiv. Međutim, nije red da mu se dovede za sugovornika netko poput ministra Grlića Radmana. To je degradacija intelektualnog miljea i svođenje panel diskusije (sučeljavanja) na komunikaciju placa ili Hrelića. Bilo bi dobro da ministar Grlić Radman malo bolje pogleda i posluša ovu emisiju, kojom je voditeljica teško vladala, te da se nakon toga pogleda u ogledalo i dobro nad sobom razmisli, ako je to u stanju, bez konzultacija s premijerom.
Mahao je tamo sa šalabahterima Raspudićevim, kojih se nekako domogao i pokušao ga diskreditirati s tim papirićima, na kojima su zapisane glavne teze rasprave. Svaki pametan čovjek si napravi bilješke i pripremi se za razgovor, na danu temu. Jedino oni specijalisti opće političke prakse, to ne rade. Oni imaju svoju retoriku i svoje metode, kojima žele omalovažiti i marginalizirati sugovornika. Nije politika, posebice vanjska politika recitiranje Jesenjina ili Lavrova, na ruskom, u Moskvi, pred Lavrovom. Zar je to bio cilj Grlićeva posjeta Moskvi? Ulizivao se kao i uvijek. Lavrov se očito dobro zabavljao. Taj mag međunarodne diplomacije je odmah vidio s kim ima posla. To je sramota za jednu suverenu, samostalnu, neovisnu i demokratsku državu. Zar u ovoj državi nema sposobnog, svestrano obrazovanog čovjeka, s potrebnim znanjima, koji bi nas zastupao po svijetu i vodio našu diplomaciju? Aktualni ministar vanjskih poslova i europskih integracija svakim svojim novim nastupom pokazuje i dokazuje da je, u najmanju ruku, nekompetentan. Osim toga, užasno se pravi važan i prepotentan. To je odlika onih koji ne znaju svoj posao.
S kojim pravom on govori o tomu što se čitalo i čita u Raspudićevoj užoj i široj obitelji. Podmeće im Kardelja. Mislim da bi se Kardelj i njegova djela prije mogli naći u biblioteci socijalističkog tajkuna, nego u obitelji Raspudić, kod arhitektice i profesora matematike.
Predbacuje Raspudiću da je pobjegao iz BiH 1991. Zar on nije uradio isto ili nešto slično, u gotovo zreloj dobi. Osigurao si je mjesto u diplomaciji, dok su drugi bili na ratištu. Tatini sinovi nisu išli u Domovinski rat. To je poznata stvar. Tatini sinovi su se školovali vani i bili ubačeni u administraciju i diplomaciju, pri čemu se gledala politička podobnost i stranačka pripadnost, posebice u HDZ-u. Još uvijek su na vlasti oni koji se kriju u 97.000 članova SK koji su preko noći postali uvjereni i domoljubni HDZ-ovci. Priroda je neke neminovno uklonila iz javnog i političkog života. Ništa zato. Oni imaju svoje nasljednike u direktnoj ili sporednoj lozi. Tu su osviješteni sinovi, kćeri, unuci i unuke. Ne pada jabuka daleko od stabla. U kući gdje je Kardelj i njegov nauk bio svojevrsni molitvenik, gdje se bogatstvo stjecalo na njegovim tezama, zna se kakvi su gojenci. Uzalud im što su se zaogrnuli plavim plaštem, crvena boja izvire im iz svake pore, riječi i rečenice.
Žalosno je da se Kardelj spominje u emisiji, gdje se trebalo govoriti i raspravljati o izbornom zakonu u BiH godine 2022. Kad se nema i ne zna što reći i govoriti, poseže se u prošlost. Najednom se pojave ustaše, udbaši i partizani. Problematizira se tko je bio na čijoj strani. Komu je tko i što bio djed, otac, stric, brat. Jadno, da jadnije ne može biti. Iskreno, briga Grlića Radmana za Hrvate u Bosni, baš kao i za Hrvate bilo gdje, pa i u Hrvatskoj. Njegova jedina briga je da što dulje ostane u Vladi, da se uliže i omili premijeru. Međutim, premijer nije od jučer, on je pametan, sposoban i svestrano obrazovan čovjek. Zna on dobro s kim ima posla. Isto tako zna da ne smije grlom u jagode. Ide polako, proračunato i sigurno. Bazen za odabir ministara mu je jako plitak i poprilično zagađen. Ulizice i licemjere, nitko ne voli. Ne voli ih niti premijer, ali ih mora trpjeti, dok se ne ukaže prava prilika za njihovu smjenu, u vremenu i prostoru.
Što će onda ti stranački politički uhljebi? Oni nemaju osigurano mjesto na Sveučilištu, kao bračni par Raspudić. Možda bi mogli za savjetnika novoizabranom članu predsjedništva BiH, od strane hrvatskog naroda? Mogli bi oni to vrlo lako i uspješno raditi i odraditi. Njihove preobrazbe su uvijek lako moguće i uspješne, u službi sebe samog. To u zahuktaloj bosanskoj rapsodiji ne bi bilo ništa novo i neuobičajeno.
