Hrvatski Fokus

Poslije Krndua, Brndua i Vrndua najuspješniji moj stric je Grndu Dlakoljub

 

(Priča tiskana u knjizi “Uvrnute priče”, Književni klub HKUPD “Stanislav Peprek”, Novi Sad, 2018.)

Dragi bratelo, naša obitelj Dlakoljub je odavno najveća i najmoćnija u Dolini Porokoljublja. To možemo zahvaliti već duljem blagostanju u našoj dolini, a za to dulje blagostanje možemo zahvaliti mom čukundjedu Mrndu Dlakoljubu. On je primjetio da su naši Porokoljubci upravo u njegovo vrijeme iznenada otkrili svoj pravi karakter i postali jako poročni s trendom naglog porasta istog u svakom pogledu. Bilo je to vrlo brzo od kada su neki majmuni počeli uspravno hodati, a taj trend se nastavlja do dana današnjeg, čega smo ti i ja, dragi bratelo, svjedoci.

A naš čukundjed Mrndu je, dragi bratelo, došao na ideju da tu pojavu udlači, odnosno, izmislio je dlake kao platežno sredstvo i poroci su prosto počeli kuljati. Danas, naša obitelj Dlakoljuba raspolaže sa sedam špilja dupke punih dlaka. U pitanju nisu obične dlake već, dragi bratelo, dlake samo posebno rijetkih ili izumrlih životinja. U pet špilja su dlake u svakodnevnoj uporabi, a u drugima one iznimno rijetke i dragocjene, koje čine stabilnu podlogu naše ekonomske moći. Prve špilje čuvaju naša obična ratoborna braća, a ove druge braća obučena za specijalce. Ratoborna braća su opremljena običnim toljagama, a specijalci lijepo oblikovanim buzdovanima i specijalno zašiljenim kolčevima.

Čukundjed Mrndu je imao, dragi bratelo, oko tridesetoro djece, pri čemu se u njegovo vrijeme ženska djeca nisu računala kao djeca. Taj porok da se i ženska djeca računaju u djecu je tek nedavno došao u modu, iako svi majmuni još ne hodaju uspravno, a tim se porokom danas bavi moja sestra Prnduljica.

 Kako je, još kao mlad, Mrndu uočio oko tridesetak poroka naših zemljaka u naglom porastu, odlučio je po svakom poroku napraviti po jednog sina i uvesti ga u posao, kao u užu specijalizaciju. Zato je svojim ženkama u obitelji Dlakoljub, i šire, Mrndu uporno pravio mušku majmunčad, a pričinjavalo mu je to i posebno zadovoljstvo jer je njemu jedini porok, uz zgrtanje dlaka, bio upravo seks.

Posebno se, dragi bratelo, radovao kada bi mu se rodilo žensko dijete, jer je to značilo da i dalje mora raditi na rođenju sina kod dotične ženke. Zato je njegova prava ljubimica bila Mrnduljica, koja je izrodila oko sedamnaestoro ženske djece, bez ijednog sina. Tu je Mrndu bio već toliko siguran da je Mrnduljicu povaljivao gdje stigne, više puta na dan, bez kontraceptivnih sredstava. Mrnduljica je uz to bila i jako lijepa i sve majmunice su joj zavidjele i najradije bi je pojele, ali to bi značilo i njihovu sigurnu smrt.

U početku ovih biznisa sa porocima, dragi bratelo, čukundjedu Mrndu nije sve baš išlo glatko, ili bolje reći dlatko. Nekoliko njegovih nenadarenih sinova su potpuno propali, odnosno bankrotirali. Na koncu su morali prodavati sopstvene dlake u bescijenje, pri čemu nisu mogli zadržati ni one stidne, a brkove im je počupao sam Mrndu.

Loše je prošao i Brndu Dlakoljub, koji je trebao napraviti posao s prodajom suvenira, jer se u Dolini Porokoljublja turizam nije primio u razmjerama koje je predviđao njegov genijalni otac. Ali Brndu nije kažnjen zato jer je to, dragi bratelo, bila loša procjena njegovog rođenog oca, a ne njegova.

No, zato je cvao posao s iznajmljivanjem žena, sestara i kćeri po cijeloj Dolini, i šire, onim majmunima kojima njihove žene, sestre i kćeri nisu davale dovoljno ljubavi. Danas jedan cijeli zaljev, dragi bratelo, na Moreljubnom moru s bezbroj špiljica drži moj stric Krndu Dlakoljub. Žensku čeljad Krndu izdaje na sat, dan, tjedan, mjesec, godinu i više godina, ovisno od dlakavosti i potentne moći klijenta. Špiljice u zaljevu stric Krndu zove „aparatmani“ (loš prevod sa engleskog: „aparati za pravljenje dlaka“, jer su Englezi dlake kao novac tek kasnije nazvali „mani“), a svoj posao „prostotucijom“ (na našem jeziku: „nema prostijeg načina za sticanje dlaka nego preko tucanja“).

 Jako dobro ide, dragi bratelo, i mome stricu Vrndu Dlakoljubu koji se bavi preprodajom i zamjenom jednih dlaka za druge, izradom dlaka bez pokrića i izradom sintetičkih vlakana, neprepoznatljivo različitim od najskupocjenijih dlaka. U posebnom odjelu za pozajmice dlaka s visokim kamatama, koje je sam smislio, guli majmune do gole kože i jedan je od najbogatijih mojih stričeva. Toliko je bogat da svoje nove i nove špilje sa rijetkim dlakama buši samo u najtvrđim i najkvalitetnijim mramornim stijenama i glača njihove zidove do blještećeg sjaja, a sav namještaj u njima je od mahagonija i tikovine.

Poslije Krndua, Brndua i Vrndua najuspješniji moj stric je Grndu Dlakoljub. On, dragi bratelo, cijedi sve vrste voća i poneko povrće i u te sokove ubacuje nešto što jako razveseljuje porokoljubive majmune konzumente, nekada toliko da umiru od sreće ili od veselja. Svoj izum naziva „moji mali gani“, jer, kaže, nema tog majmuna koga njegovo piće neće duboko ganuti (kasnije, opet pogrešno prevedeno kao „maligani“). Stvar se prodaje u enormnim količinama i po sve većoj cijeni. U posljednje vrijeme stric Grndu je izmislio i neke praškove od rijetkih biljaka koji majmunsku sreću uveličavaju deset puta u odnosu na male vesele gane. Njih proizvodi sam u skrivenoj špilji u Dolini Brdoljuba i tamo nitko sem njega ne smije ni prići. Špilju čuva sto njegovih najodanijih majmuna naoružanih do zuba. Oni, naime, uz lijepo oblikovane buzdovane i specijalno zašiljene kolčeve, imaju i najnoviji genijalni izum moga strica Drndu Dlakoljuba, nevidljivo kamenje, a birani su iz redova okrutnih i nemilosrdnih primjeraka za koje se pouzdano zna da nema šanse da se ikada usprave.

Od kako su i ženska djeca priznata kao djeca, strina Drnduljica pravi od koječega nakit i modne detalje i sve majmunice, posebice mlade, iz naše Doline Porokoljublja kupuju i kače o sebe sve što Drnduljica proglasi modnim hitom sezone, mjeseca, dana, tog trenutka, nekog povoda ili bilo čega ili čak bez povoda i bez bilo čega.

Teta Drnduljica lijepo i riše i došla je na ideju da na sopstvenoj koži na vratu nacrta mali znak. I to se jako dopalo mladim majmunicama, ali i mladim majmunima, pa su tražili da i njima Drnduljica nešto nariše na njihovoj koži. Kada bi im pokazala što bi to moglo biti i pitala ih da li pristaju na takav crtež, svaka majmunica i svaki majmun su odmah uskliknuli:

  • Teto, važi!

         Od teto, važi, teto, važi ostao je danas naziv za te crteže na telu tetovaža, a Drnduljica od tetovaže danas ima veću zaradu nego od nakita. Majmunice i majmuni na sebi crtaju svašta i ne zadovoljavaju se jednom tetovažom. Tetoviraju se i na licu, stražnjici, prednjici, temenu i tabanima. Ima primjeraka koji, prekriveni tetovažom, više ne liče na majmune.

Stric Trndu Dlakoljub je, bratelo moj, naslijedio već dobro uhodan posao s igricama u kojima se bacaju kamene kockice i tu lete silne dlake. Na ove igre na sreću su se za kratko vrijeme navukli skoro svi majmuni iz naše Doline, a kockicanje polako prevazilazi i naše granice. Stric je nedavno izmislio i „dlakomlate“, aparate za automatsko klađenje ubacivanjem dlaka u njih.

Strina Trnduljica proizvodi sitnoseckano suvo lišće neke biljke koje, kada se upali, daje smrdljivi i gusti dim. Taj dim, dragi bratelo, zdravo nije zdrav ali ga svi majmuni obožavaju i uvlače u svoja majmunska pluća. Ispostavilo se da mnogi umiru zbog toga i Trnduljica je, da bi se ogradila od toga, na svojim proizvodima napisala: „Ovaj dim šteti vašem zdravlju i zdravlju majmuna u vašoj okolici“, ali ništa nije vrijedelo. Upravo nakon toga su i svi majmuni u okolici navalili na ovaj dim i strini Trnduljici ne pada na pamet prestati ubijati ih tim dimom, jer tako zgrće silne dlake.

Ne bi vjerovao, dragi bratelo, koliko majmuni imaju poroka od kako su se počeli uspravljati i neću ti pisati o svim uspješnim i manje uspješnim članovima naše obitelji Dlakoljub, koji to pametno koriste. Jedino ništa od onog mog sestrića Zvrndu, koji se dao u pjesnike i svima ide uz dlaku.

A unuk strica Grndu Dlakoljuba, dragi bratelo, mlati debele dlake baveći se proročanstvima. Kaže da će najveći porok u bliskoj budućnosti biti „politika“. Nitko za sada ne zna što je politika, ali unuk strica Grndu se počeo time baviti i sigurno će ta politika biti veliki porok svih majmuna na cijeloj zemaljskoj kugli, takoreći globalni porok. Zato unuk strica Grndu kaže da će politika biti i najunosniji biznis u bliskoj budućnosti, a to je kada se, dragi bratelo, svi majmuni usprave i počnu nositi firmirana odijela, kravate i aktentašne.

 Ja verujem Grndu i jesenas sam kupio političku diplomu od njega. Na slici kojui ti šaljem vidi se moja metamorfoza od kupovine diplome do danas i spreman sam preuzeti biznis u toj politici.

Grndu mi kaže da sada trebam osnovati svoju stranku, pa računam na tvoj glas, dragi moj bratelo, i obećajem ti vilu na Djedovom brdu (Djedinju) ako mi pribaviš više od sto glasača. 

Tvoj Prndu Dlakoljub

Branimir Miroslav Tomlekin

Povezane objave

U traganju za istinom

HF

Nova zbirka Franje Mladena Nikšića

HF

Od Berlinskoga zida do srbijanske agresije

hrvatski-fokus

Ne slažemo se sa stajalištem ministra Nikole Selakovića

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više